Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3228/18 (M. H.)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3228/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP 3228/18, rješavajući apelaciju Mirzeta Hece, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirzeta Hece podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 128471 18 Kž 7 od 21. marta 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 128471 16 K od 6. februara 2018. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirzet Heco (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Srđan Petrić, advokat iz Zenice, podnio je 8. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 128471 18 Kž 7 od 21. marta 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 128471 16 K od 6. februara 2018. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se odložio početak izvršenja kazne po Presudi Općinskog suda u broj 43 0 K 128471 16 K od 25. oktobra 2016.godine, odnosno po Rješenju Općinskog suda broj 43 0 K 128471 16 K od 6. februara 2018. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 K 128471 16 K od 6. februara 2018. godine odlučeno je da se protiv apelanta ima izvršiti preostali dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci i 15 dana po pravosnažnoj Presudi Općinskog suda u broj 43 0 K 128471 16 K od 25. oktobra 2016.godine kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci za produženo krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. u vezi čl. 31. i 55.Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH).

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Presudom Općinskog suda od 11. decembra 2017. godine, koja je postala pravosnažna 29. decembra 2017. godine, usvojen apelantov zahtjev da se predmetna kazna zatvora zamijeni u novčanu kaznu, u skladu sa članom 43a. st. 1. i 2. 2. KZ F BiH, Navedena kazna zatvora je zamijenjena u novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 KM, koju je apelant bio dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, a koju nije uplatio u navedenom roku.

4. Općinski sud je ocijenio neosnovanim zahtjev apelantovog branioca, koji je podnesen Općinskom sudu 29. januara 2018. godine, u kojem je navedeno da apelant ne zna koji dio preostale neizdržane kazne zatvora treba da uplati i traži da ga Sud o tome obavijest i odredi mu novi rok za plaćanje predmetne novčane kazne. Općinski sud je istakao da je članom 43a. stav 3. KZ F BiH jasno propisano da će se kazna zatvora izvršiti ako osuđeni u ostavljenom roku od 30 dana od pravosnažnosti presude ne uplati novčanu kaznu, te da je apelant vrlo dobro znao koliko dana je bio na izdržavanju predmetne kazne zatvora i da je imao dovoljne vremena od 11. januara 2018. godine do 29. januara 2018. godine da se, za svaki slučaj, informiše kod Suda koliko treba da uplati novčane kazne za preostali dio kazne zatvora koji nije izdržao.

5. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 43 0 K 128471 18 Kž 7 od 21. marta 2018. godine kojim je apelantov u žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje Općinskog suda.

6. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je rok za plaćanje novčane kazne 30 dana po pravosnažnosti presude o zamjeni kazne i da je to prekluzivan zakonski rok koji se ne može mijenjati, produživati podnošenjem bilo kakvih molbi, dopisa, prijedloga osuđenog ili njegovog branioca. U vezi stim je navedeno da je u apelantovom slučaju predmetna kazna zatvora u skladu sa članom 43a. st.1.i 2. KZ F BiH „pravomoćnom Presudom ovog Suda od 11.12.2017. godine, koja je postala pravomoćna 29.12.2017. godine zamijenjena u novčanu kaznu“ koju je apelant bio dužan platiti u roku od 30. dana od dana pravomoćnosti. Kako apelant nije u navedenom roku platio iznos od 30.000.00 KM po pravosnažnoj presudi kojom mu je zamijenjena navedena kazna zatvora, pa ni onaj iznos koji se dobije umanjenjem za dio već izdržane kazne zatvora po pravosnažnoj Presudi Općinskog suda broj 43 0 K 128471 16 K od 25. oktobra 2016. godine, a što nije učinio ni do donošenja prvostepenog rješenja, čime bi zaista bila iskazana njegova ozbiljna namjera i spremnost da izvrši obavezu, Kantonalni sud je zaključio da je apelantova žalba neosnovana.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

10. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom zamjene kazne zatvora novčanom kaznom predstavljao postupak u kojem je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. U konkretnom slučaju, u krivičnom postupku koji je okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 128471 16 K od 25. oktobra 2016. godine utvrđena je osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, utvrđena njegova krivično-pravna odgovornost za počinjeno djelo i izrečena mu je krivična sankcija. Nadalje, postupajući po apelantovom zahtjevu izrečena kazna zatvora zamijenjena je za novčanu kaznu. Nakon toga, u postupku u kom je utvrđivano da li je apelant postupio po nalogu za plaćanje pravosnažno utvrđene novčane kazne, kojom je zamijenjena izrečena kazna zatvora, donesene su odluke osporene predmeztnom apelacijom kojim je utvrđeno da se protiv apelanta ima izvršiti preostali dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci i 15 dana, s obzirom da apelant nije u ostavljenom roku platio iznos od 30.000.00 KM po pravosnažnoj presudi kojom mu je zamijenjena navedena kazna zatvora. Dakle, postupak koji apelant osporava pred Ustavnim sudom tiče se ponovne zamjene izrečene novčane kazne kaznom zatvora.

12. Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj AP 2855/16 razamatrao apelaciju kojom je apelant osporavao odluke u postupku u kom je utvrđivano da li je apelant postupio po nalogu za plaćanje pravosnažno utvrđene novčane kazne, kojom je zamijenjena izrečena kazna zatvora, odnosno da li su se stekli uslovi da se apelantu ponovo zamijeni novčana kazna izrečenom kaznom zatvora, te donio odluku broj AP 2855/16 od 15. septembra 2016. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je naveo: „(...) da se u konkretnom slučaju i ne radi se o utvrđivanju krivične sankcije, koji postupak bi uživao zaštitu prava na pravično suđenje, već o izvršenju u prethodnom krivičnom postupku utvrđene sankcije, jer s tim da apelant nije platio utvrđenu novčanu kaznu stekli su se uslovi za ponovnu zamjenu novčane kazne kaznom zatvora i njeno izvršenje. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu pravosnažno osuđenom apelantu izrečene novčane kazne kaznom zatvora kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.“ Ovaj svoj stav Ustavni sud je slijedio i u odluci broj AP 118/14 od 6. decembra 2016. godine.

13. Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud zapaža da se ni u konkretnom slučaju ne radi o utvrđivanju krivične sankcije, koji postupak bi uživao zaštitu prava na pravično suđenje, već o izvršenju u prethodnom krivičnom postupku utvrđene sankcije, jer s tim da apelant nije postupio po nalogu za plaćanje pravosnažno utvrđene novčane kazne, kojom je zamijenjena izrečena kazna zatvora, stekli su se uslovi za zamjenu novčane kazne kaznom zatvora i njeno izvršenje. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za za ponovnu zamjenu novčane kazne, kojom mu je prethodno već bila zamijenjena izrečena kazna zatvora, kaznom zatvora kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.

14. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, moraju odbaciti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se odlučivalo o samo o ispunjenosti zakonskih uslova za izvršenje preostalog dijela kazne zatvora tj. ponovnu zamjenu novčane kazne kaznom zatvora, odnosno o izvršenju u prethodnom krivičnom postupku izrečene kazne, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi o povredi iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanata za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3228/18 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio