Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3357/18 (J. M.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3357/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3357/18, rješavajući apelaciju Janka Matića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. rujna 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Janka Matića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak kontrole zakonitosti korisnika prava na osobnu invalidninu (Janka Matića), koji se trenutno nalazi pred Federalnim ministarstvom za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Federalnom ministarstvu za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata da po žurnom postupku okonča predmetni upravni postupak, shodno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu Janku Matiću isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Federalnom ministarstvu za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Janko Matić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Ivan Herceg, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 12. lipnja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka kontrole zakonitosti korisnika prava na osobnu invalidninu, koji se trenutno nalazi pred Federalnim ministarstvom za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i Ministarstva zatraženo je 25. odnosno 26. lipnja 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je 6. srpnja 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Ministarstvo 9. srpnja 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Službe za branitelje iz domovinskog rata Općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: Služba) broj 09/1-41-284/06 od 18. srpnja 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. skupine sa 70% vojnog invaliditeta, po osnovi povrede i oboljenja, počevši od 1. srpnja 2006. godine pa dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.

6. Rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korisnika prava na osobnu invalidninu, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-I-03-41-ZKZ-1933/11 od 1. rujna 2011. godine, kojim je ukinulo rješenje Službe i upravnu stvar riješilo tako da je apelantu prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu sa 18. kolovozom 2011. godine.

7. Apelant je tužbom od 6. listopada 2011. godine pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva, te je Vrhovni sud Presudom broj 70 0 U 001473 11 U od 31. listopada 2013. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio istom organu na ponovno rješavanje.

8. U ponovnom postupku Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-I-03-41-ZKZ-7029/13 od 21. srpnja 2014. godine, kojim je ukinulo rješenje Službe, pravne i materijalne posljedice koje je rješenje proizvelo od dana donošenja i upravnu stvar riješilo tako da je apelantu prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu sa 18. kolovozom 2011. godine.

9. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva, te je Vrhovni sud Presudom broj 70 0 U 001473 14 U 2 od 23. svibnja 2017. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje Ministarstva i predmet vratilo istom organu na ponovno rješavanje.

10. Prema stanju spisa, u tijeku je ponovni postupak pred Ministarstvom.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

11. Apelant navodi da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud.

b)Odgovori na apelaciju

12. Vrhovni sud ističe da su donesene presude po obje apelantove tužbe. Dalje navodi da je vrijeme rješavanja u oba slučaja, kao i u svim ostalim predmetima tog suda, bilo uvjetovano rasporedom (velikog broja) predmeta prema datumu prijema tužbe, odnosno zahtjeva za izvanredno preispitivanje sudskih odluka, uključujući planove za rješavanje starih spisa. Također ističe da su po obje apelantove tužbe donesene presude u kojima su tuženom organu, nakon poništenja pobijanog akta, dane upute za postupanje u ponovnom postupku. Vrhovni sud ukazuje da je apelant u apelaciji izrazio nezadovoljstvo što još uvijek nije donesena odluka u ponovnom postupku pred Ministarstvom, pa smatra da apelant ni ne ukazuje da je Vrhovni sud učinio povrede navedenih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije. Predlaže da se apelacija odbije u odnosu na Vrhovni sud.

13. Ministarstvo navodi tijek postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te ističe da je u izvršenju posljednje presude Vrhovnog suda Sektor za upravno rješavanje ovog Ministarstva dopisom od 19. prosinca 2017. godine zatražio od Sektora za normativno-pravne i opće poslove ovog Ministarstva saslušanje stranke kako bi se mogao donijeti odgovarajući upravni akt u izvršenju presude Vrhovnog suda. Dalje navodi da do dostave odgovora na apelaciju nije vraćen predmet Sektoru za upravno rješavanje, te je upućena i urgencija za postupanje. Imajući u vidu činjenicu da su poduzete radnje po presudi Vrhovnog suda, Ministarstvo smatra da je apelaciju neutemeljena i predlaže da se odbije.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

15. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostupanjski akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donijet. Ako prema naravi stvari koja je bila predmetom spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležno tijelo dužno je donijeti ga bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostave presude. Nadležno tijelo je pri tome vezano pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda glede postupka.

Članak 58.

Ako nadležno tijelo nakon poništenja osporenoga upravnog akta donese upravni akt suprotno pravnom shvaćanju suda ili suprotno primjedbama suda glede postupka, pa tužitelj podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnoga tijela.

Članak 59.

Ako nadležno tijelo nakon poništenja upravnoga akta ne donese novi upravni akt u propisanu roku ili ga donese suprotno primjedbama suda glede činjeničnog stanja, pa zbog toga sud ne može donijeti presudu koja u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnoga tijela, odgovorna osoba u tome tijelu čini tešku povredu službene dužnosti, protiv koje je nadležni sud dužan pokrenuti stegovni postupak, na način propisan odredbama st. 5. i 6. članka 27. ovoga Zakona.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant navodi da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

22. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

23. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

25. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća 1997-IV). b)Razdoblje koje se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je u postupku kontrole zakonitosti korisnika prava na osobnu invalidninu Ministarstvo donijelo rješenje od 1. rujna 2011. godine, te da je nakon dvije presude u upravnom sporu kojima je predmet vraćan na ponovni postupak u tijeku ponovni postupak pred Ministarstvom. Dakle, predmetni postupak kontrole zakonitosti korisnika prava na osobnu invalidninu traje oko sedam godina, pa je to razdoblje koje će Ustavni sud ispitati. c)Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora kontrole zakonitosti korisnika prava na osobnu invalidninu. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, te da je Ministarstvo donosilo rješenja na temelju dokaza u spisu, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o jednostavnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer o ishodu tog postupka ovisi priznanje svojstva ratnog vojnog invalida i prava koja proizlaze iz navedenog statusa.

28. Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo u postupku kontrole zakonitosti korisnika prava na osobnu invalidninu donijelo rješenje 1. rujna 2011. godine, protiv kojeg je apelant pokrenuo upravni spor, koji je okončan oko dvije godine kasnije presudom od 31. listopada 2013. godine. U ponovnom postupku Ministarstvu je trebalo skoro devet mjeseci da ponovno donese rješenje (21. srpnja 2014. godine), koje je Vrhovni sud u upravnom sporu opet poništio i vratio na ponovni postupak. Pri tome, ponovni upravni spor pred Vrhovnim sudom trajao je oko dvije godine i deset mjeseci (presuda od 23. svibnja 2017. godine), a ponovni postupak pred Ministarstvom traje preko 15 mjeseci i još uvijek nije okončan (sve računajući od dostave prethodne odluke). Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Ministarstvo nepostupanjem u skladu s uputama Vrhovnog suda uzrokovalo da se njegove odluke kao nepravilne poništavaju i predmet vraća na ponovni postupak, što je u značajnoj mjeri doprinijelo duljini trajanja postupka. Pored navedenog, odgovornost za duljinu postupka koji traje oko sedam godina snosi i Vrhovni sud pred kojim su upravni sporovi trajali oko dvije godine, odnosno dvije godine i deset mjeseci, a taj sud za navedeno nije dao razloge koji mogu utjecati na drugačiji zaključak Ustavnog suda (vidi, npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1360/14 od 15. veljače 2017. godine, točka 24.; i AP 2750/15 od 1. veljače 2017. godine, točka 31., dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio duljini postupka.

29. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog duljine trajanja postupka kontrole zakonitosti korisnika prava na osobnu invalidninu povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

31. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.050,00 KM.

32. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak kontrole zakonitosti korisnika prava na osobnu invalidninu nije završen ni nakon sedam godina, za što odgovornost snosi Ministarstvo koje nije postupalo u skladu s uputama Vrhovnog suda, kao i Vrhovni sud, koji za duljinu trajanja postupka pred tim sudom nije dao opravdane razloge.

34. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3357/18 (J. M.) | Sudska praksa | Aktio