Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3345/18 (E. H.)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3345/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-3345/18, rješavajući zahtjev Edina Huseinovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Edina Huseinovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Edin Huseinović (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupa Predrag Drinić, advokat iz Bijeljine, podnio je, 15. juna 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 OK 076435 18 Kvlz od 1. marta 2018. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0K 076435 17 Kž od 22. decembra 2017. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 OK 076435 16 K od 12. oktobra 2017. godine.
2. Apelant je 21. juna 2018. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi bilo odloženo izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji.
3. Osnovni sud je presudom broj 80 OK 076435 16 K od 12. oktobra 2017. godine, koja je u cjelini potvrđena presudom Okružnog suda broj 80 0K 076435 17 Kž od 22. decembra 2017. godine, apelanta oglasio krivim za krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) i osudio ga na kaznu zatvora od jedne godine.
4. Okružni sud je neosnovanom ocijenio apelantovu tvrdnju da je prvostepena presuda zasnovana na nezakonitim dokazima.
5. S tim u vezi je ukazano da je sudiji za prethodni postupak ovlašteno službeno lice podnijelo usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje zemljišne parcele i kuće apelantovog oca 3. maja 2016. godine u 7,15 časova. Na osnovu podnesenog zahtjeva sudija za prethodni postupak je izdao naredbu za pretresanje u 7,25 časova i, u smislu člana 120. stav 3. Zakon ao krivičnom psotupku RS (u daljnjem tekstu: ZKP RS), sačinjenu zabilješku o podnošenju usmenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje, prema potvrdi pisarnice suda, u 8,19 časova predao prvostepenom sudu, te da je ovlašćeno službeno lice sastavilo pismenu naredbu za pretresanje i pročitalo sudiji za prethodni postupak. Na osnovu tako izdate naredbe pretresanje kuće apelantovog oca izvršeno je 3. maja 2016. godine u vremenu od 9,20 časova do 10,30 časova, dok je pretresanje njegove zemljišne parcele izvršeno istog dana u vremenu od 11,00 do 11,40 časova. Slijedom navedneog, Okružni sud je zaključio da je prilikom odlučivanja o podnesenom usmenom zahtjevu sudija za prethodni postupak prvostepenog suda postupio u skladu sa čl. 120., 121. i 122. ZKP RS kada je zbog opasnosti od uklanjanja ili uništenja važnih dokaza izdao naredbu za pretresanje, pa je, sledstveno tome, pretresanje izvršeno na osnovu zakonito izdate naredbe i svi dokazi koji su pribavljeni pretresanjem predstavljaju zakonito pribavljene dokaze koji su se mogli koristiti prilikom donošenja prvostepene presude.
6. Nadalje, neosnovanom je ocijenjena i apelantova tvrdnja da su predmet vještačenja bili predmeti koji su privremeno oduzeti prilikom pretresanja, ali da tužilac nakon privremenog oduzimanja predmeta nije izvršio pregled i otvaranje tih predmeta u skladu sa članom 135. stav 1. i
2. ZKP RS, što mu je zakosnka obaveza, pa da odbrana ima razloge da sumnja u identitet vještačenih predmeta.
7. Okružni sud je najprije podsjetio na Odluku Ustavnog suda broj AP-291/08 i na stav da je citirana odredba imperativnog karaktera. Međutim, Okružni sud je dalje istakao da nezakonito postupanje prilikom pribavljanja dokaza i korišćenje dokaza koji je pribavljen protivno utvrđenim procedurama samo po sebi ne predstavlja povredu zagarantovanog prava na pravično suđenje. Postupak se ispituje kao cjelina i za odluku je mjerodavno i od presudnog značaja to u kojoj je mjeri nezakonito postupanje uticalo na zakonitost presude u cjelini, odnosno u kojoj je mjeri nezakonitost mogla dovesti u pitanje pravo na pravično suđenje. Tako nešto, prema stavu Okružnog suda, jasno proizilazi i iz člana 10. stav 2. ZKP RS prema kom sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima koji su pribavljeni, ne svakom, već samo bitnom povredom utvrđenih pravila postupka. Bitna povreda pravila postupka je samo ona povreda koja je nesumnjivo dovela do povrede prava na pravično suđenje i za posledicu ima nezakonitu odluku. U konkretnom slučaju, propust tužioca da izvrši pregled predmeta koji su privremeno oduzeti nakon pretresanja ne dovodi u pitanje njihov identitet, niti izaziva sumnju u istovjetnost privremeno oduzetih predmeta i predmeta koji su vještačeni. Prema izvedenim dokazima, privremeno oduzeti predmeti (stabljike biljke i biljna materija. te metalna drobilica) su nakon oduzimanja u smislu člana 127. stav 3. ZKP RS predati prvostepenom sudu i stavljeni pod nadzor i čuvanje u sudski depozit i u nepromjenjenom obliku po zahtjevu tužioia izuzeti iz depozita i dostavljeni Kriminalističko tehničkom centru MUP RS radi vještačenja. Slijedom navedneog, Okružni sud je zaključio da postoji neprekinuti lanac dokaza iz koga proizilazi zaključak da su vještačeni upravo oni predmeti koji su nakon pretresanja privremeno oduzeti, pa nema razloga za sumnju u identitet ovih predmeta.
8. Vrhovni sud je presudom broj 80 OK 076435 18 Kvlz od 1. marta 2018. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti.
9. Iz obrazloženja presude proizilazi da je Vrhovni sud konstatovao da na zapisnicima o pretresanju stana i njivske parcele, koje su uredno potpisali držaoci prostorija i svjedoci pretresa, nije zabilježeno da je apelant tražio da o pretresu obavijesti svog branioca. S tim u vezi je ukazano da zakon ne traži da se u te zapisnike unosi upozorenje o pravu na branioca već u članu 122. stav 1. tačka i) ZKP RS propisuje da je to upozorenje dio sadržaja naredbe za pretresanje koja se predaje licu kod koga se ono vrši. Pošto je ova pouka uredno data u naredbi za pretresanje apelantova tvrdnja da je tražio da pretresu prisustvuje branilac ocjenjena je neosnovanom, pa shodno tome i da mu niej prekršeno praov na odbranu.
10. Vrhovni sud je dalje zaključio da je pravilno odbijen apelantov prijedlog da se kao svjedok sasluša njegov raniji branilac, pa da zbog toga nije prekršeno apelantovo pravo na odbranu. S tim u vezi je ukazano da je članom 147. stav 1. tačka b) ZKP RS određeno da se ne može saslušati kao svjedok branilac osumnjičenog, odnosno optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca. Prema stavu Vrhovnog suda, zakon ne pravi razliku da li se radi o braniocu koji tu funkciju vrši ili mu je ona prestala, već se zabrana odnosi na svako lice koje je u određenom predmetu u bilo kojoj fazi postupalo kao branilac i na taj način u tom svojstvu saznalo za određene činjenice.
11. Nadalje, iz obrazloženja presude proizilazi da je u okviru navoda o povredi prava na odbranu apelant ukazivo na greške u navođenju vremena izdavanja usmene naredbe, neopravdanost potrebe za tom naredbom jer nije obrazložena hitnost postupanja i šturom sadržinom zabilješke sudije za prethodni postupak koji nije zabilježio daljnji tok razgovora, da svjedoci pretresanja nisu upozoreni o njihovoim obavezama, a kojim prigovorima se, prema stavu Vrhovnog suda ukazuje da se radi o nezakonitim dokazima koji su na taj način pribavljeni.
12. S tim u vezi Vrhvoni sud je istakao da je pravo na odbranu sadržano u načelu „jednakosti oružja“ ili jednakog procesnog položaj stranaka tokom suđenja, sadrži više procesnih prava koja optuženom obezbjeđuju jednake mogućnosti tokom postupka. Povreda ovih prava, ali i drugih prava optuženog koja su u funkciji garantovanja jednakog procesnog položaja stranaka tokom suđenja, predstavlja poseban oblik bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS. Zato se, suprotno apelantovom shvatanju, pod ovu povredu odredaba krivičnog postupka ne mogu podvesti one povrede koje su izdvojene u posebne, druge oblike bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. ZKP RS, koje su zakonom propisane kao žalbeni osnov, ali ne i kao osnov za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, uključujući i nezakonitost dokaza u tačci z) stav 1. citiranog zakona.
13. Osnovni sud je rješenjem broj 80 0 K 076435 18 Iks od 29. maja 2018. godine u stavu 1. izreke rješenja odbio kao neosnovanu apelantovu molbu za odlaganje izvršenja izrečene kazne zatvora. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv ovog rješenja može izjaviti žalba u roku od tri dana od njegovog prijema.
14. Apelant tvrdi da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
15. Apelantovi navodi se u suštini svode na tvrdnju da su osporene presude zasnovane na nezakonitim dokazima. U vezi s tim ističe da je pretres prostorija i njive koje, kako navodi, navodno koristi njegov otac, izvršen na temelju usmene naredbe za pretres za kojom nije postojala potreba jer nije obrazložena hitnost postupanja, te da, u skladu sa članom 115. stav 1. ZKP RS, nije obrazložen dovoljan osnov za sumnju a što nije konstatovao ni sudija za prethodni postupak u zabilješci. On tvrdi da osim paušalne konstatacija o hitnosti izdavanja naredbe i konstatacije postojanja osnovane sumnje za krivično djelo koja ničim nije potkrepljena, nije ništa konkretno navedeno. Najzad, u ovom dijelu ističe i da sudija za prethodni postupak nije sačinio zapisnik u skladu sa članom 120. stav 3. ZKP RS kao i da zabilješka ne može nadomjestiti ovaj propust. Nadalje, apelant tvrdi da su ovlaštena službena lica prilikom pretresa 3. maja 2016. godine postupala nezakonito. S tim u vezi ističe da kad je uručena naredba za pretres njegovom ocu i njemu, nisu upoznati sa pravima koja imaju odnosno da pretresu može prisustvovati i njegov branilac, kao i da ni u naredbi kao ni u zapisniku o pretresu nije kosntatovano da se odrekao prava na branioca. Nadalje, apelant tvrdi i da nisu upoznati s pravima i dužnostima građani koji su prisustvovali pretresu. U vezi s tim ističe da su građani koji su prisustvovali pretresima, bili su i svjedoci na glavnom pretresu S.S., P.B. i K.Đ.. Citirajući njihove iskaze apelant tvrdi da je očigledno da su samo formalno bili prisutni zbog konstatacije u zapisniku o pretresu i njihovih potpisa, ali da prilikom pretresa nije ispunjena njihova stvarna uloga i svrha. Nadalje, apelant ističe da nije provedena ni radnja otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta. Nadalje, tvrdi da ni u zapisniku o pretresu stana kao ni u potvrdi o oduzimanju nije navedeno kako i na koji način je upakovana pronađena materija pa da zbog toga postoji sumnja i da li je baš ta materija predate na vještačenje. U vezi s tim ističe i da je svjedok P.B. izjavio da nije vidio kada je policajac našao biljnu materiju. Isto vrijedi prema njegovim tvrdnjama i za materiju nađenu na njivi a s čim u vezi ističe i da je svjedok K.Đ. izjavila da biljke nisu bile počupane pa proizilazi da ih u njenom prisustvu niko nije mjerio i vagao. Apelant tvrdi i da je neosnovano odbijen njegov prijedlog da se sasluša kao svjedok njegov prethodni branilac jer ga je on pozivom za svjedoka oslobodio dužnosti čuvanja tajne. U vezi s tim ističe da je priznao izvršenje krivičnog djela kako bi zaštitio oca koji je i za sud nesporno bolestan, a da je prethodnog branioca predlagao kao svjedoka koji bi ovo i potvrdio.
16. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je najprije istako da je njegova molba za odlaganje izvršenja izrečene kazne zatvora odbijena rješenjem Osnovnog suda. Nadalje, ističe da je upućen na izdržavanje kazne zatvora koja mu je izrečena presudama osporenim apelacijom koje predstavljaju očigledno kršenje prava na pravično suđenje pa da je opravdano da Ustavni sud donese privremen mjeru kojom bi bilo odloženo izvršavanje kazne zatvora do donošenja odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji.
17. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
18. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
20. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
21. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
22. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremen mjere najprije temelji na tvrdnjama da se osporene presude kojim mu je izrečena kazna zatvora zasnivaju na nezakonitim dokazima. S tim u vezi Ustavni sud ističe da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
23. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je članom 64 stav 5. Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima.
24. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda od 29. maja 2018. godine odbijena je apelantova molba za odlaganje izvršenja izrečene kazne zatvora. Međutim, Ustavni sud zapaža da je u navedenom rješenju u pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv ovog rješenja može izjaviti žalba u roku od tri dana a apelant ne navodi je ovu mogućnost i iskoristio.
25. Stoga, imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, kao i da se nisu stekli uslovi iz člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
26. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
27. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
28. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević