Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3521/18 (V. B. iz Bijeljine)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3521/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3521/18, rješavajući apelaciju Velibora Buhe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Velibora Buhe podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 Rs 063994 17 Rev od 22. marta 2018. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 063994 17 Rsž 2 od 23. marta 2017. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 063994 16 Rs 2 od 27.

oktobra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Velibor Buha iz Bijeljine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vojislav Drašković advokat iz Bijeljine, podnio je 27. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 Rs 063994 17 Rev od 22. mart 2018. godine , presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 063994 17 Rsž 2 od 23. marta 2017. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 063994 16 Rs 2 od 27. oktobra 2016. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 063994 16 Rs 2 od 27. oktobra 2016. godine, utvrđeno je da su nezakonita rješenja o otkazu ugovora o radu tuženog AD za proizvodnju i remont „ORAO“ Bijeljina, pa mu se nalaže da apelanta vrati na poslove koje je ranije obavljao ili na poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima. Također mu se po osnovu ove presude trebaju isplatiti određeni novčani iznosi na ime neisplaćene plate za period od 15. septembra 2014. godine do 30.juna 2015. godine, kao i plate od dana 1. avgusta 2016. godine pa do vraćanja na rad, sa zakosnim zateznim kamatama.Tuženi apelantu treba da nadoknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 KM. Presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 063994 17 Rsž 2 od 23. marta 2017. godine, žalba tuženog je uvažena kao osnovana pa se prvostepena presuda preinačava tako što se sada gore usvojeni tužbeni zahtjev apelanta u cijelosti odbija kao neosnovan. Svaka starnka sada snosi svoje troškove postupka. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena.odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13-u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Kada se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju tužilac označi u tužbi (član 53. stav 2. tačka 4 ZPP i člana 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP-a). Tužilac u tužbi nije označio vrijednost predemta spora svog nenovčanog potraživanja, pa tako ni preko iznosa od 30.000,00 KM, iz kog razloga se izjavljena revizija ukazuje nedozvoljenom. Ni novčani zahtjev apelanta kao tužioca, koji na dan izjavljivanja revizije iznosi ukupno 14.400,00 KM, ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, kao uslov dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a.

3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 063994 17 Rsž 2 od 23. marta 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 Rs 063994 17 Rev od 22. marta 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 063994 17 Rsž 2 od 23. marta 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 Rs 063994 17 Rev od 22. marta 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 063994 17 Rsž 2 od 23. marta 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. juna 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 063994 17 Rsž 2 od 23. marta 2017. godine

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3521/18 (V. B. iz Bijeljine) | Sudska praksa | Aktio