Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3551/18 (M. A.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3551/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3551/18, rješavajući apelaciju M. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. A. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 29 0 P 001067 17 Rev od 13. februara 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 001067 16 Gž 3 od 25. aprila 2017. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 001067 14 P 3 od 18. januara 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. M. A. iz Kalesije (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Sanjin Bandović advokat iz Živinica, podnijela je 28. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 29 0 P 001067 17 Rev od 13. februara 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 001067 16 Gž 3 od 25. aprila 2017. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 001067 14 P 3 od 18. januara 2016. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 001067 14 P 3 od 18. januara 2016. godine, utvrđeno je da mašine za obavljanje vulkanizerske djelatnosti, kao i druge pokretne stvari predstavljaju posebnu imovinu apelantice, koja je vlasnik predmetnih pokretnih stvari sa dijelom 1/1, što u pogledu tih stvari sprečava izvršenje. Dosljedno ovome, izvršenje Općinskog suda u Kalesiji proglašava se nedopuštenim u pogledu stvari označenih pobliže u stavu I izreke ove presude pa su tuženi Muhamed Zahirović i Sead Alibašić dužni trpjeti da se na osnovu ove presude iz predmeta izvršenja izluče ove stvari kao posebna imovina apelantice. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 001067 16 Gž 3 od 25. aprila 2017. godine, odbijene su žalbe punomoćnika apelantice i punomoćnika tuženog Seada Alibašića kao neutemeljene i potvrđena prvostepena presuda. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- dalje: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnom slučaju apelantica je označila vrijednost spora u visini od 10.000,00 KM koji ne prelazi 30.000,00 KM, pa imovinski cenzus kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren.
3. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 14. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 001067 16 Gž 3 od 25. aprila 2017. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 001067 17 Rev od 13. februara 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 001067 16 Gž 3 od 25. aprila 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je o zahtjevu apelantice za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 001067 17 Rev od 13. februara 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 001067 16 Gž 3 od 25. aprila 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. juna 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 001067 16 Gž 3 od 25. aprila 2017. godine
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević