Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3241/18 (H. F.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3241/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3241/18, rješavajući apelaciju Hizrete Fazlić, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Hizreta Fazlić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Mal 080395 18 Gž od 29. marta 2018.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Hizreta Fazlić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maoče, koju zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnijela je 8. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Mal 080395 18 Gž od 29. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačeno je prvostepeno rješenje u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka tako što je obavezana apelantica da tužitelju (JP „Komunalno Brčko“ d.o.o. BD BiH) naknadi troškove postupka u iznosu od 430,00 KM.

2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno da je predmetnoj parnici prethodio izvršni postupak koji je pokrenuo tužitelj kao tražilac izvršenja protiv apelantice (radi namirenja duga za izvršene usluge odvoza smeća) a koji je nakon prigovora apelantice (da je isplatila traženi dug) nastavljen kao parnični postupak. Dalje, u nastavku postupka tužitelj je precizirao (uredio) tužbeni zahtjev i od apelantice zahtijevao da mu plati zakonsku zateznu kamatu na iznos koji je dugovala i da mu nadoknadi troškove izvršnog i parničnog postupka. Zatim, nakon što je apelantica izmirila zakonsku zateznu kamatu tužitelj je povukao tužbu u odnosu na glavni dug i kamate, te je od apelantice zahtijevao da mu naknadi troškove izvršnog i parničnog postupka. Prvostepeni sud je zaključio da apelantici pripadaju parnični troškovi u ukupnom iznosu od 210,60 KM, pa je primjenom pravila procesnog prebijanja parničnih troškova obavezao tužitelja da apelantici naknadi troškove postupka u iznosu od 90,60 KM. Kantonalni sud je istakao da tužitelj osnovano ukazuje da odluka prvostepenog suda o troškovima postupka nije pravilna. Naime, imajući u vidu konačan uspjeh tužitelja u ovoj parnici (u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom) i vrijednost predmeta spora, tužitelju pripada trošak nagrade punomoćniku-advokatu za zastupanje na pripremnom ročištu održanom pred prvostepenim sudom u iznosu od 100,00 KM u skladu sa odredbom člana 2. tarifni broj 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: AT) i trošak takse na prvostepeno rješenje u iznosu od 20,00 KM shodno tarifnom broju 1. tačka 1. alineja 1. Zakona o sudskim taksama. Također, na ime troškova žalbenog postupka tužitelju pripada trošak nagrade advokatu za sastav žalbe u iznosu od 150,00 KM i trošak takse na žalbu u iznosu od 40,00 KM. Dakle, tužitelju na ime troškova parničnog postupka pripada iznos od 310,00 KM, a što uz troškove izvršnog postupka određene rješenjem o izvršenju u iznosu od 120,00 KM ukupno čini iznos troškova postupka od 430,00 KM. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe člana 344. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, Kantonalni sud je odlučio o svim troškovima postupka (izvršnog i parničnog), te je žalbu tužitelja uvažio i preinačio prvostepeno rješenje u odluci o troškovima postupka.

Apelacioni navodi

3. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica u suštini smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3241/18 (H. F.) | Sudska praksa | Aktio