Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1977/16 (A.P.)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1977/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-1977/16, rješavajući apelaciju A. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. P. podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 016916 15 Uvp od 23.

marta 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. A. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 9. maja 2016. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 016916 15 Uvp od 23. marta 2016. godine.

2. Apelant je 6. novembra 2013. godine podnio zahtjev Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde) za pristup informacijama u smislu člana 11. Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni Hercegovini i tražio da mu se omogući pristup kopiji dokaza o stručnim znanjima iz oblasti javnih nabavki koje su povodom Javnog oglasa za izbor članova Ureda za razmatranje žalbi dostavljene Ministarstvu pravde-Komisiji za izbor kandidata I.M.J., S.K. i M.P.M.

3. Rješenjem Ministarstva pravde broj UP 04-07-24-2148/13 od 7. novembra 2013. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev od 6. novembra 2013. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 3. stav (1) Zakona o zaštiti ličnih podataka propisano da lični podaci znače bilo koju informaciju koja se odnosi na fizičko lice na osnovu koje je utvrđen ili se može utvrditi identitet lica. Osim toga, navedeno je da je članom 17. stav (2) istog zakona propisano da je kontrolor ličnih podataka ovlašten lične podatke dati na korištenje drugim korisnicima na osnovu pisanog zahtjeva korisnika ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene nadležnosti ili ostvarivanja zakonitih interesa korisnika. Zatim da je stavom (3) istog člana propisano da pisani zahtjev mora sadržavati svrhu i pravnu osnovu za korištenje ličnih podataka, a da je stavom (4) istog člana zabranjeno kontroloru ličnih podataka, u konkretnom slučaju Ministarstvu pravde BiH, između ostalog, davanje ličnih podataka na korištenje drugim korisnicima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni odredbama člana 5. i 6. Zakona. U vezi sa navedenim, zaključeno je da apelantov zahtjev ne sadrži svrhu i pravnu osnovu za korištenje traženih podataka, te da shodno odredbama člana 5. i 6. Zakona o zaštiti ličnih podataka, apelant nije korisnik ovlašten za obradu ličnih podataka zaposlenih u Ministarstvu pravde BiH i da bi potpuno udovoljavanje zahtjevu bilo suprotno članu 3. stav (1) Zakona o zaštiti ličnih podataka.

4. Apelant je 27. novembra 2013. godine podnio žalbu Ministru pravde protiv Rješenja Ministarstva pravde broj UP 04-07-24-2148/13 od 7. novembra 2013. godine.

5. Apelant je 11. avgusta 2014. godine podnio tužbu Sudu BiH zbog "šutnje uprave", jer u zakonskom roku nije doneseno drugostepeno rješenje.

6. Apelant je 10. septembra 2014. godine precizirao tužbeni zahtjev tako što je odustao od zahtjev za odlučivanje zbog ćutanja administracije i predložio sudu da utvrdi odgovornost tuženog Ministarstvo pravde zbog nedonošenja odluke u razumnom roku i obaveže tuženog da isplati apelantu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 200 KM.

7. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 016916 14 U od 6. oktobra 2015. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba. U obrazloženju presude je navedeno da se u konkretnom slučaju radi o naknadi nematerijalne štete koju je apelant pretrpio zbog dužine trajanja upravnog postupka, što ne predstavlja štetu koja je posljedica izvršenja konačnih upravnih akta koji se pobija tužbom u smislu člana 12. stav 2. tačka 3) Zakona o upravnim sporovima. S obzirom na to, zaključeno je da je neosnovan apelantov zahtjev za naknadu štete jer tuženi nije odlučio o njegovom zahtjevu u razumnom roku.

8. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 016916 15 Uvp od 23. marta 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 016916 14 U od 6. oktobra 2015. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je vijeće za upravne sporove na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenilo odredbu člana 12. stav 2. tačka 3) Zakona o upravnim sporovima koja predviđa mogućnost utvrđivanja odgovornosti uprave, uključujući obavezu naknade štete koja je nastala izvršenjem konačnog upravnog akta koji se pobija. Sud BiH je ukazao da, dakle, mora postojati spor o zakonitosti konačnog upravnog akta, da bi se, na traženje tužitelja, odlučivalo i o naknadi štete koja je u uzročno-posljedičnoj vezi sa konačnim upravnim aktom koji se pobija. S obzirom na to, Sud BiH je naveo da navodna nematerijalna šteta, koju je apelant pretrpio zbog dužine trajanja upravnog postupka, ne predstavlja štetu koja je posljedica izvršenja konačnog upravnog akta koji se tužbom pobija u smislu člana 12. stav 2. tačka 3) u vezi sa članom 13. Zakona o upravnim sporovima.

Apelacioni navodi

9. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da "apelaciju podnosi zbog prekoračenja razumnog roka za rješavanje po žalbi od 26. novembra 2013. godine, odnosno po tužbi koja je podnesena 11. avgusta 2014. godine".

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

12. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Ustavni sud ističe da je član 6. Evropske konvencije primjenljiv ukoliko se radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, odnosno ukoliko je ishod takvog postupka odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu McGinley i Egan protiv Ujedinjenog Kraljevstva u kojem je Evropski sud razmatrao primjenjivost člana 6. u vezi sa neotkrivanjem dokumenata podnosiocima predstavke (vojnih ljekarskih nalaza i nalaza o stepenu radijacije) u postupku ostvarenja prava na penziju (vidi Evropski sud, presuda od 9. juna 1998. godine, aplikacije br. 21825/93 i 23414/94). Evropski sud je naveo da „oni koji su se pojavili pred sudom nisu osporili da je postupak ostvarenja penzije podrazumijevao "utvrđivanje građanskih prava (podnosilaca predstavke). Sud se slaže sa ovim. Slijedi da je član 6. stav 1. primjenjiv. Sud će razmotriti da li je neotkrivanje dokumenata uzrokovalo lišavanje podnosilaca predstavke efikasnog pristupa PAT-u ili lišavanje pravične rasprave pred tim tribunalom" (tač. 84. i 85.). Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je apelant pokrenuo radi pristupa informacijama u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama u Bosni Hercegovini, a u kojem je tražio da mu se omogući pristup kopiji dokaza o stručnim znanjima iz oblasti javnih nabavki koje su povodom Javnog oglasa za izbor članova Ureda za razmatranje žalbi dostavljene Ministarstvu pravde-Komisiji za izbor određenih kandidata. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u konkrentom slučaju ne radi o postupku u kojem se utvrđuju bilo kakva "građanska prava ili obaveze" apelanta, niti da je ishod takvog postupka odlučujući za utvrđivanje njegovih "građanskih prava ili obaveza" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, te kako apelant osporava dužinu trajanja predmetnog postupka (koji je, dakle, pokrenut radi pristupa informacijama, a zatim vođen radi naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja tog postupka), Ustavni sud zaključuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, a niti član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine pruža širi obim zaštite u konkretnom slučaju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1977/16 (A.P.) | Sudska praksa | Aktio