Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2029/16 (E. Š.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Radni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Otkaz
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2029/16
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2029-16, rješavajući apelaciju Esada Šabaredžovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka b), čl. 58. i 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Esada Šabaredžovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 187370 17 Rsž 2 od 24. aprila 2018. godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Esadu Šabaredžoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Šabaredžovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187370 12 Rsž od 12. januara 2016. godine zbog toga što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Esad Šabaredžović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 187370 12 Rsž od 12. januara 2016. godine.
2. Apelant je 2. aprila 2018. godine Ustavnom sudu podnio novu apelaciju evidentiranu pod brojem AP 1951/18 u kojoj je ukazao na prekomjernu dužinu trajanja postupka, posebno pred Kantonalnim sudom, kojem je, nakon ukidanja prethodno donesene presude osporene apelacijom broj AP 2029/16, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) predmet vratio na ponovni postupak.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Budući da predmetne apelacije pokreću gotovo identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2029/16 i AP 1951/18 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2029/16.
4. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i „Klasa“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 4. maja i 1. juna 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
5. Učesnici u postupku su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 14. maja do 6. juna 2018. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Odlučujući u radnom sporu koji je apelant tužbom od 28. februara 2011. godine pokrenuo protiv tuženog, Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 187370 11 Rs od 23. maja 2012. godine kojom je poništena kao nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu apelantu od 30. juna 2010. godine, pa je naloženo tuženom da apelantu uspostavi radnopravni status i rasporedi ga na odgovarajuće poslove, te da mu nadoknadi neisplaćene plaće i razliku doprinosa. Istom presudom je apelant obavezan da tuženom (protivtužitelju) na ime naknade štete isplati iznos od 1.200,00 KM.
8. Kantonalni sud je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženog donio Presudu broj 65 0 Rs 187370 12 Rsž od 12. januara 2016. godine (osporenu apelacijom broj AP 2029/16) kojom je prvostepenu presudu preinačio tako da je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za poništenje otkaza ugovora o radu i uspostavu radnopravnog statusa. U odnosu na odluku kojom je tuženi obavezan na isplatu naknada iz radnog odnosa za određeni vremenski period, prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
9. Apelant je paralelno s podnošenjem apelacije u kojoj je osporio prethodno navedenu presudu Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
10. Vrhovni sud je Presudom broj 65 0 Rs 187370 16 Rev od 7. februara 2017. godine apelantovu reviziju djelomično uvažio i drugostepenu presudu ukinuo u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu i uspostavu radnopravnog statusa i u tom dijelu predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud je ocijenio da je osnovan apelantov prigovor u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava pri ocjeni zakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu.
11. U ponovnom postupku (kako proizlazi iz odgovora na apelaciju) Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 187370 17 Rsž 2 od 24. aprila 2018. godine kojom je žalba tuženog odbijena kao neosnovana i potvrđena Presuda Općinskog suda broj 65 0 Rs 187370 11 Rs od 23. maja 2012. godine.
IV. Apelacija
a)Navodi iz apelacije
12. Apelant je u apelaciji broj AP 2029/16 kojom je osporio presudu Kantonalnog suda iz 2016. godine ukazao na povrede prava na pravično suđenje, prava na imovinu i zabranu diskriminacije iz člana II/3. e), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije. Povrede navedenih prava je obrazložio pogrešnom primjenom materijalnog prava od Kantonalnog suda, koji je, za razliku od Općinskog suda, potpuno zanemario zakonom propisanu proceduru pri donošenju odluke o otkazu ugovora o radu od tuženog, zanemarujući značaj vijeća zaposlenika i sindikata, te je predloženo da se apelacija usvoji i predmet vrati redovnom sudu da provede hitni postupak.
13. U apelaciji broj AP 1951/18 apelant je, osim povreda ljudskih prava na koja je ukazao u prethodno podnesenoj apelaciji, istakao povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povredu navedenog prava je obrazložio, prije svega, prekomjernom dužinom trajanja postupka u kome se odlučivalo o njegovom egzistencijalnom pravu (na rad i plaću) koje je hitne prirode, a koji je već u vrijeme podnošenja apelacije trajao duže od sedam godina i koji nije bio okončan. Apelant je napomenuo da, uprkos prekomjernoj dužini postupka u cjelini, Kantonalni sud nije u periodu dužem od godinu dana donio odluku u njegovom predmetu čak ni nakon donošenja presude Vrhovnog suda od 7. februara 2017. godine zbog čega je zatražio naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
14. Kantonalni sud se u odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao u pogledu navoda apelacije koji se tiču prekomjerne dužine trajanja postupka, već je u prilogu dostavio presudu od 24. aprila 2018. godine koja je donesena nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je, koliko je to bilo moguće, postupao u razumnim rokovima, te da je presudom Kantonalnog suda iz aprila 2018. godine potvrđena odluka Općinskog suda kojom je apelantov zahtjev usvojen i koja je donesena u maju 2012. godine.
16. Tuženi se nije izjašnjavao povodom prekomjerne dužine trajanja postupka, osim što je ukazao da apelaciju treba odbaciti, jer je Kantonalni sud u ponovnom postupku donio novu odluku.
V. Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na osporenu presudu
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije broj AP 2029/16, kojom je apelant osporio Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 187370 12 Rsž od 12. januara 2016. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.
20. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
21. U konkretnom slučaju apelant je u apelaciji broj AP 2029/16 ukazao na povrede prava na pravično suđenje, imovinu i zabranu diskriminacije, i to u vezi s pogrešnom primjenom materijalnog prava od Kantonalnog suda u Presudi broj 65 0 Rs 187370 12 Rsž od 12. januara 2016. godine. Imajući u vidu da je apelant paralelno s podnošenjem apelacije izjavio reviziju o kojoj je Vrhovni sud odlučio Presudom broj 65 0 Rs 187370 16 Rev od 7. februara 2017. godine na način što je revizija protiv presude Kantonalnog suda od 12. januara 2016. godine djelomično uvažena i drugostepena presuda ukinuta u odbijajućem dijelu za poništenje ugovora o otkazu ugovora o radu i uspostavu radnog odnosa, te u tom dijelu predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje, proizlazi da presuda protiv koje je podnesena apelacija kao takva više ne egzistira.
22. S obzirom na navedeno, imajući pri tome u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka g) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na navode o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku
23. Iz navoda apelacije evidentirane kao AP 1951/18, koju je apelant podnio 2. aprila 2018. godine, proizlazi da apelant ukazuje na prekomjernu dužinu trajanja predmetnog radnog spora pri čemu je apelant posebno ukazao na trajanje postupka pred Kantonalnim sudom.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
26. U konkretnom slučaju predmet razmatranja apelacije evidentirane pod brojem AP 1951/18 je nedonošenje odluke u razumnom roku u postupku koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan, budući da je, nakon uvažavanja revizije, u toku bio žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom koji je u međuvremenu, nakon podnošenja apelacije (kako proizlazi iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda), okončan Presudom broj 65 0 Rs 187370 17 Rsž 2 od 24. aprila 2018. godine. Imajući u vidu da apelant, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, nije obavijestio Ustavni sud o promjenama koje su nastupile nakon podnošenja apelacije, uključujući i eventualno izjavljivanje revizije, Ustavni sud će predmetnu apelaciju razmotriti u smislu člana 18. stav (2), jer je u vrijeme podnošenja bila dopustiva u odnosu na navode o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku.
27. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
VII. Meritum
28. Apelant je u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ukazao na nedonošenje odluke u razumnom roku. Pravo na pravično suđenje
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
Relevantni principi
31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak na čiju je prekomjernu dužinu apelant u apelaciji ukazao započeo 28. februara 2011. godine i okončan presudom Kantonalnog suda od 24. aprila 2018. godine. Iz navedenog proizlazi da je postupak u predmetnoj pravnoj stvari trajao ukupno sedam godina i dva mjeseca, od čega pred Kantonalnim sudom više od četiri godine. Analiza razumnosti trajanja postupka
33. Ustavni sud podsjeća, slijedeći praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dovodeći taj stav u kontekst konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja tužbe 28. februara 2011. godine, Općinski sud bio efikasan i u razumnom vremenskom periodu od 14 mjeseci proveo obiman dokazni postupak i donio prvostepenu presudu kojom je apelantov tužbeni zahtjev usvojen. Međutim, u postupku donošenja odluka o žalbi Kantonalni sud je bio pasivan i o žalbi tuženog odlučio tek nakon perioda dužeg od tri godine (januar 2016. godine) a nakon ukidanja te odluke od Vrhovnog suda po proteku godine dana (odluka o reviziji donesena je u februaru 2017. godine) o žalbi tuženog je odlučeno tek po proteku perioda od 14 mjeseci.
34. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno konstatira da iz činjenica predmeta ne proizlazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge, niti opravdanje zbog čega je o žalbi tuženog u radnom sporu koji je hitne prirode po zakonu (član 420. ZPP) odlučivao u dva navrata u vremenskom periodu dužem od četiri godine.
35. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je u pitanju radni spor koji podrazumijeva hitnost u rješavanju u smislu zakonske odredbe člana 420. ZPP, Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je dužina postupaka u trajanju od sedam godina (bez obzira na činjenicu da je u njemu doneseno pet odluka na tri instance) bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za šta Kantonalni sud nije dao nikakve razloge, niti opravdanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu, vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, te okolnost da je predmetni postupak hitne prirode (radni spor) i da je okončan presudom Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.050,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da je u parničnom postupku koji je apelant pokrenuo povodom radnog spora došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u predmetnom slučaju dužina parničnog postupka koji je hitne prirode bila pretjerano duga za šta Kantonalni sud nije dao nikakvo objašnjenje, niti opravdanje.
40. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević