Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3324/18 (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla iz Tuzle)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3324/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-3324/18, rješavajući apelaciju JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla podnesena protiv rješenje Vrhovni sud Federacije BiH broj 32 0 Rs 195580 17 Rev od 15. marta 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 195580 15 Rsž od 22. maja 2017. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 195580 14 Rs od 25. avgusta 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 13. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Rs 195580 17 Rev od 15. marta 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 195580 15 Rsž od 22. maja 2017. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 195580 14 Rs od 25. avgusta 2015. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 195580 14 Rs od 25. avgusta 2015. godine, obavezan je tuženi apelant da tužitelju Fajiku Tursunoviću iz Tuzle na ime manje isplaćene novčane naknade zbog manje plaće na drugom odgovarajućem poslu isplati ukupan iznos od 8.893,51 KM. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 195580 15 Rsž od 22. maja 2017. godine, žalba apelanta je odbijena i potvrđena prvostepena presuda. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbama člana 237. stav
2. Zakona o aprničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 53/03, 73/05 i 19/06 - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Službene novine FBiH“ broj 98/15) propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Kako u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugsotepene presude ne prelazi imovinski cenzus, tj. iznosi pomenutih 8.893,51 KM, to proizilazi da kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP nije ostvaren. Na osnovu izloženog valjalo je primjenom člana 247. stav 1. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.
3. Apelant u apelaciji ukazuju da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 195580 15 Rsž od 22. maja 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Rs 195580 17 Rev od 15. marta 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 195580 15 Rsž od 22. maja 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je apelantu 7. juna 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 195580 15 Rsž od 22. maja 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. juna 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 195580 15 Rsž od 22. maja 2017. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević