Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4465/17 ("Donatela" Trgovačko i uslužno društvo sa ograničenom odgovornošću d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4465/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-4465/17, rješavajući apelaciju "Donatela" Trgovačko i uslužno društvo sa ograničenom odgovornošću d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Donatela" Trgovačko i uslužno društvo sa ograničenom odgovornošću d.o.o.

Banjaluka podnesena protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 60 0 Ps 018917 17 Pž 2 od 11. jula 2017. godine, u djelu kojim je odbijena žalba izjavljena protiv Rješenja Okružnog privrednog suda u Doboju broj 60 0 Ps 018917 16 Ps 2 od 10. marta 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Donatela" Trgovačko i uslužno društvo sa ograničenom odgovornošću d.o.o.

Banjaluka podnesena protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 60 0 Ps 018917 17 Pž 2 od 11. jula 2017. godine, u dijelu kojim je odbijena žalba izjavljena protiv Rješenja Okružnog privrednog suda u Doboju broj 60 0 Ps 018917 16 Ps 2 od 17. maja 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "Donatela" Trgovačko i uslužno društvo sa ograničenom odgovornošću d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir advokat iz Banjaluke, podnio je 27. oktobra 2017. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 60 0 Ps 018917 17 Pž 2 od 11. jula 2017. godine. Apelant je dopunio apelaciju 30. januara 2018. godine.

2. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 60 0 Ps 018917 17 Pž 2 od 11. jula 2017. godine odbijene su žalbe koje je apelant podnio protiv Rješenja Okružnog privrednog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 60 0 Ps 018917 16 Ps 2 od 10. marta 2017. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda broj 60 0 Ps 018917 16 Ps 2 od 17. maja 2017. godine.

3. Viši privredni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da je navedenim prvostepenim rješenjem od 10. marta 2017. godine odlučeno da se smatra povučenom apelantova tužba koju je podnio protiv tuženog ("Rafinerija nafte" a.d. Bosanski Brod), radi duga, dok je prvostepenim rješenjem od 10. maja 2017. godine odbijen apelantov prijedlog da se dozvoli povrat u pređašnje stanje zbog propuštenog ročišta za glavnu raspravu. S tim u vezi, Viši privredni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 97. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) kada je donio osporeno rješenje kojim se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom. Vrhovni sud je istakao da je nesporno da su zakonski zastupnik apelanta i punomoćnik apelanta uredno obaviješteni o održavanju ročišta za glavnu raspravu na dan 10. marta 2017. godine, ali da nisu pristupili na to ročište, niti su obavijestili sud o razlozima spriječenosti, a da se tuženi se nije upustio u raspravljanje na tom ročištu. Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud na zapisniku sa glavne rasprave od 6. februara 2017. godine upozorio stranke na posljedice propuštanja dolaska na ročište, tj. punomoćniku apelanta, kao advokatu, bile su poznate pravne posljedice nedolaska na glavnu raspravu koje se sastoje u tome da sud mora u takvoj procesnoj situaciji donijeti rješenje kojim se tužba smatra povučenom a shodno odredbi člana 97. stav 3. ZPP-a. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno ocijenio da postoje određene nelogičnosti i kontradiktornosti u navodima apelanta u prijedlogu i dopuni prijedloga za povrat u pređašnje stanje (jer je punomoćnik apelanta prvo naveo bolest maloljetnog djeteta kao razlog zbog kojeg nije pristupio na nastavak glavne rasprave, pa tek u dopuni prijedloga kao razlog navodi svoju bolest) i da punomoćnik apelanta nije uvjerio sud u opravdanost razloga propuštanja, niti je dokazao da usljed opravdanih razloga koje nije mogao predvidjeti ni izbjeći nije pristupio na nastavak glavne rasprave.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da sudovi nisu mogli donijeti osporene odluke o povlačenju njegove tužbe, odnosno odbijanju njegovog prijedloga za povrat u pređašnje stanje, budući da je on sudu dostavio dokaze (medicinsku dokumentaciju) iz kojih je vidljivo da je bio objektivno spriječen da pristupi na zakazano ročište.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

a) Neiscrpljivanje pravnih lijekova – u odnosu na Rješenje Višeg privrednog suda broj 60 0 Ps 018917 17 Pž 2 od 11. jula 2017. godine, u dijelu kojim je odbijena žalba izjavljena protiv Rješenja Okružnog privrednog suda broj 60 0 Ps 018917 16 Ps 2 od 10. marta 2017. godine

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju rješenjem Okružnog privrednog suda broj 60 0 Ps 018917 16 Ps 2 od 10. marta 2017. godine određeno je da se tužba apelanta smatra povučenom. Naime, apelant nije pristupio na zakazano ročište za glavnu raspravu, iako je bio uredno obaviješten u upozoren na posljedice izostanka sa ročišta, a svoj izostanak nije opravdao, a tuženi se nije upustio u raspravljanje na tom ročištu, tako da Okružni privredni sud nije raspravljao o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da, dakle, apelant u predmetnom postupku nije ishodio meritornu odluku u pogledu njegovog tužbenog zahtjeva, koja bi se kao takva smatrala konačnom odlukom i mogla biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom. Dakle, iz navedenog slijedi da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

b)Ratione materiae - u odnosu na Rješenje Višeg privrednog suda broj 60 0 Ps 018917 17 Pž 2 od 11. jula 2017. godine, u dijelu kojim je odbijena žalba izjavljena protiv Rješenja Okružnog privrednog suda broj 60 0 Ps 018917 16 Ps 2 od 17. maja 2017. godine

8. Ustavni sud zapaža da se apelantovi apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose i na odluku donesenu u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom. (tačka 12. Odluke).

9. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenoj odluci odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4465/17 ("Donatela" Trgovačko i uslužno… | Sudska praksa | Aktio