Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3199/18 (Blagoja Vlačić)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Zakonito hapšenje po presudi suda
  • Krivični postupak
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3199/18

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3199/18, rješavajući apelaciju Blagoje Vlačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Blagoje Vlačića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 K 070942 18 Kž 9 od 21. maja 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 K 070942 18 K 2 od 9. maja 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Blagoja Vlačić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nihad Mujčinović, advokat iz Tuzle, podnio je 6. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 K 070942 18 Kž 9 od 21. maja 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 K 070942 18 K 2 od 9. maja 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva u Tuzli (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 11. juna 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Tužilaštvo dostavili su odgovore na apelaciju 18. juna 2018. godine, a Općinski sud 19. juna 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem Općinskog suda broj 33 0 K 070942 18 K 2 od 9. maja 2018. godine apelantu je produžen pritvor za najduže devet mjeseci ili do nove odluke suda na osnovu člana 152. st. 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), tj. nakon izricanja presude kojom je proglašen krivim zbog produženog krivičnog djela teška krađa iz člana 287. stav 1. tačka a) u vezi sa članom 55. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. januara 2017. godine, pa dalje.

6. Općinski sud je zaključio da je neophodno da se apelant nakon izricanja prvostepene presude zadrži u pritvoru radi nesmetanog vođenja i pravosnažnog okončanja krivičnog postupka, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za izvršenje krivičnog djela za koje je nepravosnažno osuđen, odnosno imajući u vidu ličnost apelanta kao počinioca tog krivičnog djela, a kako je to propisano odredbom člana 152. stav 1. ZKPFBiH. Pri tome naročito je imao u vidu i ocijenio okolnosti pod kojima je počinjeno krivično djelo: krivično djelo za koje je apelant proglašen krivim nepravosnažnom presudom počinjeno je preduzimanjem većeg broja inkriminiranih radnji (17 radnji), inkriminirane radnje apelant je preduzimao u dužem vremenskom intervalu, pojedine radnje su vršene na način da su provale u porodične kuće pojedinih oštećenih izvršene tako da su bila izložena malodobna djeca i ženske osobe koje su pretrpjele strah, visok iznos materijalne štete koju su oštećeni pretrpjeli izvršenjem krivičnog djela za koje je apelant proglašen krivim nepravosnažnom presudom. Od okolnosti koje se vezuju za apelantovu ličnost Općinski sud je imao u vidu da se radi o osobi koja je devet puta osuđivana za ista ili istovrsna krivična djela, odnosno da se radi o specijalnom povratniku na kojeg dosadašnje izrečene kazne nisu utjecale da se kloni preduzimanja inkriminiranih radnji koje čine obilježja krivičnog djela krađa. Ocjenjujući sve činjenice i okolnosti vezane za način izvršenja predmetnih krivičnih djela, kao i apelantovu ličnost, Općinski sud je utvrdio da je neophodno produženje pritvora apelantu nakon izricanja i objavljivanja presude, jer i dalje postoje opravdani zakonski razlozi za produženje pritvora shodno članu 152. st. 1. i 3. ZKPFBiH, koji može trajati najduže devet mjeseci ili do nove odluke suda.

7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 33 0 K 070942 18 Kž 9 od 21. maja 2018. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda broj 33 0 K 070942 18 K 2 od 9. maja 2018. godine.

8. Kantonalni sud je ocijenio da je Općinski sud u svom rješenju u odnosu na poseban pritvorski razlog vezan za opasnost od ponavljanja krivičnog djela dao u svemu jasne i prihvatljive razloge s kojim je saglasan i Kantonalni sud, te je ukratko ponovio razloge koje je naveo Općinski sud u svom rješenju.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

9. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. U apelaciji je istaknuto da apelant smatra da mu je nezakonito određen pritvor uslijed arbitrarne primjene procesnog prava, te navodi da su sudovi potpuno proizvoljno utvrdili da postoje razlozi za određivanje, odnosno produženje pritvora nakon izricanja prvostepene presude propisani članom 152. stav 1. ZKPFBiH.

b)Odgovor na apelaciju

11. Općinski i Kantonalni sud i Tužilaštvo u odgovoru na apelaciju pozvali su se na obrazloženja osporenih rješenja, te zaključili da su apelantovi navodi o povredi prava izneseni u apelaciji neosnovani.

V.Relevantni propisi

12. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi: Član 287. stav 1.

Teška krađa (1) Kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kaznit će se ko krađu (član 286. Krađa, stav 1.) učini:

a) obijanjem, provaljivanjem ili drugim savladavanjem većih prepreka da dođe do tvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajni, ormara ili drugih zatvorenih prostorija ili prostora;

kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.

13. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 152. st. 1. i 3.

Pritvor nakon izricanja presude (1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, sud može optuženom odrediti, odnosno produžiti pritvor, ako je to neophodno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za izvršenje krivičnog djela, odnosno ličnost počinioca. U ovim slučajevima donosi se posebno rješenje, a žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

(3) Poslije izricanja prvostepene presude pritvor može trajati najduže još devet mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda preinačuje ili potvrđuje, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Ako u roku od devet mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida, pritvor može trajati najduže još jednu godinu od izricanja drugostepene odluke. Izuzetno, u složenim predmetima i iz važnih razloga odlukom vijeća pritvor se može produžiti za još najduže šest mjeseci.

VI.Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 33 0 K 070942 18 Kž 9 od 21. maja 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 6. juna 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije i pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da predmetna apelacija pokreće samo pitanja u vezi s pravom na ličnu slobodu i sigurnost, jer navode o povredi prava na pravično suđenje apelant ni na koji način nije konkretizirao, te ih Ustavni sud neće ni razmatrati.

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

20. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

a. u slučaju zakonitog pritvora na osnovu presude nadležnog suda;

[...]

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

21. U vezi s navodima o kršenju prava iz člana 5. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj se osobe koje su pritvorene nakon donošenja prvostepene osuđujuće presude, bez obzira na to da li su prije toga bile u pritvoru, nalaze u situaciji koju propisuje član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije, a ne onoj koju propisuje član 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Naime, član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije propisuje mogućnost „zakonitog lišavanja slobode nakon izricanja osuđujuće presude“, pri čemu se fraza „osuđujuća presuda“ ne može tumačiti restriktivno, tj. tako da se odnosi samo na pravosnažnu presudu (vidi, Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda od 27. juna 1968. godine, Serija A broj 7, stav 9). Također, „zakonitost“ pritvora ne traži zakonitu presudu, već samo zakonit pritvor, što znači da pritvor mora biti u skladu s domaćim zakonom i s Evropskom konvencijom. Dalje, član 5. stav 1. tačka a) traži postojanje uzročne veze, i to ne samo hronološke, između osuđujuće presude i pritvora po tom osnovu (vidi, Evropski sud, Van Droogenbroeck protiv Belgije, presuda od 25. aprila 1983. godine, Serija A broj 63, stav 35).

22. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se apelantova situacija mora ocijeniti upravo u odnosu na član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije, te da su ispunjena oba kriterija koja ovaj član zahtijeva. Naime, apelant je prvostepenom presudom proglašen krivim zbog produženog krivičnog djela teška krađa iz člana 287. stav 1. tačka a) u vezi sa članom 55. KZFBiH, što znači da postoji osuđujuća presuda koja je prethodila odluci o određivanju pritvora. Dalje, apelantu je, kao direktna posljedica takve presude, određen pritvor uz određenje da taj pritvor može trajati „još devet mjeseci od dana izricanja presude ili do nove odluke suda“, što znači da postoji i direktna uzročna veza između osuđujuće presude i odluke o produženju pritvora.

23. Što se tiče saglasnosti osporenih rješenja s domaćim zakonom, Ustavni sud zapaža da su sudovi osporenim rješenjima apelantu produžili pritvor nakon izricanja prvostepene osuđujuće presude u skladu sa odredbom člana 152. stav 1. ZKPFBiH, prema kojoj se određivanje, odnosno produženje pritvora nakon izricanja prvostepene presude vezuje za ocjenu suda da je određivanje, odnosno produženje pritvora neophodno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za izvršenje krivičnog djela, odnosno ličnost učinioca. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se određivanje, odnosno produženje pritvora nakon izricanja prvostepene presude, prema ovoj odredbi, više ne vezuje striktno za postojanje razloga za pritvor propisanih u članu 146. stav 1. tač. a), c) i d) ZKPFBiH. Ovo zakonsko rješenje ukazuje na to da se radi o novoj vrsti pritvora vezanog za novu fazu krivičnog postupka nakon izricanja prvostepene presude. Preduvjet za određivanje pritvora jeste da je izrečena presuda kojom se optuženi proglašava krivim i kojom je izrečena kazna zatvora. Međutim, to ne znači da se prilikom primjene ove odredbe, pored okolnosti vezanih za izvršenje krivičnog djela, odnosno ličnost učinioca, ne mogu razmatrati i osnovi iz člana 146. stav 1. tač. a), c) i d) ZKPFBiH koji su relevantni u svakoj fazi krivičnog postupka, već da se okolnosti vezane za ove pritvorske osnove razmatraju u vezi sa svim drugim činjenicama, odnosno okolnostima koje se mogu podvesti pod zakonski pojam okolnosti vezanih za izvršenje krivičnog djela, odnosno okolnosti vezanih za ličnost učinioca. Pri tome stvar je ocjene suda u svakom konkretnom slučaju koje su to činjenice koje se mogu podvesti pod pojam okolnosti koje su vezane za izvršenje krivičnog djela, odnosno okolnosti koje su vezane za ličnost učinioca, kao i da li one imaju utjecaj na nesmetano vođenje krivičnog postupka (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1505/15 od 30. juna 2015. godine, tačka 32, dostupna na www.ustavnisud.ba).

24. U konkretnom slučaju sudovi su svoju odluku o neophodnosti produženja pritvora apelantu nakon izricanja prvostepene presude, zbog okolnosti vezanih za izvršenje krivičnog djela i ličnosti optuženog, zasnovali na činjenici da je apelant predmetnom presudom nepravosnažno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora zbog produženog krivičnog djela teška krađa iz člana 287. stav 1. tačka

a) u vezi sa članom 55. KZFBiH, odnosno da je apelant osuđen za krivično djelo protiv imovine koje je počinjeno preduzimanjem većeg broja inkriminiranih radnji (17) u dužem vremenskom intervalu, na način da su provale u porodične kuće pojedinih oštećenih izvršene tako da su bila izložena malodobna djeca i ženske osobe koje su pretrpjele strah, pri čemu su izvršenjem krivičnog djela za koje je apelant proglašen krivim nepravosnažnom presudom oštećeni pretrpjeli veću materijalnu štetu. Također, Ustavni sud zapaža da su sudovi ocijenili i okolnosti koje se vezuju za ličnost apelanta, navodeći da se radi o osobi koja je devet puta osuđivana za ista ili istovrsna krivična djela, dakle, da se radi o specijalnom povratniku na kojeg dosadašnje izrečene kazne nisu utjecale da se kloni preduzimanja inkriminiranih radnji koje čine obilježja krivičnog djela krađa. Navedene činjenice i okolnosti sudovi su ocijenili u međusobnoj povezanosti i zaključili da bi apelant, s obzirom na izvršenje krivičnog djela i ličnost, odnosno lične osobine i karakteristike, mogao ometati daljnji tok krivičnog postupka, zbog čega su odlučili odrediti mjeru pritvora apelantu nakon izricanja presude na osnovu odredbe člana 152. stav 3. u vezi sa stavom 1.

ZKPFBiH.

25. Dakle, pritvorske razloge, u smislu odredbe člana 152. ZKPBiH, sudovi su obrazložili detaljno i na način koji Ustavni sud ne može dovesti do zaključka da je takva odluka donesena proizvoljno i bez odgovarajućeg obrazloženja iz čega, u smislu navedenih stavova Evropskog suda, proizlazi da je pritvor apelantu određen u skladu s domaćim zakonom. Naime, sudovi su detaljno analizirali sve okolnosti koje se tiču izvršenja krivičnog djela i ličnosti optuženog (apelanta), imajući u vidu specifičnosti izvršenja krivičnih djela za koje je apelant nepravosnažnom presudom proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora, naročito odnos apelanta i žrtve, što ukazuje na ugroženost žrtava od apelanta, a sveukupno da procjena sudova da sve ove okolnosti imaju utjecaj na nesmetano vođenje krivičnog postupka nije proizvoljna.

26. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije kada je rješenje o određivanju pritvora zasnovano na zakonskoj odredbi koja propisuje da sud, kad nepravosnažnom presudom izrekne kaznu zatvora, može optuženom odrediti, odnosno produžiti pritvor ako je to neophodno radi nesmetanog vođenja postupka, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za izvršenje krivičnog djela, odnosno ličnost učinioca, i kada je sud ispitao navedene okolnosti koje predstavljaju pritvorske razloge, u smislu odredbe člana 152. ZKPFBiH, i obrazložio detaljno i na način da ne proizlazi da je bilo proizvoljnosti u lišavanju slobode.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3199/18 (Blagoja Vlačić) | Sudska praksa | Aktio