Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5153/17 (Javno preduzeće "Putevi Brčko" d.o.o. Brčko distrikt Bosne i H. i O. Ć.)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5153/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-5153/17, rješavajući apelacije Javnog preduzeća "Putevi Brčko" d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine i Omera Ćosića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Javno preduzeće "Putevi Brčko" d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 97 0 U 002004 17 Ous od 29. septembra 2017.

godine i Omer Ćosić radi „nalaganja odgovornim u preduzeću Natron d.d. Maglaj da izvrše reviziju uplata za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 1992. godine do 2003. godine“, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-5153/17

1. Javno preduzeće "Putevi Brčko" d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog, podnio je 5. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 97 0 U 002004 17 Ous od 29. septembra 2017. godine.

2. U konkretnom slučaju osporenom presudom utvrđeno je da odredbe čl. 31. i 32. Odluke o načinu organizovanja, upravljanja i korištenja javnih parkirališta u Brčko distriktu i dio Cjenovnika usluga parkiranja u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH” broj 3/17) kojim je propisana cijena doplatne karte, nisu u skladu sa članom 13. stav 7. Statuta Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, članom 9. i članom 162. Zakona o komunalnim djelatnostima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, te članom 270. stav 3. preuzetog Zakona o obligacionim odnosima i prestaju da važe danom objavljivanja presude u „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine” (stav I izreke presude). Utvrđeno je da odredba člana 33. Odluke o načinu organizovanja, upravljanja i korištenja javnih parkirališta u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine i dio Cjenovnika usluga parkiranja u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine” broj 3/17) kojim su propisane cijene blokiranja i deblokiranja vozila, te premještanja i čuvanja vozila na odlagalištu, nisu u skladu sa članom 13. stav 5. Statuta Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 162. Zakona o komunalnim djelatnostima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, članom 287. stav 1. preuzetog Zakona o obligacionim odnosima i članom 21. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, te prestaju da važe danom objavljivanja presude u „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine” (stav II izreke presude).

2. AP-3098/18

3. Omer Ćosić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, podnio je 30. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu radi „nalaganja odgovornim u preduzeću Natron d.d. Maglaj da za apelanta izvrše reviziju uplata za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 1992. godine do 2003. godine“. Apelant navodi da je bio zaposlenik u firmi Natron d.d. Maglaj od 1969. godine, te da je po ratnom rasporedu 15. jula 1992. godine raspoređen iz sektora za Mašinsko odražavanje u sektor Opštih poslova na radno mjesto čuvar, na kojem je radio do 2003. godine. Apelant, takođe, navodi da su mu za period od 1992. godine do 2003. godine uplaćivani doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje za III i IV stepen školske spreme, iako apelant ima V stepen školske zbog čega smatra da je oštećen.

Apelacioni navodi

4. Apelant se u predmetu broj AP-5153/17 poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, dok iz apelacije u predmetu broj AP- 3098/18 proizlazi da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3). tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

6. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. U pogledu predmeta broj AP-5153/17, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi razmatrao apelacije kojima su osporavane odluke Apelacionog suda (kojima je odlučeno o usklađenosti zakonskih odredaba sa statutom, odnosno akta Vlade sa zakonom). Naime, Ustavni sud je, odlučujući o takvim apelacijama, donosio odluke kojima je odbacivao apelacije zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine tačka 15., AP-1569/17 od 15. juna 2017. godine i AP-3881/17 od 19. juna 2018. godine tačka 17., dostupne na www.ustavnisud.ba ). S obzirom na to, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu, smatra nije nadležan da razmatra osporenu odluku Apelacionog suda.

8. U pogledu predmeta broj AP-3098/18, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio predmetnu apelaciju radi „nalaganja odgovornim u preduzeću Natron d.d. Maglaj da za apelanta izvrše reviziju uplata za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 1992. godine do 2003. godine“. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji kojom se ne pobija nikakva presuda suda u Bosni i Hercegovini, odnosno odluka u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-2077/05 od 17. novembra 2005. godine, AP-3376/16 od 10. maja 2017. godine i AP-2024/16 od 18. jula 2017. godine i, dostupne na www.ustavnisud.ba )

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5153/17 (Javno preduzeće "Putevi Brčko"… | Sudska praksa | Aktio