Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1712/18 (Z. B.)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nenadležnost za odlučivanje
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1712/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-1712/18, rješavajući apelaciju Zdenka Baje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a), h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Baje podnesena zbog navodne povrede odredaba čl. 18 i 32. Ustava Republike Srpske, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Baje podnesena zbog navodne povrede odredbe člana 11. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Baje podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 K 058509 17 KPS od 11. januara 2018. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdenko Bajo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 16. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 K 058509 17 KPS od 11. januara 2018. godine.
2. Pred Osnovnim sudom u toku je kazneni postupak protiv apelanta po Optužnici Okružnog tužiteljstva u Istočnom Sarajevu broj T17 0 KT 0006630 15 od 29. novembra 2017. godine, koja je potvrđena 7. decembra 2017. godine, zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo Povreda ugleda suda iz člana 370. stav 1. Kaznenog zakona Republike Srpske.
3. Osporenim rješenjem Osnovnog suda u Sokocu od 11. januara 2018. godine odbijeni su kao neosnovani apelantovi prethodni prigovori protiv Optužnice Okružnog tužiteljstva u Istočnom Sarajevu od 29. novembra 2017. godine. Osnovni sud u Sokocu je u obrazloženju rješenja, u pogledu apelantovih prigovora vezano za nadležnost tog suda, naveo da nije osnovan apelantov prigovor da Osnovni sud u Sokocu nije nadležan postupati u ovom predmetu, budući da je Okružno tužiteljstvo u Bijeljini Prijedlogom broj T14 0 KT 0014420 15 od 7. maja 2015. godine zatražilo od Glavnog republičkog tužitelja da se za postupanje u tom predmetu odredi drugo tužiteljstvo u Republici Srpskoj jer je apelant podnesak-žalbu podnio u predmetu protiv tužitelja Okružnog tužiteljstva u Bijeljini, kao i da se u podnesku spominju suci Osnovnog suda u Bijeljini, pa su smatrali da da je svrsishodno i objektivno predmet dostaviti u nadležnost drugom tužiteljstvu. Aktom Republičkog tužiteljstva broj T 12 0 KTA 0000398 15 od 1. juna 2015. godine predmet je dostavljen na nadležnost Okružnom tužiteljstvu u Istočnom Sarajevu, pa je slijedstveno tome, optužnica i dostavljena na potvrđivanje i daljnje postupanje Osnovnom sudu u Sokocu. U pogledu apelantovih prigovora o postojanju kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i da li ima dovoljno dokaza da je apelant počinio kazneno djelo za koje s tereti, sud je ukazao da u konkretnom slučaju u spisu predmeta ima dovoljno dokaza koji ukazuju na osnovanu sumnju da je apelant počinio navedeno kazneno djelo, zbog čega je optužnica potvrđena, a da će apelantu biti omogućeno sa tokom postupka iznese navode i činjenice koje mu idu u korist, kao i činjenice kojima će dokazivati da djelo za koje ga se tereti nije kazneno djelo.
4. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), člana 11. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, kao i odredbe čl. 18. i 32. Ustava Republike Srpske.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. a), h) i l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. a), h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
l) apelacija je preuranjena.
a. Dopustivost u odnosu na navodnu povredu odredaba Ustava Republike Srpske
6. U odnosu na dio apelacije u kojem apelant navodi povredu odredaba iz čl. 18. i 32. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud podsjeća da nije nadležan za odlučivanje o predmetnoj apelaciji u tom dijelu, jer ista, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ne pokreću pitanja "koja su sadržana u ovom ustavu" (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3918/09 od 10. oktobra 2012. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
b. Dopustivost u odnosu na navodnu povredu odredaba Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima
7. U odnosu na dio apelacije u kojem apelant navodi povredu odredbe iz člana 11. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Ustavni sud ističe da spomenuta deklaracija nije navedena u Ustavu Bosne i Hercegovine i u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine kao dodatni sporazum o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, pa ova deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 17/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 22, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/01). Budući da prava predviđena Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima nisu garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Europskom konvencijom koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, niti dodatnim sporazumima o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-839/15 od 7. jula 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
c. Dopustivost u odnosu na navodnu povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije
8. U odnosu na navodnu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost kaznenog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, u principu, nije moguće utvrditi je li kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Europski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).
9. U konkretnom slučaju rješenje Osnovnog suda, koje se osporava apelacijom, nije odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog kaznenog postupka protiv apelanta, već je samo odlučeno o prethodnim prigovorima protiv optužnice Okružnog javnog tužiteljstva u Istočnom Sarajevu od 29. novembra 2017. godine. S obzirom da kazneni postupak još nije okončan, slijedi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, predmetna apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tač. a), h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavnom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević