Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3453/18 (T. Ć. iz Širokog Brijega)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Krivični postupak
- Pritvor
- Nadležana sudska vlast u kontekstu člana 5. EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3453/18
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3453/18, rješavajući apelaciju T. Ć., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. srpnja 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija T. Ć.
Utvrđuje se povreda prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu br. 08 0 K 003106 18 Kv od 18. travnja 2018.
godine i 08 0 K 003106 18 Kps od 6. travnja 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. T. Ć. iz Širokog Brijega (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Irena Pehar, odvjetnica iz Mostara, podnio je 21. lipnja 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu br. 08 0 K 003106 18 Kv 20 od 18. travnja 2018. godine i 08 0 K 003106 18 Kps od 6. travnja 2018. godine.
2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi bilo naloženo njegovo puštanje iz pritvora na slobodu „do pravomoćnosti presude Kantonalnog suda Široki Brijeg“.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, te Kantonalnog tužiteljstva u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) zatraženo je 28. lipnja 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor 5. srpnja 2018. godine a Kantonalno tužiteljstvo 4. srpnja 2018. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Optužnicom Kantonalnog tužiteljstva broj T08 0 KT 0005634 17 od 29. ožujka 2018. godine apelant je optužen da je počinio kazneno djelo razbojništvo iz članka 289. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. i člankom 31. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
KZFBiH).
7. Sudac za prethodni postupak Kantonalnog suda je Rješenjem broj 08 0 K 003106 18 Kps od 4. travnja 2018. godine potvrdio navedenu optužnicu
8. Kantonalni sud - sudac za prethodno saslušanje je, odlučujući po prijedlogu za produljenje pritvora, Rješenjem broj 08 0 K 003106 18 Kps od 6. travnja 2018. godine apelantu, te optuženim Z.S. i I.R. produljio mjeru pritvora na temelju članka 146. stavak 1. točka c) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) koja može trajati do izricanja prvostupanjske presude, a najdulje dvije godine, s tim što će se kontrola opravdanosti pritvora vršiti po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.
9. Iz obrazloženja rješenja, pored ostalog, proizlazi da su apelant i ostali optuženi istaknuli prigovor funkcionalne nadležnosti suca za prethodno saslušanje za odlučivanje o prijedlogu za produljenje pritvora. Međutim, Kantonalni sud je, ocjenjujući članak 151. ZKPFBiH, zaključio da je sudac za prethodno saslušanje nakon potvrđivanja optužnice nadležan kako za određivanje pritvora, ukoliko on nije prethodno određen, tako i za produljenje pritvora s tim da kontrolu opravdanosti pritvora po isteku svaka dva mjeseca vrši kazneno vijeće suda, a sukladno čemu je, i pored istaknutih prigovora, postupao sudac za prethodni postupak. Također, Kantonalni sud nije prihvatio kao utemeljenu ni tvrdnju apelanta i ostalih optuženih da je postupajući sudac za prethodno saslušanje kontaminiran dokazima, jer je u konkretnom predmetu odlučivao o prijedlogu za određivanje pritvora protiv apelanta i ostalih optuženih, jer to nije razlog koji bi spriječio njegovo postupanje u ovom predmetu posebice imajući u vidu ukupan broj sudaca tog suda.
10. Nadalje, zaključak o postojanju utemeljene sumnje da su apelant i ostali optuženi počinili kaznena djela za koja se terete utemeljen je kako na dokazima koji su postojali u vrijeme kad je pritvor određen, tako i na temelju dokaza koje je Tužiteljstvo pribavilo do podnošenja optužnice, a koji su ocijenjeni pojedinačno i u uzajamnoj vezi. U prilog zaključku o ispunjenosti uvjeta za produljenje pritvora iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH Kantonalni sud je ocijenio kao naročite okolnosti apelantovo slabo imovno stanje i motiv izvršenja kaznenog djela-vraćanje dugova. Također, Kantonalni sud je imao u vidu i iskaz optuženog S. koji je naveo da su imali namjeru i da su se pripremali učiniti razbojništvo i nad J.P. a da to nisu učinili samo zbog toga što ga nisu zatekli u kući.
11. Na temelju razloga koji su ga opredijelili da apelantu i ostalim optuženim produlji pritvor, Kantonalni sud je zaključio da se ista svrha ne bi mogla ostvariti izricanjem mjera zabrane.
12. Kantonalni sud - izvanraspravno vijeće je Rješenjem broj 08 0 K 003106 18 Kv od 18. travnja 2018. godine apelantov i prizive ostalih optuženih odbilo kao neutemeljene i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
13. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da su neutemeljenim ocijenjene apelantove tvrdnje kojim je osporavao funkcionalnu nadležnost suca za prethodno saslušanje za odlučivanje o produljenju pritvora. S tim u svezi je ukazano da je sudac za prethodno saslušanje nadležan za odlučivanje u kaznenom postupku i to od dana prijema optužnice pa do dana predaje optužnice vijeću radi zakazivanja glavne rasprave. Prvostupanjsko rješenje je donio sudac za prethodno saslušanje nakon potvrđivanja optužnice, on je bio obvezan odlučiti o prijedlogu za produljenje pritvora jer je potvrdio optužnicu i jer se predmet još nije nalazio u fazi otvaranja glavnog pretresa, što znači da predmet nije izašao iz nadležnosti suca za prethodno saslušanje, pa je stoga on bio i nadležan, sukladno članku 151. ZKPFBiH, i odlučiti o produljenju pritvora nakon potvrđivanja optužnice.
14. Nadalje, Kantonalni sud se u svemu suglasio sa razlozima i obrazloženjima prvostupanjskog suda na kojim je utemeljen zaključak o osnovanoj sumnji da je apelant počinio kazneno djelo koje mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret, te u pogledu ispunjenosti uvjeta iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH za produljenje pritvora.
15. Najzad, ukazano je i da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da su navedeni konkretni razlozi zbog kojih je zaključeno da se svrha zbog koje je produljen pritvor prema apelantu i ostalim optuženima ne bi mogla ostvariti blažim mjerama.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz članka II/3.(d) i (e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. i članka 6. stavak 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
17. Apelant najprije ističe da, nakon potvrđivanja optužnice, sudac za prethodno saslušanje nije bio funkcionalno nadležan odlučivati o prijedlogu za produljenje pritvora, već je o tome prijedlogu moglo odlučivati samo izvanraspravno vijeće iz članka 25. stavak 6. ZKPFBiH. U prilog ovoj tvrdnji apelant se pozvao i na Rješenje Vrhovnog suda FBiH broj Kv 6/04 od 9. ožujka 2004. godine. Dalje, apelant ukazuje da je sudac za prethodno saslušanje već postupao kao sudac za prethodni postupak tijekom istrage i da je donio rješenje kojim mu je određena mjera pritvora, a što je u suprotnosti sa člankom 39. stavak 1. točka d) ZKPFBiH koji propisuje da će se izuzeti sudac ako je u istom postupku postupao kao sudac za prethodni postupak ili sudac za prethodno saslušanje.
18. Nadalje, apelant tvrdi i da se Kantonalni sud, suprotno stajalištu Vrhovnog suda FBiH iz Rješenja broj Kž-574/04 od 30. prosinca 2004. godine i odredbama ZKPFBiH, upustio u ocjenjivanje postojanja utemeljene sumnje. Po njegovom mišljenju, kada se odlučuje o pritvoru, nakon potvrđivanja optužnice, ne može se upuštati u ocjenjivanje postojanja utemeljene sumnje da je optuženi učinio predmetno kazneno djelo za koje se tereti. Ovo zbog toga što je postojanje utemeljene sumnje utvrđeno potvrđivanjem optužnice, pa izvanraspravno vijeće, a u njegovom slučaju sudac za prethodno saslušanje, tako utvrđenu utemeljenu sumnju nema pravo da preispituje nakon potvrđivanja optužnice.
19. Najzad, u opširnim apelacijskim navodima apelant je osporio zaključak redovnih sudova o postojanju utemeljene sumnje, kao i o ispunjenosti uvjeta iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH, te razloge i obrazloženja zbog čega u njegovom slučaju nije bilo mjesta za određivanje mjera zabrane umjesto pritvora.
20. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi bilo naloženo njegovo puštanje na slobodu „do pravomoćnosti presude Županijskog suda Široki Brijeg“.
b) Odgovor na apelaciju
21. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, pored ostalog, istaknuo da je osporeno rješenje od 6. travnja 2018. godine donio sudac za prethodno saslušanje nakon potvrđivanja optužnice na temelju članka 151. ZKPFBiH, a koji je obvezan odlučiti o prijedlogu za produljenje pritvora obzirom da je potvrdio i optužnicu i da predmet još nije u fazi otvaranja glavnog pretresa. Slijedom navedenog, prema stavu Kantonalnog suda, to znači da predmet nije izašao iz nadležnosti suca za prethodno saslušanje, pa je stoga on i nadležan odlučiti kako o određivanju, tako i o produljenju pritvora nakon potvrđivanja optužnice, a sve sukladno članku 151. ZKPFBiH.
22. Kantonalno tužiteljstvo je u odgovoru na apelaciju, pored ostalog, neutemeljenim ocijenilo apelantovu tvrdnju da osporeno rješenje od 6. travnja 2018. godine nije mogao donijeti sudac za prethodno saslušanje, kao i da se postupajući sudac morao izuzeti, ukazujući na članak 21. ZKPFBiH kojim su propisane ovlasti suca u pojedinim fazama postupka.
V. Relevantni propisi
23. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 21.
Temeljni pojmovi Osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi uporabljeni u ovomu Zakonu imaju sljedeće značenje:
(...)
d) Sudac za prethodni postupak je sudac koji u tijeku istrage postupa u slučajevima kada je to propisano ovim Zakonom,
e) Sudac za prethodno saslušanje je sudac koji nakon podizanja optužnice postupa u slučajevima kada je to propisano ovim Zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sucu za prethodni postupak, (...)
Članak 25.
Sastav suda (…) (5) Sudac za prethodni postupak, sudac za prethodno saslušanje, predsjednik suda i predsjednik vijeća, odlučuju u slučajevima predviđenim ovim Zakonom.
(6) U vijeću sastavljenom od trojice sudaca, sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim Zakonom i donosi druge odluke izvan glavnog pretresa.
(…) Članak 39.
Razlozi za izuzimanje Sudac ne može vršiti sudačku dužnost:
(…)
d) ako je u istom kaznenom predmetu sudjelovao kao sudac za prethodni postupak, sudac za prethodno saslušanje ili je postupao kao tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik ili opunomoćenik oštećenog ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak, (…) Članak 149.
Trajanje pritvora tijekom istrage (1) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudac za prethodni postupak će preispitati utemeljenost zahtjeva za određivanje pritvora. Prema rješenju suca za prethodni postupak pritvor može trajati najdulje mjesec dana od dana lišavanja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na temelju rješenja o produljenju pritvora.
(2) Pritvor se odlukom vijeća (članak 25. stavak 6.), prema obrazloženom prijedlogu tužitelja, može produljiti za najviše dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.
(...)
Članak 151.
Pritvor poslije potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produljiti ili ukinuti i poslije potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(...)
Članak 312.
Bitne povrede odredaba kaznenog postupka (1) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji:
a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudac koji nije sudjelovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja;
(...)
VI. Dopustivost
24. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 K 003106 18 Kv od 18. travnja 2018. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Nadalje, apelant je osporeno rješenje primio 25. travnja 2016. godine a apelacija je podnesena 21. lipnja 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
28. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz članka II/3.(d) i (e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. i članka 6. stavak 2. Europske konvencije.
Pravo na osobnu slobodu i sigurnost
29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:
d) Pravo na slobodu i sigurnost osobe;
30. Članak 5. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svatko ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Nitko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i sukladno postupku propisanom zakonom:
(…) c. u slučaju zakonitog uhićenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlasti zbog razumne sumnje da je počinila kazneno djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje kaznenog djela ili bjekstvo nakon počinjenja kaznenog djela.
3. Svatko tko je uhićen ili pritvoren sukladno odredbama iz stavka 1. točka c) ovog članka izvodi se bez odgađanja pred suca ili drugu službenu osobu zakonom ovlaštenu da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
31. Apelant tvrdi da osporena rješenja nisu zakonita jer sudac za prethodno saslušanje nije bio nadležan odlučivati o produljenju pritvora i jer je postupajući sudac ranije postupao kao sudac za prethodni postupak. Također, apelant osporava zaključak redovnih sudova o postojanje posebnih pritvorskih razloga iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH.
32. Ustavni sud ističe da je identične navode o nezakonitosti osporenog rješenja Kantonalnog suda: da sudac za prethodno saslušanje nije bio nadležan odlučivati o produljenju pritvora, te da je postupajući sudac u istom predmetu ranije postupao kao sudac za prethodno saslušanje razmatrao u povodu apelacije, također, optuženog Z.S. u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 2551/18 od 19. lipnja 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
33. U citiranoj odluci, a u svezi sa identičnim navodima, Ustavni sud je istaknuo (vidi točku 28): „U svezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je odredbom članka 21. točka e) ZKPFBiH propisano da je sudac za prethodno saslušanje 'sudac koji nakon podizanja optužnice postupa u slučajevima kada je to propisano ovim Zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sucu za prijašnji postupak'. Ustavni sud dalje zapaža da su odredbom članka 151. ZKPFBiH propisana pravila za određivanje pritvora nakon potvrđivanja optužnice, međutim, navedenim odredbama nije izričito propisana nadležnost suca za prethodno saslušanje za donošenje odluka o produljenju ili određivanju pritvora, pa se stoga odredbe o nadležnostima suca za prethodno saslušanje za poduzimanje procesnih radnji izvode iz odredaba koje propisuju ovlaštenja suca za prethodni postupak. U svezi sa ovlaštenjima suca za prethodni postupak, Ustavni sud uočava da je odredbom članka 149. st. 1. i 2. ZKPFBiH propisano da sudac za prethodni postupak odlučuje o prijedlogu za određivanje pritvora, te da pritvor, po rješenju suca za prethodni postupak, može trajati najdulje jedan mjesec od dana oduzimanja slobode. Poslije tog roka osumnjičenik se može zadržati u pritvoru samo na temelju rješenja o produljenju pritvora, o kojemu odlučuje vijeće iz članka 25. stavak 6. ZKPFBiH, na obrazloženi prijedlog tužitelja. Iz navedenih odredaba proizlazi da sudac za prethodno saslušanje ima nadležnost da odlučuje o prijedlogu za određivanje pritvora, ali da nema nadležnost da odlučuje o prijedlogu za produljenje pritvora, koji je već ranije određen. Vezano za obrazloženje redovnih sudova prema kojima je sudac za prethodno saslušanje nadležan za odlučivanje u kaznenom postupku i to od dana prijema optužnice pa do dana predaje optužnice vijeću radi zakazivanja glavne rasprave, Ustavni sud ukazuje da je odredbom članka 21. točka e) ZKPFBiH propisano da taj sudac postupa samo u slučajevima kada je to propisano zakonom, dakle, ne u svim slučajevima nakon dostavljanja optužnice. Također, Ustavni sud uočava da se u tom pogledu više puta izjasnio i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine koji je zaključio: 'Nakon potvrđivanja optužnice sudac za prethodno saslušanje nije funkcionalno nadležan da odlučuje o prijedlogu tužitelja za produljenje pritvora prema optuženiku, već o tom prijedlogu može odlučiti izvanraspravno vijeće iz članka 25. stavak 6. ZKPFBiH' (vidjeti, Rješenje Vrhovnog suda FBiH broj Kv-6/04 od 9. ožujka 2004. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda FBiH broj 1, siječanj - lipanj 2004, točka 11, str.11, te Rješenje Vrhovnog suda FBiH broj 07 0 K 003667 10 Kž od 19. veljače 2010. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse broj 1, siječanj-lipanj 2010. godine, str. 13, točka 10).“
34. Slijedom navedenog, Ustavni sud je zaključio (vidi točku 29): „Ustavni sud nalazi da je o prijedlogu za produljenje pritvora odlučivao sudac za prethodno saslušanje, što predstavlja povredu navedenih procesnih odredaba o nadležnosti za odlučivanje o produljenju pritvora, odnosno 'veliku i očitu nepravilnost' u donošenju odluke, naročito jer je povredu tih odredaba zakonodavac propisao kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Nadalje, vijeće koje je odlučivalo u žalbenom postupku nije otklonilo veliku i očitu nepravilnost, odnosno nedostatke rješenja kojim je produljen pritvor apelantu. Dakle, Ustavni sud nalazi da je postupanje redovnih sudova bilo 'arbitrarno' obzirom da su usprkos jasnim formulacijama u domaćem pravu i uspostavljenoj sudskoj praksi kojom je zauzet jasan stav o nadležnosti za produljenje pritvora nakon potvrđivanja optužnice, redoviti sudovi zanemarili pravilno primijeniti mjerodavne propise unatoč apelantovim tvrdnjama kojima je ukazivao na povrede navedenih odredaba.“
35. Obzirom na to da se razlozi i obrazloženja iz Odluke broj AP 2551/18 u svemu odnose i na apelanta, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz članka 5. stavak 1. Europske konvencije. Obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud ne smatra da je potrebno ispitivati dalje apelantove navode kojima je ukazivao na kršenje članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije (vidi, već citiranu, Odluku broj AP 2551/18, točka 30).
36. Najzad, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio stav da, obzirom na temporalni karakter rješenja o određivanju, odnosno produljenju mjere pritvora, u situaciji kada utvrdi da je lišavanje slobode apelanata po osporenoj odluci redovnog suda rezultiralo povredom prava na slobodu i sigurnost osobe, ali da je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda lišavanje slobode prema osporenim odlukama isteklo, dovoljno da utvrdi povredu ustavnog prava i ukaže na učinjene propuste u postupku određivanja mjere pritvora (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4531/15 od 8. prosinca 2015. godine, toč. 68. i 69. s referencama na relevantnu praksu Ustavnog suda, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, imajući u vidu da je rješenjem od 6. travnja 2018. godine određeno da će se kontrola opravdanosti pritvora vršiti po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru, Ustavni sud u konkretnom slučaju samo deklaratorno utvrđuje povredu u odnosu na osporena rješenja Kantonalnog suda br. 08 0 K 003106 18 Kv od 18. travnja 2018. godine i 08 0 K 003106 18 Kps od 6. travnja 2018. godine, naglašavajući da redovni sudovi, pri određivanju i produljenju mjere pritvora, moraju osigurati garancije koje su dane odredbama članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člankom 5. Europske konvencije.
Ostali navodi
37. Apelant tvrdi i da mu je osporenim rješenjima prekršeno i pravo iz članka 6. stavak 2. Europske konvencije. Međutim, ove tvrdnje apelant ničim nije potkrijepio, niti ukazuje na bilo šta što bi upućivalo na navedenu povredu, osim nezadovoljstva odlukama o produljenju pritvora. Stoga, Ustavni sud bez daljnje konkretizacije ovog navoda, a imajući u vidu sadržaj pobijanih rješenja, koji sam po sebi ni na koji način ne upućuje na navedenu povredu, nalazi da nema potrebe dalje se upuštati u razmatranje ovog navoda.
VIII. Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. Europske konvencije kada, u okolnostima konkretnog slučaja, lišavanje slobode nije „zakonito“ jer nije poduzeto uz obvezu poštivanja proceduralnih pravila nacionalnog prava.
39. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević