Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3488/17 (F. Đ. i drugi)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 254
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 41
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3488/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3488/17, rješavajući apelacije Fadila Đonke i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Fadil Đonko protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 498483 17 Rsž od 7. jula 2017. godine;
Jovanka Đurić i Dijana Đurić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 87 0 P 010353 16 Rev od 29. juna 2017.
godine;
Z. T. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 103694 17 Rev od 11. januara 2018. godine;
Federalno pravobranilaštvo Sarajevo i Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 008458 13 Uvp od 8.
marta 2018. godine;
Kanton Sarajevo, Vlada Kantona, Ministarstvo unutrašnjih poslova protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 529667 17 Rsž od 28. marta 2018. godine;
STR "Prle", vl. Z. P. protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 120707 18 Pž od 12. aprila 2018. godine i "Kras" d.o.o. Laktaši protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 073853 18 Rev od 16. aprila 2018.
godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-3488/17
1. Fadil Đonko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Adnan Novo advokat iz Sarajeva, podnio je 15. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 498483 17 Rsž od 7. jula 2017. godine.
2. Osporenom presudom Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 498483 07 Rs od 29. decembra 2016. godine kojim je odbačena apelantova tužba protiv tuženog "Zlatar" d.d. Sarajevo. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, nakon što je utvrdio da je prema Rješenju tog suda broj 65 0 St 116965 10 St od 26. februara 2014. godine (pravosnažno 1. aprila 2014. godine) stečajni postupak nad imovinom tuženog zaključen i da je naloženo brisanje tuženog iz sudskog registra, pravilno i zakonito odlučio kada je tužbu odbacio. Navedeno je da, dakle, tuženi više ne egzistira, brisan je, tako da ne postoji stranka protiv koje bi uopće bilo moguće voditi parnični postupak.
AP-4352/17
3. Jovanka Đurić i Dijana Đurić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Marijan Savić advokat iz Teslića, podnijele su 18. oktobra 2017. apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 87 0 P 010353 16 Rev od 29. juna 2017. godine.
4. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda RS odbačena je kao nedopuštena revizija apelantica izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 010353 15 Gž 2 od 22. septembra 2015. godine. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud RS je naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznosi 13.000,00 KM, na koji iznos su apelantice obavezane da isplate tužiocu, dakle ne prelazi iznos od 30.000,00 KM pa nije ispunjen uslov iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud RS je, također, naveo da prema odredbi stava 3. pomenutog člana 237. ZPP-a, u slučajevima u kojima revizija nije dopuštena prema odredbi stava 2. istoga člana, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pod uslovima pobliže označenim tom zakonskom odredbom. Nadalje, Vrhovni sud RS je ukazao da bi ovakvu reviziju dozvolio, osim ispunjenosti propisanih uslova, odredbom stava 4. iste zakonske odredbe je propisano da stranka (revident) treba da jasno naznači pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izloži razloge zbog kojih smatra da je ono važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Vrhovni sud RS zaključio da nema mjesta da se odlučuje po reviziji u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a, jer apelantice nisu postupile u skladu sa citiranom odredbom stava 4. istog zakonskog člana, odnosno u reviziji nisu navedeni razlozi koji bi mogli dovesti do primjene pomenute zakonske odredbe. Vrhovni sud RS je naveo da isticanje pravnog pitanja, bez obrazloženja zašto je isto od značaja za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, po ocjeni ovoga suda nije dovoljno. AP-1427/18
5. Z. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, podnio je 6. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 51 0 P 103694 17 Rev od 11. januara 2018. godine.
6. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda FBiH odbačene su kao nedopuštene "apelantove revizije" izjavljene protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 103694 16 Gž od 14. decembra 2016. godine (koje je doneseno u postupku određivanja mjere osiguranja). U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud FBiH je naveo da prema odredbi člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, u daljnjem tekstu: ZPP), stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen. Vrhovni sud FBiH je ukazao da pobijano rješenje od 14. decembra 2016. godine, kao i rješenje od 11. oktobra 2016. godine (doneseno na zapisnik sa ročišta) ne predstavljaju rješenja koja ima u vidu odredba člana 254. stav 1. ZPP-a, jer takvim rješenjima postupak nije pravosnažno završen, pa protiv istih revizija nije dopuštena.
AP-3167/18
7. Federalno pravobranilaštvo Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvoapelant) i Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: drugoapelant), kojeg zastupa Federalno pravobranilaštvo Sarajevo, podnijeli su 5. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 07 0 U 008458 13 Uvp od 8. marta 2018. godine.
8. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda FBiH odbačen je zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 008458 13 U od 26. septembra 2013. godine koji je podnio drugoapelant i podnesak prvoapelanta "o prihvatanju i podržavanju zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 008458 13 U od 26. septembra 2013. godine". U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud FBiH je ukazao da prema odredbama člana 41. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine FBiH" broj 9/05, u daljnjem tekstu: ZUS) samo stranka može Vrhovnom sudu FBiH podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje odluke kantonalnog suda, pa drugoapelantu kao donosiocu upravnog akta koji se tužbom osporava, nedostaje aktivna stranačka legitimacija za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda donesene u upravnom sporu. Vrhovni sud FBiH je ukazao da taj organ kao donosilac drugostepenog upravnog akta, nije nosilac prava i obaveza o kojim je rješavano u predmetnoj upravnoj stvari, niti je upravnim aktom povrijeđen njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu, pa kako drugoapelant nije stekao ona svojstva stranke u upravnom sporu koja ZUS (član 2.) propisuje za stranku, to i nije ovlašten za izjavljivanje zahtjeva za vanredno preispitivanje. S obzirom na navedene razloge Vrhovni sud FBiH je primjenom odredbe člana 44. stav 1. ZUS zahtjev drugoapelanta odbacio kao podnesen od neovlaštenog lica. Nadalje, Vrhovni sud FBiH je ocijenio da je predmetni podnesak prvoapelanta "o prihvatanju i podržavanju podnesenog zahtjeva tuženog organa" nedozvoljen. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da sam prvoapelant ističe da nema zakonskog ovlaštenja za zastupanje tuženog, ali da podneseni zahtjev podržava i prihvata kao svoj, jer nalazi da je isti podnesen od drugoapelanta kao stranke u upravnom sporu i da je dozvoljen. Vrhovni sud je istaknuo da u upravnim sporovima ne postoji shodna primjena ZPP-a (član 55. ZUS-a) kada je neka odredba o postupku regulisana postojećim ZUS-om, to nema mogućnosti nekog lica da bude sporedni umješač u upravnom sporu (analogno parničnom postupku) i da se u toku upravnog spora i to prilikom rješavanja vanrednog pravnog sredstva miješa (pridružuje) na strani neke od stranaka. Izuzetak je član 15. ZUS-a, a što nije slučaj u ovoj upravnoj stvari.
AP-3210/18
9. Kanton Sarajevo, Vlada Kantona, Ministarstvo unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo, podnio je 7. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 529667 17 Rsž od 28. marta 2018. godine.
10. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbačena je kao nedozvoljena apelantova žalba protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 529667 15 Rs od 25. oktobra 2016. godine kojim je odbijen prijedlog zastupnika apelanta za pokretanje postupka za rješavanje spornog pravnog pitanja. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je odluku donio u skladu sa odredbom člana 61.a. ZPP-a, kao i odredbama Zakona o pravobranilaštvu imajuću u vidu i činjenicu da pitanje zastupanja Kantona i njegovih organa, kantonalnih organa uprave, kantonalnih upravnih organizacija i stručnih službi i drugih institucija čiji je osnivač Kanton, od strane Pravobranilaštva KS, radi zaštite imovine i imovinskih interesa Kantona u radnim sporovima, ne predstavlja pravno pitanje o kome bi Vrhovni sud FBiH trebao odlučivati kao o spornom. Nadalje je navedeno da je Kantonalni sud ispitujući dopuštenost žalbe, našao da je ista nedopuštena. Naime, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud u pouci o pravnom lijeku dao pravilnu uputu da žalba na rješenje kojim je sud odlučio odbiti pokretanje postupka za rješavanje spornog pravnog pitanja nije dopuštena, te ukazao na odredbe člana 233. stav 1. ZPP-a kojom je propisano da je protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena žalba, ako u ovom zakonu nije određeno da žalba nije dopuštena. Odredbom člana 64. stav 1. ZPP-a je propisano da sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju postupkom u skladu s odredbama tog zakona, a stavom 2. da protiv rješenja iz stava 1. tog člana nije dopuštena posebna žalba. Kako je odluka prvostepenog suda o odbijanju pokretanja spornog pravnog pitanja, odluka o upravljanju postupkom, to u skladu sa prethodno navedenom zakonskom odredbom apelant nije ovlašten da izjavljuje žalbu, pa je Kantonalni sud u skladu sa odredbom člana 235. tačka 1. ZPP-a odbacio žalbu kao nedozvoljenu. AP-3410/18
11. STR "Prle" vl. Z. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, podnio je 20. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 120707 18 Pž od 12. aprila 2018. godine.
12. Osporenim rješenjem Višeg privrednog suda odbijena je apelantova žalba protiv Rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 120707 16 Mals od 20. decembra 2017. godine kojim se ukidaju sve provedene parnične radnje i apelantova tužba odbacuje. U obrazloženju rješenja, Viši privredni sud je naveo da je osporeno rješenje pravilno i ukazao da je pravilan zaključak prvostepenog suda da se radi o presuđenoj stvari između parničnih stranaka te da je tužbu valjalo odbaciti. Viši privredni sud je naveo da kako je već jednom odlučeno na osnovu činjenica koje apelant sada ponovo iznosi u novoj tužbi, zasnivajući tužbeni zahtjev na istoj vrsti pravne zaštite kao i u prethodnoj parnici, to se ne može ponovo odlučivati o nečemu što je već pravosnažno presuđeno. Za postojanje presuđene stvari potrebno je da se radi o istim strankama, da postoji identitet zahtjeva i identitet činjeničnog osnova. Viši privredni sud je zaključio da se u oba parnična postupka (koji je pravosnažno okončan i ovog postupka povodom žalbe) radi o istim strankama, identičnom tužbenom zahtjevu koji je zasnovan na identičnom činjeničnom osnovu i da apelant ničim ne dokazuje u čemu se razlikuje činjenični osnov tužbenog zahtjeva iz ove parnice u odnosu na već pravosnažno okončanu parnicu.
AP-3585/18
13. "Kras" d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Trivun Kozomara advokat iz Trna, podnio je 3. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 57 0 Ps 073853 18 Rev od 16. aprila 2018. godine.
14. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda RS odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 073853 17 Pž 2 od 12. septembra 2017. godine. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud RS je naveo da je u ovoj parnici apelant konačno uređenim zahtjevom tražio od tuženog isplatu ukupnog iznosa od 150.497,94 KM. Naime, na ime neplaćenih računa potražuje iznos od 37.293,36 KM i iznos od 75.911,22 KM na ime zakonske zatezne kamate obračunate na iznose faktura koje su plaćene sa zakašnjenjem (zbog čega ove kamate predstavljaju samostalno potraživanje u vidu glavnog, a ne sporednog potraživanja) - što predstavlja ukupan iznos od 113.204,58 KM, u kojem je sadržan glavni zahtjev, koji ima u vidu odredba člana 316. stav 2. ZPP. Pored toga traži i zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 37.293,36 KM (na glavnicu koja po njemu još nije plaćena), te troškove spora, koji iznosi se, saglasno naprijed navedenoj odredbi člana 316. stav 3. ZPP, ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti predmeta spora, pa tako ni za određivanje vrijednosti pobijane presude. Vrhovni sud RS je naveo da proizilazi da apelant u dijelu glavnog zahtjeva, koji (kako je naprijed objašnjeno) iznosi 113.204,58 KM, i koji je jedini relevantan pri odlučivanju o dopuštenosti revizije, nije uspio u sporu sa iznosom od 40.677,46 KM, jer mu je nižestepenim presudama na ime glavnog zahtjeva dosuđen ukupan iznos od 72.527,12 KM. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud RS je zaključio da vrijednost drugostepene presude, u dijelu koji se pobija revizijom, ne prelazi 50.000,00 KM, zbog čega revizija nije dozvoljena, saglasno odredbi člana 237. stav 2. ZPP. Vrhovni sud RS je također naveo da apelant nije zahtjevao da se o reviziji odluči, bez obzira na njenu nedopuštenost, pa posljedično tome ni tvrdio da odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na ta pitanja odnose (član 237. stav 3. i 4. ZPP), pa nije bilo mjesta odlučivanju o reviziji ni primjenom ovih zakonskih odredbi.
Spajanje predmeta
15. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3488/17. Apelacioni navodi
16. U predmetnim apelacijama apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i /ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, u predmetu broj AP-3488/17 apelant naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i zatražio pravičnu naknadu, dok u predmetima br. AP-4352/17 i AP-3167/18 apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, a u predmetu AP-1427/18 da je došlo do kršenja člana 14. Evropske konvencije.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
18. Ustavni sud zapaža da svi apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve.
19. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivano o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. U odnosu na predmete u kojim apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim Ustavni sud, ukazuje da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. Konačno, imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata u predmetima br. AP- 4352/17, AP-1427/18 i AP-3167/18 o povredi prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
22. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete u odluci kojom usvaja apelaciju, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da apelantu u predmetu AP-3488/17 ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević