Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1127/18 ("MAKSMARA" d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1127/18
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP 1127/18, rješavajući apelaciju „Maksmare“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 stav (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela „Maksmara“ d.o.o.
Banjaluka.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci kao predmet broj 57 0 Ps 106042 15 Ip.
Na osnovu člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantkinji „Maksmari“ d.o.o. Banjaluka isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Okružnog privrednog suda u Banjaluci da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 57 0 Ps 106042 15 Ip u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Okružnog privrednog suda u Banjaluci da u roku od tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Maksmara“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banjaluke, podnijela je 21. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 57 0 Ps 106042 15 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda je 20. marta 2018. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud je 4. aprila 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelantkinja je 2. septembra 2015. godine, na osnovu sudskog poravnanja broj 57 0 Ps 106042 13 Ps od 31. jula 2014. godine zaključenog pred Okružnim privrednim sudom, podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Ribamerca“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: izvršenik), nakon čega je Okružni privredni sud donio rješenje o izvršenju 15. septembra 2015. godine.
6. U nastavku postupka, Okružni privredni sud je 18. septembra 2015. godine Rugipu dostavio zaključak radi upisa zabilježbe izvršenja.
7. Na navedeno rješenje o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor, koji je Okružni privredni sud dostavio apelantkinji, nakon čega je Okružni privredni sud donio rješenje od 26. januara 2017. godine kojim je izvršenikov prigovor odbio kao neosnovan i to je rješenje dostavio objema stranama.
8. Iz stanja u spisu proizlazi da je apelantkinja Okružnom privrednom sudu poslala deset urgencija u periodu od 2016. do 2018. godine s ciljem preduzimanja radnji u predmetnom postupku.
9. U nastavku postupka, Okružni privredni sud je strankama dostavio zaključak kojim se stranka poziva da uplati predujam za uplatu troškova vještačenja identifikacije predmetnih nepokretnosti.
10. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelantkinja je navela da joj je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja je ukazala da je Okružni privredni sud donio Rješenje o izvršenju broj 57 0 Ps 106042 15 lp od 15. septembra 2015. godine, međutim da do današnjeg dana sud nije sproveo određeno izvršenje tako da je apelantkinjino potraživanje u iznosu od 45.866,65 KM ostalo nenaplaćeno, premda je izvršni postupak po zakonu hitne prirode. Apelantkinja je takođe istakla da je uputila 10 pismenih urgencija na koje sud nije reagovao, niti je apelantkinji dostavio bilo kakav odgovor s razlozima nepostupanja po ovom izvršnom predmetu. Apelantkinja predlaže da se apelacija usvoji, te da se Republika Srpska obaveže da apelantkinji na ime naknade štete isplati iznos od 10.000 KM i nadoknadi troškove sastavljanja i podnošenja apelacije po punomoćniku iz reda advokata u iznosu od 1.170,00 KM (tar. br. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata – „Službeni glasnik RS“ broj 68/05).
b) Odgovor na apelaciju
12. Okružni privredni sud je u odgovoru opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, te navodi da je predmet na koji se odnosi apelacija, s obzirom na njegovu složenost, rješavan u najkraćim mogućim rokovima, pogotovo uzimajući u obzir ukupan broj predmeta koji se nalaze u zaduženju postupajućeg sudije.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
14. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS” br. 37/12, 44/15 i 100/17) relevantne odredbe glase:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva po članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda.
18. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII.Meritum
20. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupaka pred Okružnim privrednim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom. [...]
22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
23. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6 stav 1 Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu obezbjeđuje postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke.
Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 2. septembra 2015. godine i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, izvršni postupak u predmetnoj apelaciji traje nešto duže od dvije godine i deset mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
25. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud uočava da apelantkinja ničim nije doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud, takođe, zapaža da je apelantkinja tokom postupka više puta urgirala pred Okružnim privrednim sudom radi postupanja tog suda, pa je samim tim nastojala da se ovaj sudski postupak što prije okonča.
26. Ocjenjujući postupanje Okružnog privrednog suda, Ustavni sud zapaža da je, postupajući po apelantkinjinom prijedlogu za izvršenje, Okružni privredni sud u kratkom roku (nešto kraćem od petnaest dana) donio rješenje o izvršenju 15. septembra 2015. godine. U nastavku postupka, Okružni privredni sud je ponovo u kratkom roku (18. septembra 2015. godine) dostavio Rugipu zaključak radi upisa zabilježbe izvršenja. Međutim, nakon početne ažurnosti evidentna je pasivnost suda u vremenskom periodu od oko godinu i četiri mjeseca, odnosno od 15. septembra 2015. godine, kada je donijeto rješenje o izvršenju na koje je izvršenik imao pravo prigovora u roku od osam dana, a na koje je rješenje o izvršenju izvršenik (proizlazi iz odgovora Okružnog privrednog suda) podnio prigovor, do 26. januara 2017. godine, kada je Okružni privredni sud donio rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud strankama dostavio zaključak kojim se stranka poziva da uplati predujam za uplatu troškova vještačenja identifikacije predmetnih nepokretnosti. Pri tome, u odgovoru na apelaciju ne objašnjava daljnji period pasivnosti od više od godinu dana u nastavku postupka. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud u odgovoru na apelaciju kao razlog za dužinu trajanja predmetnog postupka naveo složenost predmeta. Međutim, Ustavni sud ukazuje da, osim ovog paušalnog navoda, Okružni privredni sud ničim nije konkretizovao i opravdao tvrdnju da je predmetni postupak složen, niti da složenost postupka utiče na dužinu trajanja predmetnog postupka i dovodi do evidentnih perioda neaktivnosti u postupku koji je po zakonu hitan. Nadalje, Ustavni sud zapaža da Okružni privredni sud, odnosno postupajući sudija, takođe, kao razlog za dužinu trajanja predmetnog postupka navodi ukupan broj predmeta koji se nalaze na njegovom zaduženju.
27. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po prijedlogu apelanata za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2186/16 od 11. oktobra 2017. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba. U toj odluci Ustavni sud je, između ostalog, naveo: „Prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat je sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje.“ Ustavni sud smatra da se navedena praksa u cijelosti može primijeniti i u konkretnom slučaju, te se umjesto posebnog obrazloženja poziva na razloge i obrazloženje iz navedene odluke, a takođe se iz istih razloga ova odluka dostavlja istim subjektima kao u navedenoj odluci.
28. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Okružni privredni sud nije djelotvorno kontrolisao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Okružni privredni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.
b) Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Apelantkinja je zbog dužine trajanja predmetnog postupaka zatražila naknadu nematerijalne štete. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantkinji „Maksmari“ d.o.o. Banjaluka treba isplatiti iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, koji je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
31. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
32. Apelantkinja je zatražila i naknadu troškova za sastavljanje apelacija. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, koji troškovi padaju na teret apelanata.
c) Ostali navodi
33. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada izvršni postupak traje oko dvije godine i deset mjeseci i još uvijek nije okončan, budući da se takvo neopravdano trajanje postupka može staviti na teret nadležnom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
35. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 stav (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević