Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3476/18 (Ž. Đ. iz Bijeljine)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3476/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3476/18, rješavajući apelaciju Žike Đorđića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Žike Đorđića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 I 045699 16 Rev od 8. marta 2018. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 045699 16 Gži 2 od 21. juna 2016. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 045699 13 P od 12.decembra 2014. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Žiko Đorđić iz Bijeljine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Petko Budiša advokat iz Bijeljine, podnio je 22. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 I 045699 16 Rev od 8. mart 2018. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 045699 16 Gži 2 od 21. juna 2016. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 045699 13 P od 12.decembra 2014. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 045699 13 P od 12.decembra 2014. godine, obavezani su prvotuženi Rajko Bojić i drugotuženi apelant da solidarno isplate dug tužiocu Pavlovic Interantional Bank A.D. Slobomir u iznosu od 40.474,70 KM sa obračunatom zakonskom zateznom kamatom. Presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 045699 16 Gži 2 od 21. juna 2016. godine, djelimično je uvažena žalba tuženih, te je preinačena prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu, tako što se tuženi obavezuju isplatiti na ime glavnog duga iznos od 12.538,56 KM sa zakonskom zateznom kamatom, zatim na ime obračunate ugovorene redovne kamate 7.698,79 KM i obračunate ugovorene zatezne kamate 20.617,19 KM, tako što zakonske kamate ne mogu preći dosuđene novčane iznose. U preostalom dijelu žalba tuženih je odbijena i prvostepena presuda potvrđena, a tužilac se odbija sa viškom tužbenog zahtjeva. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Odredbom člana 316. stav 2. ZPP-a propisano je da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, ugovorena kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev (stav 3.). U konkretnoj situaciji vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 12.538,56 KM, dok ugovorena i zatezna kamata ne ulaze u vrijednost spora obzirom na naprijed citiranu odredbu člana 316. stav 2. i stav 3. ZPP, bez obzira što su preračunate i izražene u apsolutnom iznosu.

3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 045699 16 Gži 2 od 21. juna 2016. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 I 045699 16 Rev od 8. marta 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 045699 16 Gži 2 od 21. juna 2016. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je apelantu 30. juna 2016. godine uručena presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 045699 16 Gži 2 od 21. juna 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. juna 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 045699 16 Gži 2 od 21. juna 2016. godine.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3476/18 (Ž. Đ. iz Bijeljine) | Sudska praksa | Aktio