Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5510/17 (A. M.)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5510/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-5510/17, rješavajući apelaciju Alme Maglić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alme Maglić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 K 007873 17 Kv od 18. decembar 2017. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 K 007873 17 Kpp 5 od 8. decembra 2017.

godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Alma Maglić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Ragib Hadžić, advokat iz Zenice, podnijela je 27. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 K 007873 17 Kv od 18. decembra 2017. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 K 007873 17 Kpp 5 od 8. decembra 2017. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda od 8. decembra 2017. godine apelantici su izrečene mjere zabrane Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja iz člana 140. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) i ostale mjere zabrane iz člana 140a. stav 1. tačka d) ZKP FBiH. Apelantici je zabranjeno napuštati mjesto boravišta koje ima na adresi u Sarajevu i kretanje joj je ograničeno na Kanton Sarajevo, naređeno joj je da se ima javljati svakih sedam dana nadležnom državnom tijelu, te je naređeno da se od apelantice privremeno oduzmu putne isprave, uz zabranu izdavanja novih putnih isprava i zabranjeno joj je korištenje osobne iskaznice za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine.

3. Rješenjem Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda od 8. decembra 2017. godine, uz obrazloženje da je sudac za prethodni postupak pravilno postupio kada je apelantici izrekao mjere zabrane budući da je tokom postupka utvrđeno da apelantica ima više adresa koje koristi i postoji mogućnost da se sakrije, odnosno da bude nedostupna. Naime, apelantica je na saslušanju u Federalnom MUP Sarajevo, Detašman Zenica od 27. maja 2015. godine bila poučena da je dužna odazivati se na pozive suda i tužiteljstva i o svakoj promjeni adrese obavijestiti nadležne organe, a ukoliko prekrši tu obvezu, smatrat će se da izbjegava postupak. I pored navedenog upozorenja, apelantica nije obavijestila sud i tužiteljstvo o promjeni adrese, odnosno promjeni prebivališta. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je stava da postoje okolnosti koje ukazuju na to da postoji opasnost od skrivanja, zbog čega je apelanticine žalbene navode našao neosnovanima. Vezano za žalbene navode da se apelanticu izrečenim mjerama ograničava ne samo u slobodi kretanja, nego i u kontaktu s braniteljima, Kantonalni sud je ukazao da je stava da se apelantici mjerama zabrane kontakt s braniteljima ne ograničava, budući da branitelji imaju slobodan pristup apelantici. Konačno, Kantonalni sud je ukazao da je o apelanticinoj žalbi odlučilo vijeće iz člana 25. stav 6. ZKP FBiH, kao i da pozivanje stranaka na sjednicu vijeća nije zakonska obveza suda, zbog čega nije prihvaćen prijedlog apelantice da bude pozvana na sjednicu vijeća.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

6. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije. Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. Europske konvencije odnose na kazneni postupak u cijelosti, te da se odgovor na pitanje da li je neka od ovih garancija prekršena ne može dati dok postupak traje, jer eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedeći to, nije moguće, u principu, utvrditi da li je kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Europski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A broj 146, stav 68; Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).

7. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da apelacijom osporena rješenjā ne predstavljaju odluku koja je rezultat cjelokupnog kaznenog postupka protiv apelantice, u smislu utvrđivanja osnovanosti kaznene optužbe protiv apelantice, budući da je u osporenim rješenjima riješeno samo o jednom proceduralnom pitanju. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije preuranjena.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5510/17 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio