Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2924/18 (DŽ.K.)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2924/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-2924/18, rješavajući apelaciju Dž. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dž.K. podnesena protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0002548 16 od 6. decembra 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dž.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 21. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0002548 16 od 6. decembra 2016. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio od Ustavnog suda da, „zabrani dalje postupanje Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) u predmetu protiv apelanta broj T09 0 KTO 0100445 16 do okončanja postupka pred Ustavnim sudom o njegovoj apelaciji“.

2. Rješenjem Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0002548 16 od 6. decembra 2016. godine odbačen je apelantov zahtjev za izuzeće glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva, kao i izuzeće postupajuće tužiteljice i svih tužilaca tog tužilaštva (stav I izreke rješenja). Odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za prenošenje mjesne nadležnosti na drugo kantonalno tužilaštvo u Federaciji Bosne i Hercegovine (stav II izreke rješenja).

3. U obrazloženju rješenja Federalno tužilaštvo je navelo da su odredbama člana 39. do člana

43. Zakona o krivičnom postupku propisani razlozi i postupak izuzeća sudija od postupanja u krivičnim predmetima, a odredbama člana 44. stav 1. Zakona o krivičnom postupku propisano je da se odredbe o izuzeću sudija shodno primjenjuju i na tužioce i lica koja su na osnovu zakona ovlaštena da ga zastupaju. Takođe, Federalno tužilaštvo je ukazalo na odredbe člana 40. stav 4. Zakona o krivičnom postupku kojima je propisano da se može tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije odnosno predsjednika suda, odnosno u smislu člana 44. stav 1. Zakona o krivičnom postupku, tužioca ili glavnog tužioca. Imajući u vidu da apelant traži pored izuzeća glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva i izuzeće svih tužilaca tog tužilaštva, Federalno tužilaštvo je ukazalo da slijedom navedenih zakonskih odredbi takva procesna situacija nije moguća, zbog čega je zahtjev odbačen kao nedopušten. Nadalje, Federalno tužilaštvo je navelo da je cijeneći okolnost da se navedenim zahtjevom za izuzeće u osnovi traži prenošenje mjesne nadležnosti sa Kantonalnog tužilaštva na neko drugo kantonalno tužilaštvo zahtjev je cijenjen u smislu odredaba člana 35. stav 2 Zakona o krivičnom postupku i uslova postojanja važnih razloga kao osnova za prenošenje mjesne nadležnosti. S tim u vezi, Federalno tužilaštvo je konstatovalo da izuzev činjenice da apelant u Kantonalnom tužilaštvu još uvijek ima radno-pravni status i nije razriješen dužnosti, nisu navedene nikakve druge činjenice ili okolnosti koje bi opravdale prenošenje mjesne nadležnosti, a naročito postojanje važnih razloga neophodnih za takvu vrstu procesne odluke. S obzirom na navedeno Federalno tužilaštvo je zaključilo da subjektivno viđenje apelanta da je zbog činjenice da je apelant još uvijek tužilac Kantonalnog tužilaštva koje vodi istražni postupak protiv njega, onemogućeno postupanje tog tužilaštva u konkretnom predmetu, u nedostatku bilo kakvih konkretnih činjenica i dokaza koji bi upućivali na suprotan zaključak, zahtjev čini neosnovanim. Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak, u kojem je donesena osporena odluka, uživa zaštitu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno da li se u tom postupku odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetnog "zahtjeva za izuzeće", odnosno samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za prenošenje mjesne nadležnosti na drugo kantonalno tužilaštvo. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2924/18 (DŽ.K.) | Sudska praksa | Aktio