Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4074/17 (H. S., G.K. i DŽ.B.)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4074/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018.godine, u predmetu broj AP-4074/17, rješavajući apelacije Hamde Suljovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Hamdo Suljović protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 092033 17 Rev 2 od 14. septembra 2017. godine;
G. K. protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 176341 18 Rev od 14. februara 2018. godine i Dž. B. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 012822 18 Gž 2 od 16. aprila 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-4074/17
1. Hamdo Suljović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 29. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 092033 17 Rev 2 od 14. septembra 2017. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 092033 16 Gvlž od 6. marta 2017. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 092033 16 Gvlž od 6. marta 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 092033 16 Gvl od 30. novembra 2016. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno završenog Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 092033 09 P od 30. septembra 2009. godine.
AP-3238/18
3. G. K. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vladimir Kovačević advokat iz Banjaluke, podnio je 8. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 176341 18 Rev od 14. februara 2018. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 176341 17 Gvlž od 24. novembra 2017. godine.
4. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 176341 17 Gvlž od 24. novembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 176341 17 Gvl od 11. maja 2017. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno završenog Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 176341 13 P od 10. maja 2016. godine.
AP-3369/18
5. Dž. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Zahid Hadžić advokat iz Visokog, podnio je 18. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 012822 18 Gž 2 od 16. aprila 2018. godine.
6. Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 012822 18 Gž 2 od 16. aprila 2018. godine, između ostalog, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 012822 09 P od 17. novembra 2017. godine kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno završenog Presudom Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 012822 09 P od 9. novembra 2010. godine.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4074/17. Apelacioni navodi
8. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), a u predmetu AP-4074/17 i AP- 3369/18 i na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok u AP-4074/17 i AP-3238/18 na kršenje člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U predmetu AP-3238/18 apelant se također poziva i na zabranu zlupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga i navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Konačno, u pogledu navoda apelanta (u predmetu broj AP-3238/18) u pogledu zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana
17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević