Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-162/18 (M. Đ.)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-162/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-162/18, rješavajući apelaciju Milke Đaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milke Đaković podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 K 024255 17 Kv 2 od 28. decembra 2017. godine i Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 K 024255 17 Kps od 15. decembra 2017.
godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Milka Đaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Laktaša, koju zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banjaluke, podnijela je 5. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 K 024255 17 Kv 2 od 28. decembar 2017. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 3 K 024255 17 Kps od 15. decembra 2017. godine.
2. Protiv apelantice se pred Sudom BiH vodi kazneni postupak po Optužnici Tužiteljstva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KT 0013377 17 od 28. novembra 2017. godine zbog osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo Sprječavanje dokazivanja iz člana 236. stav 2. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine.
3. Rješenjem Suda BiH od 15. decembra 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin zahtjev za dostavljanje fotokopija cjelokupnih spisa predmeta Suda BiH br. S1 2 K 20451 15 Krn i S1 2 K 20451 Krn 4. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je apelantica podnijela zahtjev za dostavu spisā tog suda za koje smatra da su u direktnoj vezi sa činjeničnim osnovom njenog kaznenog postupka. Sud BiH je dalje naveo da je, imajući u vidu pravo obrane na pravičan postupak i u fazi optuživanja, obrani dostavio sve materijalne dokaze na kojima je zasnovana optužnica i koji proizlaze direktno iz optužnice. Vezano za apelantičin zahtjev za dostavu drugih spisa Suda BiH, iz predmetā koji se vode protiv drugih optuženih pred tim sudom, Sud BiH je ukazao da ne postoji obveza suca za prethodno saslušanje da dostavlja obrani dokaze koji se nalaze u posjedu suda, niti da izdaje naloge tužitelju da obrani dostavlja dodatne dokaze. Naime, da bi se održalo načelo zakonitosti i nepristranosti u postupanju, prethodno ispitivanje optužnice ima se kretati u okviru dokaza koji su dostavljeni uz optužnicu, a ocjena pravne utemeljenosti optužnice može se ispitivati samo u okviru prava na prigovore iz člana 233. Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH). Sud BiH je posebno ukazao da je potrebno praviti razliku između razmatranja dokaza u fazi prethodnog ispitivanja optužnice i izvođenja dokaza u fazi suđenja kada će obrana u kontradiktornom postupku moći osporavati dokaze optužbe i izvoditi svoje dokaze, što može uključiti i pribavljanje dokaza koji se nalaze u posjedu suda ukoliko sudac zaključi da bi takvi dokazi mogli biti relevantni za obranu i od značaja za apelanticina prava.
4. Rješenjem Suda BiH od 28. decembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba protiv rješenja Suda BiH od 15. decembra 2017. godine uz obrazloženje da je, suprotno žalbenim navodima, Sud BiH stava da osporenim rješenjem apelantičinoj obrani nije onemogućeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na izjašnjenje o svim činjenicama i dokazima koje je terete iz člana 6. stav 2. ZKP BiH, pravo jednakosti u postupanju iz člana 14. ZKP BiH te pravo branitelja da pregleda spise i dokumentaciju iz člana 47. stav 3. ZKP BiH, odnosno pravo na jednakost oružja.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;
7. U odnosu na navodnu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovano načelo pravičnog postupka treba sagledati na temelju postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost kaznenog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, u principu, nije moguće utvrditi je li kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Europski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).
8. U konkretnom slučaju rješenjā Suda BiH, koja apelantica osporava apelacijom, nisu odluke koje bi predstavljale rezultat cjelokupnog kaznenog postupka protiv apelantice, već je samo odlučeno o apelantičinom zahtjevu za dostavu fotokopija spisa Suda BiH iz predmeta koji se vodi protiv drugih osoba. S obzirom da kazneni postupak još uvijek nije okončan, slijedi da je predmetna apelacija, u odnosu na apelantičine navode koji se tiču povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, preuranjena.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević