Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5139/17 (S. Ć.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5139/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-5139/17, rješavajući apelaciju S. Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. Ć. podnesena zbog nedonošenja odluke Kantonalnog tužiteljstva Tuzlanskog kantona u predmetu broj T03 0 KTA 0041118, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. S. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 7. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke Kantonalnog tužiteljstva Tuzlanskog kantona u predmetu broj T03 0 KTA 0041118.

2. Odjeljenje kriminalističke policije u Tuzli (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) je 30. oktobra 2014. godine Kantonalnom tužiteljstvu Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) dostavilo Izvještaj o poduzetim mjerama i radnjama Odjeljenja broj 08-05/4-1-04.3- 4977/14 S/S od 30. oktobra 2014. godine, povodom prijave Senada Ćatibušića, dežurnog službenika u Kazneno popravnom zavodu poluotvorenog tipa Tuzla, Odjeljenje Kozlovac (u daljnjem tekstu: KPZ Kozlovac), vezano za događaj od 7. augusta 2014. godine, kada je u KPZ Kozlovac preminuo D. Ć. (apelantov sin).

3. Kantonalno tužiteljstvo je 28. aprila 2015. godine donijelo Naredbu broj T03 0 KTA 0041118 14 da se neće provoditi istraga po Izvještaju Odjeljenja, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo.

4. Apelant je, nezadovoljan Naredbom od 28. aprila 2015. godine, 11. maja 2015. godine podnio pritužbu Kantonalnom tužiteljstvu, koje je aktom broj T03 0 KTP 0041118 15 od 31. jula 2015. godine obavijestilo apelanta da nalazi, unatoč apelantovim prigovorima, da je Naredba o nesprovođenju istrage pravilna i zakonita.

5. Apelant se 21. augusta i 10. novembra 2015. godine, te 8. marta 2016. godine obratio Federalnom tužiteljstvu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužiteljstvo) pritužbama u kojima je tražio preispitivanje naredbe Kantonalnog tužiteljstva od 28. aprila 2015. godine. Federalno tužiteljstvo je Obavještenjem o izvršenom nadzoru zakonitosti rada u kaznenom predmetu broj T03 0 KTA 0041118 14 od 15. juna 2016. godine ukazalo apelantu da je, nakon analize cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu, utvrdilo da je Naredba o neprovođenju istrage donesena preuranjeno, odnosno da se temelji na nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni kaznenog zakona, kao i da je Federalno tužiteljstvo u Mišljenju koje je dostavilo Kantonalnom tužiteljstvu naložilo da se Naredba stavi van snage i da se postupi u skladu s Mišljenjem Federalnog tužiteljstva.

6. Apelant smatra da mu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant navodi da Kantonalno tužiteljstvo nije postupilo po nalogu Federalnog tužiteljstva. Takođe, apelant navodi da je zbog nezainteresiranosti ili nesposobnosti rješavanja uzroka smrti njegovog sina, podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja koji je postupao u navedenom predmetu, ljekara koji je utvrdio nasilnu smrt njegovog sina i ljekara koji je obavio obdukciju, zbog prikrivanja uzroka smrti njegovog sina, ali da Kantonalno tužiteljstvo nije obavijestilo apelanta da li su preduzeli bilo kakve radnje.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke Kantonalnog tužilaštva u predmetu T03 0 KTA 0041118 14, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti kaznene optužbe protiv njega.

9. Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "osnovanosti kaznene optužbe" protiv trećeg lica, u kojem se apelant pojavljuje u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima član 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Europske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje osnovanosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazišlo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenog postupka protiv trećih osoba i da član 6. stav 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretni slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Europske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5139/17 (S. Ć.) | Sudska praksa | Aktio