Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4093/16 (A. M. i drugi)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4093/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4093/16, rješavajući apelacije Adema Mešića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Adema Mešića, M. N., vl.

Knjigovodstvenog biroa „Račun“, N. M., M. Ć. i V. H.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelanta Adema Mešića zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 242889 15 I od 2.

septembra 2015. godine.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelante M. N., vl. Knjigovodstvenog biroa „Račun“, N. M., M. Ć. i V. H. zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Tuzli br. 32 0 Ps 220599 15 Ip od 26. novembra 2015. godine, 32 0 I 262641 16 I od 21. aprila 2016. godine, 32 0 Rs 233445 15 I od 17. augusta 2015.

godine i 32 0 I 275412 16 I od 6. septembra 2016. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima Ademu Mešiću, M. N., vl. Knjigovodstvenog biroa „Račun“, N.

M., M. Ć. i V. H. isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede navedenih prava, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Ova odluka dostavlja se Vladi Tuzlanskog kantona kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti adekvatne mjere s ciljem da apelanti/povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Tuzlanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

Obavezuje se Vlada Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 4093/16

1. Adem Mešić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 26. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 I 242889 15 I od 2. septembra 2015. godine kojim je određeno izvršenje protiv Tuzlanskog kantona, Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, kao izvršenika. Prijedlog za izvršenje je podnesen na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 058935 14 Rs od 30. marta 2015. godine, kojom je obavezan Tuzlanski kanton, MUPTK, da apelantu na ime nematerijalne štete zbog povrede na radu isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. Iz spisa slijedi da je rješenje o izvršenju dostavljeno poslovnoj banci, odnosno bankama u kojima izvršenik ima otvorene račune, te da rješenje o izvršenju nije provedeno.

3. Općinski sud je, na apelantov prijedlog od 25. oktobra 2017. godine, dopunskim rješenjem od 4. maja 2018. godine dopustio izvršenje na računima izvršenika otvorenim u Sparkasse banci d.d. BiH i ostalim predloženim računima otvorenim u NLB banci d.d. Sarajevo. Protiv dopunskog rješenja izvršenik je izjavio prigovor, koji je Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 I 242889 15 I od 2. jula 2018. godine usvojen i rješenje od 4. maja 2018. godine stavljeno van snage. AP 2187/17

4. M. N., vl. Knjigovodstvenog biroa „Račun“ (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Živinica, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 1. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 32 0 Ps 220599 15 Ip od 26. novembra 2015. godine kojim je određeno izvršenje protiv Tuzlanskog kantona, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona, kao izvršenika. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj 32 0 Ps 220599 14 Ps od 20. aprila 2015. godine, kojom je obavezan Tuzlanski kanton, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona, da isplati apelantici određene novčane iznose kao povrat na ime isplaćene naknade umjesto plaće zaposlenika i na ime uplaćenih doprinosa i poreza za određeni vremenski period, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka.

5. Iz spisa slijedi da je rješenje o izvršenju dostavljeno poslovnoj banci u kojoj izvršenik ima otvorene račune, te da rješenje o izvršenju nije provedeno.

AP 2333/17

6. N. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 6. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 32 0 I 262641 16 I od 21. aprila 2016. godine, kojim je određeno izvršenje protiv Tuzlanskog kantona, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzla, kao izvršenika. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 023590 10 P od 31. januara 2012. godine, kojom je obavezan Tuzlanski kanton, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzla, da apelantu naknadi štetu u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

7. Iz spisa slijedi da je rješenje o izvršenju dostavljeno poslovnoj banci u kojoj izvršenik ima otvorene račune, te da rješenje o izvršenju nije provedeno.

AP 2420/17

8. M. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 13. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 32 0 Rs 233445 15 I od 17. augusta 2015. godine, kojim je određeno izvršenje protiv Tuzlanskog kantona, Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, kao izvršenika. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 233445 15 Rs od 16. jula 2015. godine, kojom je obavezan Tuzlanski kanton, Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, da apelantu na ime nematerijalne štete zbog povrede na radu isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

9. Iz spisa slijedi da je rješenje o izvršenju dostavljeno poslovnoj banci, odnosno bankama u kojima izvršenik ima otvorene račune, te da rješenje o izvršenju nije provedeno. AP 3222/17

10. V. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 26. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 32 0 I 275412 16 I od 6. septembra 2016. godine, kojim je određeno izvršenje protiv Tuzlanskog kantona, Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, kao izvršenika. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 033401 11 P od 15. februara 2013. godine, kojom je obavezan Tuzlanski kanton, Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, da apelantu na ime štete zbog povrede na radu isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama i da mu nadoknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

11. Iz spisa slijedi da je rješenje o izvršenju dostavljeno poslovnoj banci, odnosno bankama u kojima izvršenik ima otvorene račune, te da rješenje o izvršenju nije provedeno. II.Postupak pred Ustavnim sudom

12. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Vlade Tuzlanskog kantona zatraženo je u periodu od 6. jula do 28. augusta 2017. godine da dostave odgovore na apelacije, a na osnovu člana 34. Pravila Ustavnog suda, od Vlade Tuzlanskog kantona zatraženo je da u nekim od predmeta dostavi i dodatne informacije.

13. Općinski sud, Vlada Tuzlanskog kantona, Ministarstvo pravosuđa i uprave Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravosuđa i uprave) i Ministarstvo finansija Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) – u predmetu broj AP 3222/17 dostavili su u periodu od 12. jula do 8. septembra 2017. godine odgovore na predmetne apelacije.

14. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 4093/16, AP 2187/17, AP 2333/17, AP 2420/17 i AP 3222/17 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4093/16.

III.Činjenično stanje

15. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

16. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima poslovnih banaka izvršenika.

17. Općinski sud je rješenja o izvršenju dostavio poslovnim bankama u kojima izvršenik ima transakcijske račune.

18. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacija

19. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant Adem Mešić smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok ostali apelanti smatraju da im je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka, te su u suštini ukazali da izvršenik nije ispunio obavezu iz rješenja o izvršenju. Svi apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog povrede navedenih prava.

b) Odgovori na apelacije

20. Vlada Tuzlanskog kantona je navela da je neke od apelacija proslijedila Ministarstvu pravosuđa i uprave, te ga je zadužila da u saradnji s Općinskim sudom dostavi informacije Ustavnom sudu u vezi s predmetnim apelacijama.

21. Iz odgovora Ministarstva pravosuđa i uprave proizlazi da to ministarstvo ne raspolaže potrebnim informacijama, te da se obratilo Ministarstvu finansija i Općinskom sudu za dostavljanje informacija. Ministarstvo pravosuđa i uprave je uz odgovor dostavilo izjašnjenje Općinskog suda.

22. Općinski sud je naveo da su rješenja o izvršenju dostavljena NLB banci, banci u kojoj izvršenik ima otvoren račun, te da je banci naloženo da izvrši zapljenu novčanih sredstava na računu izvršenika, kao i da je nakon pravosnažnosti i izvršnosti predmetnih rješenja Općinski sud naložio NLB banci da izvrši prijenos novčanih sredstava s računa izvršenika na račune apelanata. Dalje, Općinski sud je naveo da je NLB banka obavijestila taj sud da postoje smetnje u provođenju rješenja o izvršenju, odnosno da nedostaju sredstva na budžetskoj poziciji za izvršenje, te da su rješenja o izvršenju evidentirana u red prioriteta naplate. Osim toga, Općinski sud je naveo da su neki od apelanata dostavili nove transakcijske račune izvršenika koji se vode u Sparkasse banci d.d. BiH, odnosno druge račune koji se vode u NLB banci.

23. Ministarstvo finansija je u odgovoru na apelaciju u predmetu broj AP 3222/17 navelo da izvršava rješenja o izvršenju zaprimljena na glavnom računu od 18. aprila 2014. godine, a da ukupan iznos glavnice po neizvršenim rješenjima o izvršenju na glavnom računu Tuzlanskog kantona iznosi 3.178.238,14 KM. Također, navedeno je da je, u skladu s odredbama člana 138. stav

6. Zakona o izvršnom postupku, budžetom Tuzlanskog kantona za 2017. godinu na budžetskoj poziciji 16010005 – sredstva za izvršenje sudskih rješenja planiran iznos od 1.250.000,00 KM, što predstavlja 0,36% ukupno planiranih prihoda u budžetu. Ministarstvo finansija je navelo da akumulirani deficit budžeta Tuzlanskog kantona sa 31. decembrom 2016. godine iznosi 55.908.213,00 KM, te da je i pored visokog iznosa akumuliranog deficita poštovana odredba člana 138. stav 6. Zakona o izvršnom postupku i budžetom za 2017. godinu planirano više sredstava od propisanog zakonskog minimuma, ali da nije u mogućnosti budžetom za jednu fiskalnu godinu izdvojiti ukupna sredstva za izmirenje rješenja o izvršenju koja su pristigla na glavnom računu Tuzlanskog kantona. Osim toga, Ministarstvo finansija je istaklo da redovno (kvartalno) obavještava NLB banku, u kojoj se vodi glavni račun Tuzlanskog kantona, o operativnim sredstvima budžeta koja su raspoloživa za izvršenje sudskih rješenja o izvršenju, a u skladu s odredbama člana 138. st. 3. i 6. Zakona o izvršnom postupku. Ministarstvo finansija je ukazalo da ukupno odobrena sredstva budžeta Tuzlanskog kantona za prva tri kvartala 2017. godine iznose 733.943,00 KM i dostavljena su NLB banci na realizaciju sudskih rješenja o izvršenju, uz obavezu da banka vrši namirenje u skladu s hronološkim redoslijedom pristiglih rješenja. V.Relevantni propisi

24. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, ispravka, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05, 32/07 i 88/08, za potrebe ove odluke korištena je neslužbena prečišćena verzija objavljena na www.ustavnisudfbih.ba) relevantne odredbe glase:

V. Kantonalne vlasti

Član 9.

Vlada kantona nadležna je za:

a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;

[…]

25. U Ustavu Tuzlanskog kantona („Službene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona” i „Službene novine Tuzlanskog kantona“ br. 7/97, 3/99, 13/99, 10/00, 14/02, 6/04 i 10/04) relevantne odredbe glase:

III -NADLEŽNOSTI KANTONALNE VLASTI

Član 12.

Kanton i Federacija su, u skladu sa Ustavom Federacije, nadležni za:

a)jamčenje i provođenje ljudskih prava;

[....]

IV -STRUKTURA KANTONALNE VLASTI

B. IZVRŠNA VLAST KANTONA

2. Vlada Kantona Član 41.

Vlada Kantona nadležna je za:

[…] b)izvršavanje odluka sudova, […]

26. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3. i 6.

3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost i meritum

27. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je u svojoj novijoj praksi donio odluke u kojima je rješavao pitanje neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava, između ostalih, Zeničko-dobojskog kantona u predmetima br. AP 3700/15, AP 1384/16 i AP 3155/16 (odluke dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba), u kojima je zaključio da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. U pogledu dopustivosti predmetnih apelacija, Ustavni sud se poziva na citirane odluke.

28. Ustavni sud podsjeća da je u tim odlukama, između ostalog, konstatirano: „Vlada Zeničko-dobojskog kantona preduzela [je] niz radnji u skladu s datim nalozima (sačinila ukupan zbir potraživanja na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona, koji iznosi 93.504.947,27 KM, listu svih potraživanja, te centralnu evidenciju svih povjerilaca), te da vrši redovno ažuriranje navedenih podataka i vodi evidenciju o isplaćenim povjeriocima. Međutim, iako su očigledni napori Vlade Zeničko-dobojskog kantona da ispoštuje svoje pozitivne obaveze, evidentno je da, zbog ukupnih potraživanja povjerilaca prema Zeničko-dobojskom kantonu, ona ne mogu biti isplaćivana većom dinamikom od predviđene, zbog ugrožavanja redovnog funkcioniranja ovog kantona, te da Vlada Zeničko-dobojskog kantona nije u mogućnosti da odmah u cijelosti postupi po svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali da kontinuirano stvara uvjete za njihovu postepenu realizaciju. Dakle, evidentno je da apelanti, i pored svih preduzetih mjera, prema postojećoj dinamici isplate na osnovu pravosnažnih sudskih odluka neće moći naplatiti svoje potraživanje još niz godina.“

29. Ustavni sud zapaža da su citirane odluke dostavljene Vladi Zeničko-dobojskog kantona kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.

30. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine donio presudu u predmetu Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (presuda nije konačna), a koja se odnosi na neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr.). Evropski sud je u navedenoj presudi utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata. Evropski sud je svakom od aplikanata dodijelio po 1.000 eura na ime naknade nematerijalne štete, plus 500 eura na ime troškova.

31. Naime, Evropski sud je u tački 28. citirane presude naveo: „Vlada je utvrdila da je Kantonalna vlada identificirala iznos agregiranog duga za 2014. godinu i da je vodila evidenciju o svojim obavezama. Međutim, čini se ipak da opće mjere na način kako su naložene odlukom Ustavnog suda nisu provedene. Nije pokazano da je kantonalna vlada uspostavila bazu podataka o svim zahtjevima i vremenskom roku izvršenja. Nadalje, iako Sud potpuno razumije poteškoće nastale kao rezultat ogromnog javnog duga, primjećuje da nije utvrđena precizna ekonomska politika koja bi odredila godišnji iznos budžetskih sredstava za ovu svrhu, osim zakonskog zahtjeva da planirani iznos ne može biti niži od 0,3 % ukupnog budžeta.“

32. Evropski sud je također u tačkama 29, 30. i 31. citirane odluke istakao: „Stoga situacija podnosilaca zahtjeva ostaje nepromijenjena. Oni su suočeni s presudama donesenim u njihovu korist, koje nisu provedene i još uvijek se nalaze u neizvjesnoj situaciji da li i kada će ove presude biti izvršene... Domaće presude razmatrane u ovom predmetu postale su pravosnažne prije četiri ili prije više od sedam godina. Takva kašnjenja u izvršenju prethodno se smatraju prekomjernim (vidi gore citirane Jeličić, § 40, Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine broj 1218/07 et al., 10. novembar 2009, § 15, te Runić i drugi, gore navedeno, § 21). Sud ne vidi nikakav razlog da u predmetnom slučaju odstupi od svoje jurisprudencije. Propuštanjem da u znatnom vremenskom periodu preduzme potrebne mjere s ciljem izvršenja konačnih presuda u predmetnom slučaju nadležne vlasti su lišile odredbe člana 6. § 1. svih korisnih učinaka i time spriječile podnosioce zahtjeva da naplate novac koji im je dosuđen. To je nadalje dovelo do neproporcionalnog miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje imovine (vidi, između ostalog, Khachatryan protiv Armenije broj 31761/04, § 69, 1. decembar 2009. i Voronkov protiv Rusije broj 39678/03, § 57, 30. juli 2015).“

33. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je u konkretnom predmetu broj AP 4093/16 Općinski sud dopunskim rješenjem od 4. maja 2018. godine usvojio prigovor izvršenika i stavio van snage navedeno rješenje. Međutim, Ustavni sud nalazi da je, prema stanju u spisu, Rješenje o izvršenju broj 32 0 I 242889 15 I od 2. septembra 2015. godine, kojim je dopušteno predloženo izvršenje, na snazi, te da apelant po tom rješenju nije namirio svoja potraživanja.

34. U konkretnim slučajevima, apelanti smatraju da im je zbog nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske odluke, odnosno zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a apelant Adem Mešić smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu. Naime, Ustavni sud zapaža da iz informacija koje su predočene Ustavnom sudu u konkretnom slučaju izvršenje pravosnažnih odluka nije provedeno, a rješenja o izvršenju su dostavljena banci na provođenje u toku 2015. i 2016. godine.

35. Ustavni sud zapaža da je na njegovo traženje da se Vlada Tuzlanskog kantona očituje o navodima apelanata u vezi s neprovođenjem rješenja o izvršenju Ministarstvo finansija u odgovoru na apelaciju u predmetu broj AP 3222/17 navelo da su u budžetu Tuzlanskog kantona za 2017. godinu planirana sredstva u iznosu od 1.250.000,00 za izvršenje sudskih rješenja, što predstavlja 0,36% planiranog prihoda budžeta, a što je više sredstava od propisanog zakonskog minimuma od 0,3% planiranih prihoda. Također, Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo finansija navelo ukupan iznos glavnice po neizvršenim rješenjima o izvršenju, kao i akumulirani deficit budžeta Tuzlanskog kantona, te da redovno (kvartalno) obavještava NLB banku d.d. Sarajevo o operativnim sredstvima budžeta koja su raspoloživa za izvršenje sudskih rješenja o izvršenju, uz obavezu banke da vrši namirenje u skladu s hronološkim redoslijedom pristiglih rješenja. Međutim, Ustavni sud primjećuje da u odgovorima na predmetne apelacije nije konkretizirano u kojem vremenskom okviru apelanti kao imaoci izvršnih naslova mogu očekivati isplatu svojih potraživanja, odnosno nije navedeno kada bi i kako predmetna potraživanja apelanata mogla biti realizirana. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnim apelacijama koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da je neizvjesno kada će apelanti moći naplatiti svoja potraživanja.

36. Imajući u vidu navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud u konkretnom slučaju zaključuje da su u predmetnom slučaju zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka donesenih u njihovu korist povrijeđena prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a u odnosu na apelanta Adema Mešića i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. Ustavni sud zapaža da su apelanti zatražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje. U vezi s tim, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud zapaža da su prijedlozi za izvršenje podneseni na osnovu presuda općinskih sudova u kojima je obavezan Tuzlanski kanton da isplati apelantima određene novčane iznose (preciznije navedeno u uvodu konkretne odluke) sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupaka.

38. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na praksu u predmetu broj AP 3865/17 (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3865/17 od 20. decembra 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), iz koje slijedi: „Imajući u vidu navedeno, a kako je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje ustavnih prava apelanata, jer su apelanti u neizvjesnoj situaciji kada će se pravosnažne odluke provesti i kada će se izvršiti, Ustavni sud smatra da apelantima navedenim u izreci ove odluke pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja ustavnih prava. Budući da se kroz isplatu zateznih kamata omogućava određena zaštita apelantima odnosno povjeriocima, odnosno da je iznos zakonskih zateznih kamata direktno proporcionalan periodu tokom kojeg obavezujuća i izvršna odluka suda nije izvršena, te imajući u vidu dati nalog za preduzimanje adekvatnijih mjera s ciljem da apelanti i ostali povjerioci naplate svoja potraživanja, Ustavni sud se opredijelio za načelo da svim apelantima dodijeli istu naknadu zbog kršenja ustavnih prava, odnosno iznos od po 300,00 KM...“.

Podržavajući praksu u predmetu broj AP 3865/17, Ustavni sud se opredijelio za princip da apelantima dodijeli iznos od po 300,00 KM.

39. Ove naknade je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknada određenih ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

40. U svjetlu prethodno utvrđene povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra da je potrebno posebno ispitivati navode nekih od apelanata u vezi s pravom na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na apelanta Adema Mešića jer mjere koje je preduzela Vlada Tuzlanskog kantona kao organ javne vlasti u konkretnom slučaju nisu dovoljne i adekvatne, tako da Vlada Tuzlanskog kantona u konkretnom slučaju ima pozitivnu obavezu da osigurava adekvatne mehanizme koji će omogućiti da apelanti naplate svoja potraživanja priznata pravosnažnim sudskim odlukama.

42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4093/16 (A. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio