Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3673/17 („IS“ doo Čeljevo, Čapljina)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3673/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. rujna 2018. godine, u predmetu broj AP 3673/17, rješavajući apelaciju „IS“ doo Čeljevo, Čapljina, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija „IS“ doo Čeljevo, Čapljina podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 065622 15 Rev od 31. listopada 2017.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „IS“ doo Čeljevo, Čapljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 30. kolovoza 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 58 0 Ps 065622 10 Ps, pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 58 0 Ps 065622 13 Pž i pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) kao predmet broj 58 0 Ps 065622 15 Rev, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 Ps 065622 15 Rev od 31. listopada 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i Vrhovnog suda zatraženo je 25. listopada 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 31. listopada 2017. godine, Kantonalni sud 6. studenog 2017. godine, a Općinski sud 8. studenog 2017. godine.
4. Vrhovni sud je 8. prosinca 2017. godine dostavio Presudu ovog suda broj 58 0 Ps 065622 15 Rev od 31. listopada 2017. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Tužitelj „REBAC BENZ“ d.o.o. Trebižat, Čapljina (u daljnjem tekstu: tužitelj) 13. travnja 2010. godine podnio je tužbu Općinskom sudu protiv apelanta radi isplate, dok je apelant 27. travnja 2011. godine izjavio protutužbu, nakon čega je Općinski sud donio Presudu broj 58 0 Ps 065622 10 Ps od 10. srpnja 2013. godine, s ispravkom pod istim brojem od 23. listopada 2013. godine, kojom je apelant obvezan da na ime duga za isporučenu robu isplati tužitelju iznos od 39.994,42 KM na način kako je to bliže navedeno izrekom prvostupanjske presude, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 6.680,00 KM. Istom presudom odbijen je apelantov protutužbeni zahtjev kojim je tražio da se obveže tužitelj da mu na ime naknade štete na vozilima isplati iznos od 26.470,14 KM na način kako je to bliže navedeno izrekom prvostupanjske presude.
7. Protiv navedene prvostupanjske presude apelant je podnio žalbu. Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 Ps 065622 13 Pž od 15. listopada 2014. godine kojom je apelantovu žalbu odbio i navedenu prvostupanjsku presudu potvrdio.
8. Protiv drugostupanjske presude apelant je 5. studenog 2014. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Predmet je 14. siječnja 2015. godine dostavljen Vrhovnom sudu koji je, odlučujući u revizijskom postupku, donio Presudu broj 58 0 Ps 065622 15 Rev od 31. listopada 2017. godine kojom je reviziju odbio.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant je naveo da je postupak pokrenut tužbom 13. travnja 2010. godine, prije više od sedam godina. Apelant je također ukazao da je kao tuženi-protutužitelj 5. studenog 2014. godine izjavio reviziju o kojoj ni do danas Vrhovni sud nije odlučio i neizvjesno je kada će odluka biti donesena. Apelant smatra da je došlo do povrede ljudskih prava na njegovu štetu u odnosu na okončanje postupka u razumnom roku. Apelant traži od Ustavnog suda da se postupak konačno provede, kao i da mu se na teret proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona odredi naknada zbog pretrpljenih duševnih boli.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo kronologiju predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da su se na ovom predmetu izmijenila tri suca, te da tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo prekršeno niti jedno apelantovo ustavno pravo, niti je primjena zakona bila diskriminacijska, niti proizvoljna. Općinski sud je također naveo da su u predmetnom postupku poštovana sva apelantova prava zagarantirana odredbama domaćeg zakonodavstva i Međunarodne konvencije o zaštiti temeljnih ljudskih prava, kao i da se vodilo računa o starosti inicijalnog akta. Općinski sud je istaknuo da nisu utemeljeni navodi apelacije zato što u ponašanju suda tijekom postupka, a posebice kod primjene odredaba procesnog i materijalnog prava, nije učinjena niti jedna od povreda ljudskih prava i sloboda.
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo kronologiju predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći, između ostalog, da s obzirom na broj predmeta koje ima Općinski i Kantonalni sud, njihov priliv tijekom godine, kao i broj izvršitelja sudačke funkcije, ne može se govoriti da odluke nisu donesene u razumnom roku. Kantonalni sud je također naveo da ovakav zaključak potvrđuje činjenica da svaki sudac redovno ispunjava propisanu normu urađenih predmeta, ali s obzirom na to da svaki sudac godišnje zaduži predmeta u broju koji predstavlja višegodišnju normu, razumljivo je da ažurnost ne može biti na godišnjoj razini. Kantonalni sud je istaknuo da se sudski predmeti rješavaju u skladu s odlukom o rješavanju starih predmeta, na način da se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta, a nositelji pravosudnih funkcija predmete rješavaju u skladu s tromjesečnim planom rješavanja predmeta. Kantonalni sud je istaknuo da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku, te predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.
13. U odgovoru na apelaciju od 31. listopada 2017. godine Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je u predmetnom postupku odluka donesena na sjednici vijeća 31. listopada 2017. godine, te da će predmetna odluka biti izrađena u kratkom roku. Vrhovni sud je također naveo da nisu utemeljeni navodi apelacije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku jer spis nije bio zaveden kao prioritet. Vrhovni sud je također naveo da je spis predmeta dostavljen ovom sudu 14. siječnja 2015. godine.
14. Vrhovni sud je 8. prosinca 2017. godine dostavio presudu ovog suda od 31. listopada 2017. godine.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako je predmetni parnični postupak nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 Ps 065622 15 Rev od 31. listopada 2017. godine budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant ukazuje da je zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Razdoblje koje se uzima u obzir
23. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 13. travnja 2010. godine, kao dana kada je tužitelj podnio tužbu, pa do 31. listopada 2017. godine, kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao sedam i pol godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je dva mjeseca nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Vrhovnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije žurne prirode, te s obzirom na činjenice i dostavljene materijalne dokaze, Ustavni sud zapaža da se radi o nešto složenijem postupku budući da je sud morao odlučivati o tužbenom i protutužbenom zahtjevu parničnih stranaka.
26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža da apelant kao tuženi-protutužitelj nije utjecao na duljinu trajanja predmetnog postupka. Promatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak pred prvostupanjskim sudom trajao tri godine i dva mjeseca, nakon čega je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stupnju. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u predmetnom postupku drugostupanjsku odluku donio godinu i tri mjeseca nakon donošenja prvostupanjske odluke, protiv koje je apelant kao tuženi-protutužitelj izjavio reviziju. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud o izjavljenoj reviziji na navedenu drugostupanjsku odluku odlučio dvije godine i devet mjeseci nakon dostave predmeta na postupanje, čime je predmetni parnični postupak okončan.
27. U odgovoru na apelaciju Općinski sud opravdava duljinu trajanja postupka time da je više uređujućih sudaca postupalo u predmetnom postupku, što se, samo po sebi, ne može prihvatiti kao opravdanje. Ustavni sud, također, zapaža da kao opravdanje duljine trajanja postupka pred tim sudovima Općinski i Kantonalni sud u odgovorima na apelaciju navode da predmete rješavaju prema starosti inicijalnog akta. U svezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se kao opravdanje ne može prihvatiti činjenica da su poduzete određene mjere s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta ako tim mjerama, ipak, nije postignuta očekivana ažurnost. U svezi s tim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, te činjenicu da je apelant ishodovao tri meritorne odluke na tri sudske instance, te da je predmetni postupak okončan, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja, ipak, ne nalazi da duljina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
28. Stoga, promatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da duljina predmetnog postupka koji je nešto složeniji, a koji se ne smatra žurnim i koji je na tri sudske instance trajao sedam i pol godina i u kojem su redovni sudovi donijeli tri meritorne odluke zadovoljava standard suđenja u razumnom roku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra neutemeljenim apelantove navode o kršenju prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Budući da je u konkretnom slučaju utvrđeno da nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. II.Ostali navodi
30. Glede apelantovih navoda o povredi prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u njihovo ispitivanje, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u svezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava, koja nisu ničim obrazložena, smatra neutemeljenim.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetnom postupku koji je nešto složeniji, pri čemu nije po zakonu žuran i na tri sudske instance je trajao sedam i pol godina, u kojem su redovni sudovi donijeli tri meritorne odluke.
32. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević