Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-798/18 (I. I.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-798/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-798/18, rješavajući apelaciju Ibrahima Imširovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ibrahim Imširović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 016954 17 U od 17. januara 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ibrahim Imširović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, podnio je 9. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 016954 17 U od 17. januara 2018. godine. Apelant je 4. aprila 2018. godine dopunio apelaciju. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo od 29. septembra 2017. godine kojim su odbijene kao neosnovane žalbe apelanta i zainteresovanog lica (JP „Šume TK“ DD Kladanj ŠG „Sprečko“ Živinice) podnesene protiv prvostepenog rješenja organa uprave. Prvostepenim rješenjem je apelantu kao uzurpantu određena naknada za voćne zasade koju mu je zajedno sa troškovima postupka dužno isplatiti zainteresovano lice, dok je odbijen apelantov zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na određenu naknadu, kao i zahtjev apelanta za utvrđivanje naknade za drveno-žičanu ogradu.

2. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da apelant predmetnom tužbom pobija osporeni akt zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povreda pravila upravnog postupka, te posebno ističe da nadležni organi nisu pravilno odmjerili troškove postupka u skladu sa zakonskim odredbama, dostavljenom troškovniku i vrijednosti predmetnog spora, kao i da mu nije određena zakonska zatezna kamata na utvrđenu naknadu za voćne zasade. Kantonalni sud je naveo da je u predmetnom upravnom postupku, koji je pokrenut po službenoj dužnosti, i nakon što je predmet nekoliko puta vraćan na ponovni postupak, prvostepeni organ uprave (na osnovu nalaza vještaka poljoprivredne struke) utvrdio iznos naknade za apelantove voćne zasade na uzurpiranom zemljištu, a koje rješenje je potvrdio drugostepeni organ uprave. Kantonalni sud je naveo da odredbama Zakona o uzurpacijama, kao ni odredbama bilo kojeg drugog zakona, nije predviđena mogućnost da se uzurpantu, kome se prizna pravo na naknadu trajnih voćnih zasada, na utvrđeni iznos obračuna i zatezna kamata, pa je pravilno prvostepeni organ postupio kada je odbio zahtjev apelanta da mu se na utvrđeni iznos za tu naknadu prizna i pravo na zateznu kamatu. Također, pravilno su organi uprave zaključili da predmetna ograda apelanta (za koju je tražio da se provede vještačenje po vještaku građevinske struke) ne spada u građevinske objekte za koje se može priznati naknada u smislu odredaba člana 12. stav 3. Zakona o uzurpacijama. Naime, prema navedenim odredbama naknada se priznaje samo za stambene i gospodarske objekte koje je na uzurpiranom zemljištu podigao uzurpant, a u koje objekte se ne može računati predmetna drvena ograda od kolja i žice, zbog čega je provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke radi utvrđivanja vrijednosti ograde, i po ocjeni suda, bilo suvišno. Vezano za troškove upravnog postupka Kantonalni sud ističe da apelant u tužbi neosnovano navodi da vrijednost spora u konkretnom slučaju iznosi 10.100,00 KM, s obzirom da prema nalazu vještaka poljoprivredne struke vrijednost spora iznosi 8.726,00 KM. S tim u vezi, shodno odredbama člana 18. u vezi sa članom 12. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, pravilno su organi uprave odredili vrijednost predmetnog spora od 5.000,00 do 10.000,00 KM, a ne na vrijednost spora od 10.000,00 do 30.000,00 KM na čemu insistira apelant u tužbi. Također, Kantonalni sud je ukazao da je apelant u predmetnom troškovniku od prvostepenog organa tražio i naknadu određenih troškova upravnog spora (kao što su troškovi sastavljanja odgovora na tužbu i troškovi sastavljanja zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke), što po Zakonu o upravnim sporovima, kao ni po Zakonu o upravnom postupku nije dozvoljeno.

Apelacioni navodi

3. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, osporava utvrđeno činjenično stanje i smatra da su u odluci koju je osporio proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je u predmetnom postupku utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao dovoljno jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je primjena relevantnih odredaba Zakona o uzurpacijama i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-798/18 (I. I.) | Sudska praksa | Aktio