Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4779/16 (M. D.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4779/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4779/16, rješavajući apelaciju Milana Deurića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Milana Deurića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci kao predmet broj 71 0 I 157115 17 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milan Deurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, kojeg zastupa Dane Končar, advokat iz Banje Luke, podnio je 14. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 I 157115 17 I. Apelant je 12. avgusta i 10. oktobra 2017. godine dopunio apelaciju dodatnom dokumentacijom i informacijama.

2. Apelant je u apelaciji naveo da podnosi i prijedlog za određivanje privremene mjere „saglasno članu 6 Pravila Ustavnog suda BiH i tački 6 Činjenice pod a) i b) ove apelacije“. Takođe, u daljnjem tekstu apelacije apelant je predložio donošenje privremene mjere u dijelu koji se odnosi na donošenje odluke na naknadu nematerijalne štete zbog dugogodišnje povrede apelantovog prava iz člana II/3e) i II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Osnovnog suda i Osnovnog suda u Vlasenici zatraženo je u periodu od 10. jula 2017. do 27. jula 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju i dodatne informacije.

4. Osnovni sud, Okružni sud i Osnovni sud u Vlasenici su u periodu od 14. jula 2017. do 27. jula 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju i dodatne informacije. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Osnovnog suda broj RS-482/04 od 24. septembra 2007. godine (u daljnjem tekstu: izvršna isprava) djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i poništena su kao nezakonita rješenja tužene Republike Srpske - Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: izvršenik), kao i Odluka Odbora državne uprave za žalbe, te naloženo izvršeniku da vrati apelanta na rad i rasporedi ga na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i stručnim sposobnostima u roku od 15 dana od donošenja presude pod prijetnjom izvršenja. Presudom je dalje izvršenik obavezan da apelantu za period od 1. marta 2004. do 30. aprila 2007. godine isplati određeni novčani iznos na ime naknade štete zbog neisplaćenih plata i ličnih primanja sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, dok je odbijen dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se utvrdi da ima status državnog službenika zaposlenog kod izvršenika od 1. marta 2004. godine pa dalje zbog nedostatka pravnog interesa. Postupajući po žalbi izvršenika, Okružni sud je Presudom broj 011-0-Ž-07-000 590 od 15. maja 2008. godine prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu preinačio tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao apelanta da izvršeniku naknadi troškove postupka. Međutim, u revizionom postupku Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-Rev-08-001 092 od 4. februara 2010. godine usvojio apelantovu reviziju i preinačio presudu Okružnog suda tako što je odbio žalbu izvršenika i potvrdio presudu Osnovnog suda, te je obavezao izvršenika da apelantu nadoknadi troškove revizionog postupka.

7. Prema navodima Osnovnog suda u odgovoru na apelaciju, apelant je 9. marta 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje izvršne isprave Osnovnom sudu u Vlasenici, koji je rješavan kod ovog suda po pravnim lijekovima koje su ulagale stranke do 25. novembra 2012. godine, kada je nakon pravosnažnosti rješenja o nenadležnosti dostavljen Osnovnom sudu na rješavanje.

8. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 157115 12 I od 20. februara 2015. godine kojim je, na osnovu izvršne isprave, odredio prinudno izvršenje protiv izvršenika u korist apelanta, kao tražioca izvršenja, te naložio izvršeniku da apelanta vrati na rad i da ga rasporedi na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i stručnim sposobnostima u roku od 15 dana od dana dostavljanja ovog rješenja. Rješenjem o izvršenju je, dalje, određeno da, ukoliko izvršenik ne izvrši navedeno, odgovornom licu izvršenika se izriče novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM, a svi troškovi nastali izricanjem i izvršenjem kazne padaju na teret odgovornog lica u skladu sa čl. 17 i 216 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) uz mogućnost ponovnog izricanja kazne sve dok rješenje ne bude izvršeno. Takođe, određeni su i troškovi izvršenja apelanta u određenom novčanom iznosu.

9. Izvršenik je podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju koji je Osnovni sud Rješenjem broj 71 0 I 157 115 od 18. maja 2015. godine odbio i rješenje o izvršenju održao u cijelosti.

10. Apelant navodi da je 28. aprila 2015. godine izvršeniku podnio prijedlog za zaključenje sporazuma o vansudskom poravnanju u kojem je navedeno da je izvršenik samo djelimično isplatio dio novčanih obaveza, odnosno da je isplatio samo plate sa 30. aprilom 2007. godine, ali da nije vratio apelanta na posao i rasporedio ga na odgovarajuće poslove. Apelant je predložio da mu izvršenik isplati određeni novčani iznos a apelant bi se odrekao dijela izvršne isprave koji se odnosio na povratak na posao. Zakonski zastupnik izvršenika je dopisom od 6. decembra 2016. godine obavijestio Osnovni sud da nije saglasan sa apelantovim prijedlogom da se zaključi sporazum o vansudskom poravnanju u predmetnoj izvršnoj stvari.

11. Prema navodima Osnovnog suda u odgovoru na apelaciju, još za vrijeme trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Vlasenici izvršenik je uz prigovor koji je tada uložio dostavio i obavještenje da su novčane naknade po izvršnoj ispravi u određenom novčanom iznosu isplaćene apelantu i u prilogu dostavio sve kopije pregleda isplaćenih obaveza o pravosnažnim sudskim odlukama od Ministarstva finansija Republike Srpske. Dalje je naveo da je istovremeno zakonski zastupnik izvršenika dostavio i dokaze da je i sproveo presudu vraćanja na rad zaposlenika, jer je apelant u periodu od 14. novembra 2007. godine imenovan za vršioca dužnosti direktora ustanove za predškolsko vaspitanje i obrazovanje „Prvi koraci" Vlasenica, a 29. juna 2009. godine je imenovan za direktora te ustanove.

12. Apelant navodi da je 16. juna 2015. godine podnio naknadni (dopunski) prijedlog za izvršenje za donošenje rješenja o izvršenju, na osnovu izvršne isprave, prije dovršetka postupka za vraćanje apelanta na rad (član 217 ZIP-a) po rješenju o izvršenju od 20. maja 2015. godine radi isplate novčanih mjesečnih iznosa naknade plate koje bi apelant ostvario da je bio na radu u periodu od 1. maja do 15. novembra 2007. godine i razliku plate koju bi ostvario da je bio na radu kod izvršenika, a koju je ostvario kod drugog poslodavca od 16. novembra 2007. godine do danas, odnosno do dana vraćanja na rad kod izvršenika, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, te obračun uplata propisanih doprinosa i drugih obaveza na platu u korist nadležnih fondova počev od 1. marta 2004. godine do dana vraćanja na rad kod organa izvršenika. Apelant je predložio da se izvršenje izvrši pljenidbom novčanih sredstava izvršenika kod banke i prenosom na njegov račun.

13. Apelant navodi da je u avgustu 2015. godine Osnovnom sudu predao obavijesti i prijedlog za izvršenje – naplatu izrečene novčane kazne odgovornom licu izvršenika u skladu sa predmetnim rješenjem o izvršenju, te da je podnio nekoliko urgencija za postupanje u predmetu.

14. Apelant navodi da je 22. februara 2017. godine Osnovnom sud podnio podnesak kojim je predložio način sprovođenja izvršenja po naknadnom prijedlogu za izvršenje.

15. Izvršenik je 7. aprila 2017. godine donio rješenje o vraćanju na posao i raspoređivanju apelanta kod izvršenika sa 20. aprilom 2017. godine na radno mjesto saradnik za operativno-tehničke poslove, namještenik druge kategorije sa VŠS u Sekretarijatu Ministarstva u Banjoj Luci. Apelant je podnio žalbu protiv navedenog rješenja, koja je odbijena konačnim rješenjem Odbora državne uprave za žalbe Republike Srpske od 10. maja 2017. godine. Nakon toga, prema navodima u dopuni apelacije, apelant je tužbom od 21. juna 2017. godine pokrenuo radni spor protiv izvršenika radi poništenja navedenog rješenja u dijelu koji se odnosi na stepen stručne spreme (predmet zaveden kod Osnovnog suda pod brojem 71 0 Rs 262650 17 Rs).

16. Postupajući po apelantovom dopunskom prijedlogu za izvršenje, Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 157115 12 I od 29. marta 2017. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

17. Izvršenik je izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju, te je Osnovni sud Rješenjem broj 71 0 I 157115 17 I 2 od 20. marta 2018. godine usvojio prigovor izvršenika i stavio van snage rješenje od 29. marta 2017. godine, obustavio izvršenje po dopunskom prijedlogu za izvršenje u cijelosti i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje. Rješenjem je dalje apelant upućen da svoja prava na naknadu plate za period od 30. aprila 2007. godine do povratka na rad ili naknadu štete za neisplaćene plate ostvaruje u parnici.

18. Apelant je podnio žalbu protiv navedenog rješenja, te je Okružni sud Rješenjem broj 71 0 I 157115 18 Gž od 11. jula 2018. godine uvažio apelantovu žalbu, ukinuo rješenje Osnovnog suda od 20. marta 2018. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, između ostalog, naveo da, suprotno zaključku prvostepenog suda, apelant može u postupku izvršenja podnijeti prijedlog za isplatu plata sve do vraćanja na rad i primjena odredbe člana 217 stav 7 ZIP-a nije u dispoziciji suda da apelanta upućuje da pravo zahtijevati naknadu plate u izvršnom postupku ostvaruje u parničnom postupku, posebno kad se ima u vidu činjenica da su u pitanju prava iz radnog odnosa i koja su u parničnom postupku uslovljena blagovremenim podnošenjem tužbe.

19. Prema stanju spisa, u toku je postupak pred prvostepenim sudom.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

20. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u donošenju i izvršenju odluke o vraćanju apelanta na rad u razumnom roku (uskraćuje se počev od 18. februara 2010. godine) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršenja odluke u zakonskom, odnosno razumnom roku. Apelant navodi da izvršenik nije izvršio pravosnažnu presudu Osnovnog suda od 24. septembra 2007. godine i presudu Vrhovnog suda od 4. februara 2010. godine, odnosno da nije sproveo rješenje o izvršenju Osnovnog suda od 20. februara 2015. godine, kao i da nije donesena odluka o njegovom naknadnom prijedlogu za izvršenje u istom predmetu. Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od najmanje 10.000,00 KM zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih presuda, rješenja o izvršenju, te nedonošenja odluke po naknadnom prijedlogu za izvršenje.

21. U dopuni apelacije od 12. avgusta 2017. godine apelant, između ostalog, navodi da je izvršenik svojim rješenjem vratio apelanta na rad 20. aprila 2017. godine, ali je izvršio raspored na radno mjesto IV stepena stručne spreme, te je apelant pokrenuo drugi parnični postupak protiv te odluke izvršenika. Smatra da su navedenim postupanjem kod izvršenika učinjene zabranjene radnje, van okvira izvršnih odluka sudova, odnosno neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka o vraćanju apelanta na poslove koji su određeni pravosnažnim sudskim odlukama.

b) Odgovor na apelaciju

22. Okružni sud navodi da u cijelosti ostaje kod razloga datih u drugostepenoj odluci, te da smatra da nisu povrijeđena apelantova prava.

23. Osnovni sud navodi tok postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Smatra neosnovanim apelantove navode da nije odlučio o dopunskom prijedlogu za izvršenje za isplatu naknade koja su dosuđena izvršnom ispravom zbog toga što je prvi prijedlog bio da se izvršeniku dostavi prijedlog da se vansudski dogovore o isplati naknade, a apelant bi se odrekao prava na vraćanje na rad. Nakon što je izvršenik odbio navedeni prijedlog, apelant je podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja, koje je sud donio 29. marta 2017. godine i protiv kojeg je izvršenik podnio prigovor. Smatra da je postupao u zakonskim rokovima prilikom odlučivanja o apelantovom prijedlogu za izvršenje u ovom predmetu, a određenim kašnjenjima i neodlučivanjima u rokovima je doprinio i sam apelant pokušavajući da postigne vansudsku nagodbu sa izvršenikom, što nije prihvaćeno. Istaknuo je da izvršenik smatra da je apelantu isplaćeno više nego što mu je pripadalo zbog toga što su u parnici dati podaci o plati visoke stručne spreme u nadležnom organu, a apelant ima višu stručnu spremu, i zatraženo je od zakonskog zastupnika da se podnese prijedlog za obnovu postupka.

24. Osnovni sud u Vlasenici navodi da se osporene odluke ne odnose na predmete ovog suda, te da stoga nisu u mogućnosti dostaviti odgovor na apelaciju.

V.Relevantni propisi

25. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav 1.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 217.

Tražilac izvršenja koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad, odnosno u službu, može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je izvršenik dužan isplatiti na ime plate mjesečne iznose dospjele od pravosnažnosti odluke pa dok ponovo ne bude vraćen na posao, te odrediti izvršenje radi naplate dosuđenih iznosa.

Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za izvršenje radi vraćanja na rad ili može biti podnesen naknadno do završetka izvršnog postupka.

Rješenje kojim se prijedlog za naknadu prihvata ima dejstvo rješenja kojim se utvrđuje postojanje obaveze izvršenika i dejstvo rješenja o izvršenju. Izvršenik može predložiti da se rješenje iz stava 3. ovog člana stavi izvan snage, ako su se nakon njegovog donošenja izmijenile okolnosti na osnovu kojih je doneseno.

Mjesečna nadoknada plate određuje se u iznosu koji bi tražilac izvršenja ostvario da je bio na radu. Mjesečna nadoknada obuhvata i plaćanje poreza, te drugih davanja po osnovi plate.

Tražilac izvršenja može svoje pravo na naknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred sudom.

Ako je sud djelimično prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputiće tražioca izvršenja da ostatak ostvaruje u postupku pred sudom.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

29. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

31. Apelant navodi da mu je, zbog neizvršavanja pravosnažnih sudskih odluka i dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

34. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6 stav 1 Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu obezbjeđuje postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke.

a)Period koji treba uzeti u obzir

35. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 9. marta 2010. godine i da još nije okončan. Dakle, izvršni postupak u predmetnoj apelaciji traje osam i po godina.

b) Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

36. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

37. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te da iz stanja spisa proizilazi da se radi o složenom postupku zbog ograničenih mogućnosti izvršenika da naloženo činjenje izvrši i pokušaja tražioca izvršenja da postigne sporazum sa izvršenikom, imajući u vidu da je predmetni postupak vođen radi vraćanja apelanta na rad i isplate naknada iz radnog odnosa.

38. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije (više urgencija) ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio nenadležnom sudu, te da je postupak po apelantovom prijedlogu prvo vođen pred Osnovnim sudom u Vlasenici, koji se proglasio nenadležnim, što je bez sumnje doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka, te da je apelant prvobitno podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne sudske odluke samo u dijelu vraćanja na posao, da je u toku izvršnog postupka podnio i prijedlog za zaključenje vansudskog poravnanja koji je izvršenik odbio, da je naknadno podnio dopunski prijedlog za izvršenje u odnosu na isplatu naknada iz radnog odnosa. Ustavni sud zapaža da apelant, u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima, disponira svojim potraživanjima iz izvršne isprave i da je u tom smislu podnosio i prijedloge za izvršenje, ali da je apelant svojim procesnim radnjama u određenoj mjeri uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

39. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je, prema navodima Osnovnog suda u odgovoru na apelaciju, apelant prijedlog za izvršenje podnio Osnovnom sudu u Vlasenici, te da je, nakon pravosnažnosti rješenja o nenadležnosti, predmet 25. novembra 2012. godine dostavljen Osnovnom sudu na rješavanje (nakon dvije godine i osam mjeseci). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenje o izvršenju donio dvije godine i tri mjeseca kasnije (20. februara 2015. godine), te tri mjeseca kasnije i rješenje po prigovoru (18. maja 2015. godine). Nadalje, u pogledu apelantovog naknadnog (dopunskog) prijedloga od 16. juna 2015. godine, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio rješenje godinu i devet mjeseci kasnije (29. marta 2017. godine) a rješenje o prigovoru nakon godinu dana. Postupajući po apelantovoj žalbi, Okružni sud je u kratkom roku donio rješenje od 11. jula 2018. godine kojim je ukinuo prvostepeno rješenje i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovni postupak. Predmetni postupak je, prema stanju spisa, još uvijek u toku pred Osnovnim sudom. Iako je na osnovu navedenog primjetno da je Osnovni sud procesne radnje preduzimao u nešto dužim vremenskim intervalima, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu predmetnog postupka ne može pripisati postupanju Osnovnog suda, jer je, nakon početne pasivnosti, kontinuirano preduzimao radnje iz svoje nadležnosti i pokušavao ostvariti procesne pretpostavke za vođenje i okončanje predmetnog postupka. Takođe, imajući u vidu činjenice predmeta, Ustavni sud smatra da Osnovni sud u Vlasenici (koji se proglasio nenadležnim) i Okružni sud nisu odgovorni za dužinu trajanja predmetnog postupka. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu da je postupak složen i da je i sam apelant doprinio dužini trajanja postupka, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku, u okolnostima konkretnog slučaja, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

40. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u predmetnom izvršnom postupku, jer su redovni sudovi kontinuirano preduzimali radnje iz svoje nadležnosti i pokušavali ostvariti procesne pretpostavke za vođenje i okončanje predmetnog postupka, te da se, s obzirom na složenost postupka i apelantov doprinos, još uvijek ne može smatrati nerazumno dugim trajanjem.

42. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

44. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4779/16 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio