Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3363/18 (V. S. i T. S.)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Penzija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3363/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-3363/18, rješavajući apelaciju Vesne Stevanić i Tijane Stevanić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Stevanić i Tijane Stevanić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 004764 17 U od 27. marta 2018. godine, zato što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Stevanić i Tijane Stevanić podnesena zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vesna Stevanić i Tijana Stevanić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Broda, koje zastupa Dane Končar, advokat iz Banjaluke, podnijele su 18. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 004764 17 U od 27. marta 2018. godine i Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Banjaluka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Apelantice su podnijele zahtjev za određivanje privremene mjere kojom su zatražile da Ustavni sud „odredi isplatu dospjelih, a neisplaćenih naknada porodične invalidnine poslije 27. marta 2014. godine“.

2. Rješenjem Odjeljenja za opštu upravu Opštine Brod (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 03- 562-19/14 od 27. marta 2014. godine apelanticama je utvrđen status člana porodice poginulog borca po osnovu smrti oca i supruga I.S. i priznato pravo na porodičnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 80% od osnovice tako da svakom od korisnika pripada jednak udio od ukupnog iznosa porodične invalidnine počev od 1. marta 2014. godine, pa nadalje dok postoje zakonski uslovi.

3. Rješenjem Ministarstva broj 16-03/4-1-2-562-40/14 od 10. novembra 2017. godine poništeno je Rješenje Odjeljenja od 27. marta 2014. godine i riješeno tako da je apelanticama utvrđen prestanak statusa porodice poginulog borca i prava na porodičnu invalidninu po osnovu smrti oca i supruga I.S., na dan 1. marta 2014. godine, zbog nepostojanja zakonom propisanih uslova za priznavanje statusa i prava.

4. Presudom Okružnog suda broj 13 0 U 004764 17 U od 27. marta 2018. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelantica podnesena protiv Rješenja Ministarstva od 10. novembra 2017. godine.

5. Apelantice navode u apelaciji da su 16. maja 2018. godine podnijele Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 13 0 U 004764 17 U od 27. marta 2018. godine o kojem još nije odlučeno. Apelacioni navodi

6. Apelantice se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantice su navele da podnose apelaciju „sa prijedlogom za određivanje privremene mjere, saglasno članu 64. Pravila Ustavnog suda, i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav 3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;.

4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) Preuranjenost

8. Prema odredbama člana 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. Ustavni sud zapaža da su apelantice podnijele Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestile Ustavni sud da je postupak po zahtjevu za preispitivanje okončan.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) predviđaju mogućnost da se protiv pravosnažne odluke donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, zbog povrede materijalnog prava ili povrede procesnog prava koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

11. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija u ovom dijelu preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke, nezavisno od vrste te odluke, apelantice imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju, u kojoj su dužne da na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

b) Dopustivost prima facie

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud zapaža da se apelantice žale i na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku. Međutim, osim što su navele da podnose apelaciju „sa prijedlogom za određivanje privremene mjere, saglasno članu 64. Pravila Ustavnog suda, i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka“, apelantice nisu posebno obrazlagale te navode o dužini trajanja postupka, dakle, nisu ponudile argumente i dokaze kojima bi potkrijepile te svoje navode, tako da Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, smatra da su ovi navodi apelantica očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantica za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3363/18 (V. S. i T. S.) | Sudska praksa | Aktio