Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3930/16 (A. A. I. iz Tuzle u ime „Hypo Alpe Adria Bank“ d.d. Mostar)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3930/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-3930/16, rješavajući apelaciju advokata Alme Ivetić u ime „Hypo Alpe Adria Bank“ d.d. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57 stav (2) tačka c) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije advokata Alme Ivetić podnesene u ime „Hypo Alpe Adria Bank“ d.d. Mostar protiv:
-Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 032 0 P 047803 15 Rev od 17. maja 2015. godine;
-Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 041031 16 Rev od 28. juna 2016. godine;
-Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 I 031298 15 Rev od 12. maja 2016. godine, zato što ih je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Advokat Alma Ivetić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: advokat) podnijela je 7. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u ime „Hypo Alpe Adria Bank“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelantica) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 032 0 P 047803 15 Rev od 17. maja 2015. godine. Uz apelaciju nije dostavljena punomoć za zastupanje apelantice. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3930/16.
2. Advokat je 13. oktobra 2016. godine u ime apelantice podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 041031 16 Rev od 28. juna 2016. godine. Uz apelaciju nije dostavljena punomoć za zastupanje apelantice. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4000/16.
3. Advokat je 13. oktobra 2016. godine u ime apelantice podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 32 0 I 031298 15 Rev od 12. maja 2016. godine. Uz apelaciju nije dostavljena punomoć za zastupanje apelantice. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4001/16.
4. S obzirom na to da se gore navedene apelacije zasnivaju na sličnom činjeničnom i pravnom osnovu i tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3930/16.
5. Kako advokat uz apelacije nije dostavila punomoć za zastupanje apelantice pred Ustavnim sudom, kako je to propisano članom 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopisima koje je advokat zaprimila 20. juna 2018. godine, od advokata je, u skladu sa članom 22. Pravila suda, Ustavni sud zatražio da u roku od 8 dana od prijema tog dopisa otkloni navedeni nedostatak. Međutim, advokat nije dostavila traženu punomoć.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
7. Prilikom odlučivanja o dopustivosti predmetne apelacije, Ustavni sud, prije svega, ima u vidu svoju noviju praksu u predmetu AP-1102/16 (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 1102/16 od 6. juna 2018. godine, tač. 26.-39. dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojem se bavio pitanjem dopustivosti apelacije koju su određena fizička lica podnijela putem određenog advokata. Ustavni sud ukazuje da je u navedenom predmetu uz apelaciju dostavljena punomoć za zastupanje apelanata od strane određenog advokata, preciziranog sadržaja, ali koja nije sadržavala posebnu punomoć apelanata za zastupanje pred Ustavnim sudom, kako je to propisano članom 21. stav (2) tačka f) Pravila Ustavnog suda, pa je taj advokat u tom predmetu preciziranog datuma dopisom Ustavnog suda pozvan da u skladu sa članom 22. stav (1) Pravila Ustavnog suda otkloni navedeni nedostatak u određenom roku uz upozorenje da će se u protivnom u smislu člana 22 stav (2) Pravila Ustavnog suda apelacija odbaciti. Advokat je u tom predmetu određenih datuma dostavio dopise i identične punomoći kao što je dostavio uz apelaciju u tom predmetu, dakle nije postupio po nalogu Ustavnog suda odnosno nije dostavio „posebnu punomoć za zastupanje“ a kako je to propisano članom 21. stav (2) tačka f) Pravila Ustavnog suda, a u tim dopisima je predložio da Ustavni sud dostavljenu punomoć prihvati kao pravno valjanu za zastupanje apelanata pred Ustavnim sudom po podnesenoj apelaciji i pozvao se na odredbu člana
305. Zakona o parničnom postupku FBiH. Ustavni sud je u predmetnoj odluci ukazao da odredba člana 21. stav (2) tačka f) Pravila Ustavnog suda eksplicitno propisuje obavezu dostavljanja uz apelaciju posebne punomoći za zastupanje pred Ustavnim sudom ako podnositelj apelacije ima zastupnika, te da, shodno tome, nije prihvatljivo pozivanje advokata na odredbe člana 305. ZPP koji reguliše ovlaštenje advokata ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlasti u punomoći. Međutim, imajući u vidu da u vrijeme podnošenja apelacije zastupniku apelanata u tom predmetu nije bio jasan stav vezano za primjenu odredbe člana 21. stav (2) tačka f) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je u tom slučaju odlučio da napravi izuzetak i prihvati punomoć koju su dali apelanti tom advokatu kao da se radi o „posebnoj punomoći za zastupanje pred Ustavnim sudom“.
8. Dovodeći naprijed navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da praksa iz predmeta AP-1102/16 nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer u konkretnom slučaju advokat ni na izričito traženje Ustavnog suda u ostavljenom roku nije dostavio punomoć za zastupanje apelantice u postupku pred Ustavnim sudom kako je to propisano članom 21. stav (2) tačka f) Pravila Ustavnog suda, kao lica po čijem zahtjevu su vođeni predmetni parnični postupci okončani osporenim presudama Vrhovnog suda, niti je, za razliku od navedenog predmeta, u postupku pred Ustavnim sudom po predmetnim apelacijama dostavila bilo kakvu punomoći odnosno ukazala na nejasnoće vezane za primjenu odredbe člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud stoga zaključuje da je apelacije u ime apelanta podnijelo neovlašteno lice.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik