Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4934/17 (R. S.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4934/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-4934/17, rješavajući apelaciju Radovana Stankovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radovana Stankovića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026185 17 U od 10. novembra 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Radovan Stanković (u daljnjem tekstu: apelant), lice na izdržavanju kazne zatvora u KPZ Foča, podnio je 23. novembra 2017. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 026185 17 U od 10. novembra 2017. godine. Apelant je dopunio apelaciju 15. januara 2018. godine.
2. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 026185 17 U od 10. novembra 2017. godine odbačen je apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava zagarantovanih Ustavnom Bosne i Hercegovine. Sud BiH je naveo da je apelant u navedenom zahtjevu tražio da Sud BiH zauzme stav o pravilnosti primjene Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik RS" broj 3/10) na lica osuđena za krivična djela propisana odredbama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), koja kaznu zatvora izdržavaju u KPZ Foča, na teritoriji Republike Srpske. Naime, Sud BiH je ukazao da apelant smatra, između ostalog, da se u odnosu na njega, kao lice kojem je kazna izrečena za krivično djelo propisano KZ BiH, može primijeniti isključivo Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija („Službeni glasnik BiH" broj 12/10), koji na potpuno drugi način uređuje posebni režim izdržavanja kazne. Sud BiH je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da predmetni zahtjev nije podoban za rješavanje u postupku zaštite sloboda i prava zagarantovanih Ustavom BiH, jer podnosilac nije iskoristio sva prava sredstva koja mu, prema pozitivnim propisima, stoje na raspolaganju, te se zahtjev ne zasniva na konačnom aktu institucije BiH kojim je povrijeđeno neko Ustavom BiH zajamčeno pravo, da bi se po njemu moglo postupati, zbog čega je zahtjev valjalo odbaciti.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretni slučaj. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima ili obavezama apelanta, odnosno da li se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem je Sud BiH odlučivao samo o procesnim pitanjima, tj. ispunjenosti zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zagarantovanih Ustavnom Bosne i Hercegovine. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno nije se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. U odnosu na navode apelanta o kršenju prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da, imajući u vidu de se u postupku u kojem je donesena osporena odluka odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. ispunjenosti zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zagarantovanih Ustavnom Bosne i Hercegovine, proizilazi da navedeni postupak ne pokreće pitanje poštivanja zabrane podvrgavanja mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te su navodi apelanta i u tom dijelu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Nadalje, imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz člana 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine..
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević