Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2188/18 (V. N., M. B. i R. M.)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2188/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-2188/18, rješavajući apelacije Vase Neškovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Vaso Nešković protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 K 001713 18 Kž 12 od 26. februara 2018. godine;
Muhidin Bašić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007209 18 Krž 11 od 28. maja 2018. godine i Rajko Maleš protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 K 005868 18 Kž 3 od 7. maja 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-2188/18
1. Vaso Nešković (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno smješten u Kazneno popravnom zavodu Foča, podnio je 12. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 K 001713 18 Kž 12 od 26. februara 2018. godine.
2. Rješenjem Vrhovnog suda broj 12 0 K 001713 18 Kž 12 od 26. februara 2018. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 K 001713 17 Kvl 13 od 25. decembra 2017. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Kžk-09-000 009 od 18. februara 2010. godine.
AP-3262/18
3. Muhidin Bašić (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno smješten u Kazneno popravnom zavodu Sarajevo, podnio je 11. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 007209 18 Krž 11 od 28. maja 2018. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 007209 18 Kvl 10 od 26. aprila 2018. godine.
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 007209 18 Krž 11 od 28. maja 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Suda BiH broj S1 1 K 007209 18 Kvl 10 od 26. aprila 2018. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom Suda BiH broj S1 1 K 007209 13 Krž od 5. novembra 2013. godine.
AP-3328/18
5. Rajko Maleš (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno smješten u Kazneno popravnom zavodu Foča, podnio je 12. juna 2018 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 12 0 K 005868 18 Kž 3 od 7. maja 2018. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 K 005868 18 Kvl od 29. marta 2018. godine.
6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 12 0 K 005868 18 Kž 3 od 7. maja 2018. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Okružnog suda broj 12 0 K 005868 18 Kvl od 29. marta 2018. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom Okružnog suda broj 12 0 K 005868 16 K od 15. septembra 2017. godine. Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2188/18. Apelacioni navodi
8. U navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga u predmetu AP 3262/18 apelant se poziva i na pravo na djelotvoran pravni lijeki iz člana 13. Evropske konvencije, dok u predmetu AP 3328/18 i na pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka.
11. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta u predmetu AP-3262/18 o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Konačno, u pogledu navoda apelanta u predmetu broj AP-3328/18 o povredi prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke ne mogu dovesti u vezu sa navedenim pravom, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević