Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1451/18 (B. A. i drugi)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1451/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-1451/18, rješavajući apelacije Bože Andrića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Božo Andrić, Haris Bošnjić, Ivo Breškić, Radislav Maksimović i Vahdeta Džaferagić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 St 242689 17 Pž od 25. decembra 2017. godine;

M. J. protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 76 0 P 016620 17 Rev od 23. januara 2018. godine;

Zlatko Kikić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 P 017886 17 Rev 2 od 16. januara 2018. godine;

Čedo Đukić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 75 0 P 036046 18 Rev od 30. januara 2018. godine;

Z. T. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 050208 18 Gž 2 od 12. aprila 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1451/18

1. Božo Andrić, Haris Bošnjić, Ivo Breškić, Radislav Maksimović i Vahdeta Džaferagić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ismet Beganović advokat iz Tuzle, podnijeli su 6. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 St 242689 17 Pž od 25. decembra 2017. godine.

2. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbačena je kao nedopuštena žalba apelanata kao stečajnih povjerilaca podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 St 242689 16 St od 21. decembra 2016. godine kojim je odbačena kao nedopuštena žalba izjavljena protiv rješenja tog suda broj 32 0 St 242689 15 St od 18. oktobra 2016. godine (kojim je odbačena kao neblagovremena prijava potraživanja apelanata u stečajnom postupku nad imovinom dužnika „Polet“ d.d. u stečaju Tuzla). U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je žalbu protiv prvostepenog rješenja u ime apelanata podnio advokat Ismet Beganović, ali da uz žalbu nije dostavio punomoć za zastupanje apelanata, tako da je predmetna žalba podnesena od strane osobe koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, u smislu odredaba člana 213. stav 3. ZPP-a. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, najprije, dopisom od 14. juna 2016. godine, a zatim i rješenjem od 2. novembra 2016. godine nalagao advokatu Ismetu Beganoviću da dostavi punomoć za zastupanje apelanata jer to nije učinio uz podnesenu prijavu potraživanja, kao ni uz izjavljenu žalbu, ali da advokat nije postupio po nalogu suda.

2. AP-1789/18

3. M. J. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Svodne-Novi Grad, koju zastupa Svetozar Ivetić advokat iz Banjaluke, podnijela je 21. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 76 0 P 016620 17 Rev od 23. januara 2018. godine.

4. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbijena je apelantičina revizija izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 76 0 P 016620 16 Gž od 17. marta 2017. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da je Presudom Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 P 016620 14 P od 10. marta 2016. godine odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje se nalaze u Svodni. Vrhovni sud je, također, naveo da je, odlučujući o apelantičinoj žalbi, Okružni sud ukinuo prvostepenu presudu u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu i u tom dijelu odbacio apelantičinu tužbu. Naime, Okružni sud je ukazao da su predmetnom tužbom, na strani tuženih, obuhvaćena lica koja su umrla i koja, shodno odredbama člana 291 ZPP, ne mogu biti stranke u postupku, niti ih može zastupati privremeni zastupnik, a apelantica shodno rješenju prvostepenog suda od 23. februara 2015. godine nije uredila tužbu i na strani tuženih označila sva lica koja kao jedinstveni nužni suparničari čine stranke u postupku.

3. AP-2078/18

5. Zlatko Kikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 5. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 P 017886 17 Rev 2 od 16. januara 2018. godine.

6. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 017886 17 Gž 3 od 13. oktobra 2017. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo, između ostalog, da je odredbama člana 301b. stav 1. ZPP propisano da u postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik, zastupati advokat, osim ako je sama stranka advokat, dok je stavom 2. navedenog člana propisano da izuzetno od stava 1. ovog člana stranka može sama izjaviti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za stranku reviziju može izjaviti punomoćnik koji je prema odredbama ovog ili drugog zakona ovlašten da zastupa stranku, a koji ima položen pravosudni ispit. Također, Vrhovni sud je ukazao da prema odredbama člana 247. stav 2. ZPP revizija nije dozvoljena ako nije izjavljena preko punomoćnika iz odredaba člana 301b. ZPP. S tim u vezi, Vrhovni sud je istakao da je u konkretnom slučaju reviziju protiv drugostepene presude izjavio i potpisao lično apelant, koji je radio na poslovima šefa računovodstva u Okružnom sudu u Doboju do 2012. godine, nakon čega je raspoređen na radno mjesto kontrolora knjigovodstvenih isprava organa, iz čega proizilazi da apelant nije advokat, niti ima položen pravosudni ispit, zbog čega apelant ne ispunjava uslove propisane naprijed citiranim zakonskim odredbama za izjavljivanje revizije.

4. AP-2445/18

7. Čedo Đukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Vujadin Ljubojević advokat iz Prnjavora, podnio je 24. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 75 0 P 036046 18 Rev od 30. januara 2018. godine.

8. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 P 036046 16 Gž od 23. augusta 2017. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da, kako u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude donesene u drugom stepenu (17.834,03 KM) ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, to proizilazi da je revizija apelanta nedozvoljena u smislu odredaba člana 237. stav 2. ZPP. Vrhovni sud je, također, naveo da je apelant istakao prijedlog da sud dozvoli reviziju u smislu odredaba člana 237. stav 3. ZPP, ali kako apelant nije jasno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je podnio reviziju, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložio razloge zbog kojih smatra da je ono važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, apelantova revizija nije dozvoljena ni s aspekta jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, shodno odredbama člana 237. st. 3. i 4. ZPP-a.

5. AP-3222/18

9. Z. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Jelena Bogdanović advokat iz Banjaluke, podnio je 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 050208 18 Gž 2 od 12. aprila 2018. godine.

10. Osporenim rješenjem Okružnog suda odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 050208 17 P 2 od 10. januara 2018. godine kojom je odbačena apelantova tužba podnesena radi osporavanja očinstva. Okružni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da je odredbom člana 67. stav 1. tačka 4. ZPP-a propisano da po prethodnom ispitivanju tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da je stvar pravosnažno presuđena, dok je odredbom člana 196. stav 2. istog zakona propisano da sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravosnažno presuđena, i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kome je već pravosnažno odlučeno da će odbaciti tužbu. Okružni sud je naveo da tužbeni zahtjev iz predmetne parnice nije sadržajno isti sa tužbenim zahtjevom o kojem je odlučeno pravosnažnom presudom, već je kontradiktoran tužbenom zahtjevu o kojem postoji pravosnažna presuda, tako da su ta dva zahtjeva inkompatibilna, pa osnovanost jednog zahtjeva isključuje mogućnost osnovanosti drugog zahtjeva, pri čemu ta okolnost predstavlja smetnju za vođenje predmetne parnice, zbog čega je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredbe člana 196. stav 2. ZPP-s odbacio tužbu.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1451/18. Apelacioni navodi

12. U predmetnim apelacijama svi apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), dok u predmetima broj AP-1451/18, AP-1789/18 i AP-2078/18 apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, u predmetu broj AP-1451/18 apelant smatra da je došlo do kršenja člana 14. Evropske konvencije, a apelant u predmetu AP-2078/18 da je došlo do kršenja člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. Ustavni sud zapaža da svi apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve.

15. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivano o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U odnosu na predmete AP-1451/18, AP-1789/18 i AP-2078/18, Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim Ustavni sud, ukazuje da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata u predmetima AP- 1451/18, AP-1789/18 i AP-2078/18 o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Nadalje, u odnosu na predmet AP-1451/18, imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata u ovom predmetu o povredi prava 14. Evropske konvencije (kao akcesorno pravo) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. Konačno, u pogledu navoda apelanta u predmetu AP-2078/18 o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku kojom nije odlučivano o meritornom pravu apelanta zasnovanom na zakonu, već se odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, tj. da li su ispunjeni zakonski uslovi da se izjavi revizija. Imajući u vidu navedeno, slijedi da osporena odluka ne pokreću pitanje povrede prava zaštićenih članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, pa je apelacija u predmetu AP-2078/18 i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1451/18 (B. A. i drugi) | Sudska praksa | Aktio