Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1840/18 (A.J.)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1840/18
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP 1840/18, rješavajući apelaciju A. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija A. J. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 P 040549 16 Rev od 5.
decembra 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. A. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 22. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio u Općinskom sudu u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 P 040549 12 P, u Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 33 0 P 040549 14 Gž, a koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 33 0 P 040549 16 Rev od 5. decembra 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i Vrhovnog suda zatraženo je 19. aprila 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 26. aprila 2018. godine, Kantonalni sud 4. maja 2018. godine, a Općinski sud 6. juna 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Malodobni apelant je 19. januara 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tužene Općine Živinice (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete. Općinski sud je 21. novembra 2012. godine dostavio tužbu na odgovor tuženoj, nakon čega je tužena 26. decembra 2012. godine dostavila odgovor na tužbu. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zakazao pripremno ročište 17. aprila 2013. godine, ali je ono odgođeno zbog bolesti postupajućeg sudije. Pripremno ročište zakazano za 29. maj 2013. godine je odgođeno po podnesku tužene jer je istekao mandat općinskom pravobraniocu, odnosno nije mu produžen mandat, pa je ročište odgođeno za 17. juni 2013. godine, koje također nije održano jer je zamjenik općinskog pravobranioca u to vrijeme bio na godišnjem odmoru.
6. U nastavku postupka pripremno ročište je održano 22. augusta 2013. godine, a 2. septembra 2013. godine je izvršena uplata na ime predloženog vještačenja. Glavna rasprava zakazana za 20. septembar 2013. godine je odgođena jer nije dostavljen nalaz vještaka, pa je glavna rasprava održana 31. oktobra 2013. godine, a određeni nastavak za 14. novembar 2013. godine je odložen na zajednički zahtjev stranaka. Nastavak glavne rasprave je održan 19. novembra 2013. godine kada je i zaključena glavna rasprava, nakon čega je Općinski sud donio Presudu broj 33 0 P 040549 12 P od 29. novembra 2013. godine kojom je tužena obavezana da apelantu isplati određene novčane iznose na ime naknade nematerijalne i materijalne štete, kao i da mu nadoknadi troškove postupka.
7. Protiv navedene prvostepene presude tužena je 30. decembra 2013. godine podnijela žalbu, koja je 14. januara 2014. godine dostavljena apelantu na odgovor. Predmet je radi postupanja u drugom stepenu 5. marta 2014. godine zaprimljen u Kantonalnom sudu, koji je Presudom broj 33 0 P 040549 14 Gž od 15. septembra 2016. godine žalbu tužene uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način što je tužbeni zahtjev mldb. apelanta odbijen u cijelosti. Također, istom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev mldb. apelanta za nadoknadu troškova žalbenog postupka.
8. U nastavku postupka apelant je izjavio reviziju, koja je uložena u spis 24. oktobra 2016. godine i dostavljena drugoj strani na odgovor 3. novembra 2016. godine. Predmet je 8. decembra 2016. godine zaprimljen u Vrhovnom sudu koji je, odlučujući o reviziji mldb. apelanta, donio Presudu broj 33 0 P 040549 16 Rev od 5. decembra 2017. godine kojom je reviziju usvojio, drugostepenu presudu preinačio na način da je žalbu tužene odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Također, istom presudom je naloženo da tužena mldb. apelantu nadoknadi troškove sastavljanja revizije.
9. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku, koji je okončan prije podnošenja apelacije, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da odgovornost za povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku snose redovni sudovi. Apelant traži naknadu nematerijalne štete za svaku godinu po 300,00 KM, kao i da se naloži Kantonalnom sudu i Vladi Tuzlanskog kantona da mu na ime sastavljanja apelacije isplate iznos od 900,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je sud u predmetnom postupku ažurno postupao uzimajući u obzir sve okolnosti i broj predmeta kojima je postupajući sudija bio zadužen u to vrijeme.
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući, između ostalog, da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja predmeta koji sačinjava predsjednik suda za svakog pojedinog sudiju, za svaku kalendarsku godinu i za svaki kvartal u godini, i to prvenstveno prema datumu inicijalnog akta, da je apelantov predmetni spis bio obuhvaćen planom za III kvartalni period (juli – septembar 2016. godine), te da je u tom kvartalnom periodu bio iznesen na sjednici vijeća koja je održana 15. septembra 2016. godine. Nakon toga je i donesena drugostepena odluka od 15. septembra 2016. godine kojom je žalba tužene usvojena i prvostepena presuda preinačena, te apelantov tužbeni zahtjev odbijen, a ta drugostepena presuda je povodom apelantove revizije preinačena presudom Vrhovnog suda od 5. decembra 2017. godine tako što je žalba tužene odbijena i prvostepena presuda potvrđena. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na koja ukazuje u predmetnoj apelaciji, kao i izneseni prijedlog da se apelantu dosudi potraživana naknada štete, zbog čega predlaže da se apelantova apelacija odbije.
13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da je predmet na postupanje po apelantovoj reviziji zaprimljen u ovom sudu 8. decembra 2016. godine, te da je vijeće tog suda na sjednici održanoj 5. decembra 2017. godine donijelo presudu kojom je usvojena apelantova revizija i preinačena drugostepena presuda na način da je odbijena žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda, te je uručena apelantovom punomoćniku 1. februara 2018. godine, a zakonskom zastupniku tužene 2. februara 2018. godine.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda broj 33 0 P 040549 16 Rev od 5. decembra 2017. godine. S obzirom na to da je u odgovoru na apelaciju Vrhovni sud naveo da je predmetnu presudu apelantov punomoćnik primio 1. februara 2018. godine, a apelacija je podnesena 22. marta 2018. godine, slijedi da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupaka pred Općinskim, Kantonalnim i Vrhovnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
I.Pravo na suđenje u razumnom roku
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 19. januara 2012. godine kao dana podnošenja tužbe do 5. decembra 2017. godine kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, u pitanju je postupak koji je trajao nešto duže od pet godina i deset mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je prije podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Vrhovnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na činjenice koje su se utvrđivale tokom postupka i provedene materijalne dokaze, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku.
25. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta jer je u pitanju potraživanje na ime naknade nematerijalne i materijalne štete koju je apelant pretrpio ugrizom psa lutalice. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka.
26. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na početku parničnog postupka imao period neaktivnosti jer je tužbu dostavio tuženoj na odgovor nakon više od deset mjeseci od podnošenja tužbe. Međutim, Ustavni sud zapaža da je nakon prijema odgovora na tužbu (26. decembar 2012. godine) Općinski sud efikasnije nastavio preduzimati procesne radnje, tako da je jedanaest mjeseci nakon dostavljenog odgovora na tužbu donio prvostepenu presudu. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i deset mjeseci, što se u okolnostima konkretnog slučaja može smatrati relativno razumnim rokom, nakon čega je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
27. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u predmetnom postupku drugostepenu odluku donio dvije godine i šest mjeseci nakon prijema predmeta na postupanje. Ustavni sud primjećuje da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju pozvao na Plan rješavanja predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se kao opravdanje ne može prihvatiti činjenica da su preduzete određene mjere s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta ako tim mjerama, ipak, nije postignuta očekivana ažurnost. Međutim, nezavisno od toga, imajući u vidu trajanje predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom, kao i to da nije u pitanju predmet koji zahtijeva hitno postupanje, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne može ocijeniti period od dvije i po godine, koliko je trajao predmetni žalbeni postupak, kao pretjerano dug.
28. Posmatrajući ponašanje Vrhovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u predmetnom postupku postupao s većom efikasnošću, da je o izjavljenoj reviziji na navedenu drugostepenu odluku odlučio u roku od jedne godine nakon dostavljanja predmeta na postupanje, čime je predmetni parnični postupak okončan.
29. Međutim, uzimajući u obzir cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka koji je okončan u apelantovu korist prije podnošenja apelacije, koji je trajao pet godina i deset mjeseci, a koji je bio na tri instance, tj. u tom periodu su u predmetnom postupku donesene tri meritorne odluke, kao i to da se radi o relativno složenom predmetu i da nije u pitanju predmet koji zahtijeva hitno postupanje, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji je trajao pet godina i deset mjeseci, nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
II.Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. Naknada troškova sastavljanja apelacije
32. Osim toga, u vezi s apelantovim traženjem da mu se isplate troškovi sastavljanja apelacije u iznosu od 900,00 KM, Ustavni sud ukazuje da, prema Pravilima Ustavnog suda, ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove podnošenja apelacije, te da ti troškovi padaju isključivo na apelantov teret.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u predmetu koji je prije podnošenja apelacije, nakon nešto duže od pet godina i deset mjeseci, okončan u apelantovu korist, te u kojem periodu su na tri instance donesene tri meritorne odluke.
34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević