Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2862/16 (E. B.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Finansijska konsolidacija
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjeni odluke o finansijskoj konsolidaciji privrednog društva "Agrokomerc" d.d. velika kladuša · čl. 8
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Odluka o finansijskoj konsolidaciji privrednog društva "Agrokomerc" d.d. velika kladuša · čl. 8
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2862/16
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2862/16, rješavajući apelacije Emina Begovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Emina Begovića i Hasana Ćehića podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću br. 23 0 Rs 025899 16 Gž od 12. aprila 2016. godine i 23 0 Rs 005023 16 Rsži od 12. aprila 2016. godine i rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši br. 23 0 I 025899 15 I od 25. februara 2016. godine i 23 0 Rs 005023 15 I od 2. februara 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Emin Begović (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Bužima, kojeg zastupa Nedžad Sarajlija, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 2. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 Rs 025899 16 Gž od 12. aprila 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 I 025899 15 I od 25. februara 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 2862/16.
2. Hasan Ćehić (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Bosanske Otoke, kojeg zastupa Nedžad Sarajlija, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 2. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 23 0 Rs 005023 16 Rsži od 12. aprila 2016. godine i Rješenja Općinskog suda broj 23 0 Rs 005023 15 I od 2. februara 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 2863/16.
3. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 2862/16 i AP 2863/16, vodi jedan postupak, te donese jednu odluku pod brojem AP 2862/16.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, „Agrokomerca“ d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: izvršenik) i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) zatraženo je u periodu od 7. aprila 2017. do 18. jula 2018. godine da dostave odgovore na apelacije.
5. Kantonalni sud, Općinski sud, izvršenik i Vlada su dostavili odgovore na apelacije u periodu od 12. aprila 2017. do 25. jula 2018. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. Prema navodima u apelaciji, prvoapelant je 23. januara 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćnih i izvršnih presuda broj RS:416/04 od 15. aprila 2005. godine i broj 23 0 Rs 005281 07 Rs od 17. septembra 2012. godine protiv izvršenika na nekretninama izvršenika. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 23 0 I 025899 15 I od 18. augusta 2015. godine kojim je usvojio predloženo izvršenje.
8. Prema navodima u apelaciji, drugoapelant je 20. maja 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne Presude broj 23 0 Rs 005023 06 Rs od 3. augusta 2012. godine protiv izvršenika na pokretnim stvarima izvršenika. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 23 0 Rs 005023 15 I od 9. decembra 2015. godine kojim je usvojio predloženo izvršenje.
Postupci po pravnim lijekovima okončani osporenim odlukama
9. Izvršenik je podnio prigovore protiv prethodno navedenih rješenja o izvršenju.
10. Općinski sud je rješenjima br. 23 0 I 025899 15 I od 25. februara 2016. godine i 23 0 Rs 005023 15 I od 2. februara 2016. godine usvojio prigovore izvršenika protiv predmetnih rješenja o izvršenju, obustavio izvršenja u cijelosti i ukinuo sve provedene radnje.
11. U obrazloženjima rješenja Općinski sud je naveo da je osnovan prigovor izvršenika da se on nalazi u postupku finansijske konsolidacije na osnovu Odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o konsolidaciji izvršenika (u daljnjem tekstu: Odluka Vlade) i da se prema odredbama Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o konsolidaciji) ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva s većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje. Slijedom navedenog, Općinski sud je zaključio da navedena činjenica predstavlja smetnju za provođenje ovih izvršnih postupaka. U vezi s tim, Općinski sud je citirao član 9. stav 1. Zakona o konsolidaciji kojim je propisano da se u toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva s većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje. Nadalje, Općinski sud je naveo da su prijedlozi za izvršenje podneseni 23. januara, odnosno 20. maja 2015. godine, odnosno poslije stupanja na snagu Odluke Vlade od 4. decembra 2014. godine. Kako su prijedlozi za izvršenje podneseni poslije stupanja na snagu Odluke Vlade (Odluka Vlade objavljena u „Službenim novinama FBiH“ broj 101/2014 od 12. decembra 2014. godine i stupila na snagu osmog dana od dana objavljivanja, tj. 20. decembra 2014. godine), Općinski sud je ocijenio da iz navedenih razloga postoje činjenice koje sprečavaju provođenje izvršenja i odlučio kao u izrekama rješenja na osnovu odredbe člana 49. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
12. Apelanti su podnijeli žalbe protiv navedenih rješenja Općinskog suda.
13. Kantonalni sud je rješenjima br. 23 0 Rs 025899 16 Gž od 12. aprila 2016. godine i 23 0 Rs 005023 16 Rsži od 12. aprila 2016. godine odbio žalbe apelanata kao neosnovane i potvrdio prvostepena rješenja.
14. U obrazloženjima rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio relevantne činjenice: da je izvršenik u postupku finansijske konsolidacije na osnovu Odluke Vlade, koja je na snazi od 20. decembra 2014. godine, a da su prijedlozi za izvršenje podneseni 20. maja 2015. godine (očito omaškom naveden isti datum za oba apelanta). Kantonalni sud je dalje naveo da je na te činjenice prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 9. stav l. Zakona o konsolidaciji. Budući da se u konkretnom slučaju radilo o takvom izvršeniku, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo i član 47. tačka 9. ZIP-a kada je usvojio prigovore izvršenika i obustavio izvršenja. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je ocijenio da su žalbe neosnovane i odbio ih, a prvostepena rješenja potvrdio na osnovu člana 235. stav 2. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 21. stav l. ZIP-a.
IV.Apelacije I.Navodi iz apelacija
15. Apelanti navode da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, član 17. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da su redovni sudovi postupili protivno odredbama ZIP-a zato što upravo odredbe ZIP-a propisuju da tražilac izvršenja ima pravo zahtijevati izvršenje na imovini izvršenika ukoliko posjeduje vjerodostojnu ispravu ili pak neku drugu važeću ispravu kao što je, npr. pravomoćna sudska presuda koja je i izvršna. Dalje navode da se u ZIP-u nigdje ne navodi da je bilo koja odredba tog zakona stavljena van snage, pa stoga smatraju da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao. Apelanti ističu da sama činjenica da je pokrenut postupak konsolidacije preduzeća izvršenika ne znači da se postupak izvršenja ima obustaviti, odnosno da se izvršenje u cijelosti obustavi i da se ukidaju provedene izvršne radnje. Smatraju da su sudovi u konkretnom slučaju trebali donijeti ako ništa drugo rješenje kojim se zastaje s postupkom izvršenja do okončanja postupka konsolidacije ili pak, na zahtjev apelanata, poslati nadležnoj Agenciji za privatizaciju dopis iz kojeg je vidljivo da je u toku postupak izvršenja po sudskom rješenju.
16. Apelanti smatraju da su uskraćeni za svoja prava i da je došlo do zloupotrebe prava jer je u konkretnom slučaju „država kao moćna skupina“ izvršila čin kojim je uništila pravo ili slobodu građanima koje im je priznato Evropskom konvencijom, odnosno država je pravo građana ograničila u većoj mjeri nego što se to navedenom konvencijom određuje i predviđa (član 17). U vezi s tim, ističu da zakonodavac osporenom odredbom Zakona o konsolidaciji uskraćuje građanima i pravnim licima pravo da ostvare svoja prava po pravomoćnim presudama, te se pitaju koja je svrha pravomoćnih presuda ukoliko nije moguće njihovo izvršenje. Posebno napominju da se radi o pravomoćnim i izvršnim sudskim presudama iz 2005. i 2012. godine, te da, pored apelanata, na stotine zaposlenika izvršenika očekuju da ostvari svoje pravo prodajom imovine izvršenika. U pogledu povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, apelanti navode da je dovoljno da Općinski sud donese rješenje kojim se obustavlja izvršni postupak i protiv tog rješenja moguća je samo žalba neposredno višem – Kantonalnom sudu. Ističu da nakon toga nemaju drugih prava s obzirom na to da se protiv takvih rješenja ne može izjaviti revizija u izvršnom postupku, odnosno ne mogu svoja prava pokušati ostvariti kod Vrhovnog suda. Apelanti, također, smatraju da su predmetnim postupanjem sudovi povrijedili njihova ljudska prava i osnovne slobode iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te da su sudovi su trebali postupiti po odredbama ZIP-a.
17. Apelanti predlažu da Ustavni sud donese odluku kojim bi usvojio apelacije, naložio Kantonalnom sudu u Bihaću da ukine osporena rješenje i da se nastave izvršni postupci prema usvojenim rješenjima o izvršenju, odnosno naredio Kantonalnom sudu da donese nova rješenja kojim bi se zastalo s postupcima izvršenja do okončanja postupka konsolidacije. II.Odgovori na apelacije
18. Kantonalni sud, u odgovoru na apelaciju broj AP 2862/16, predlaže da se apelacija odbije budući da ostaje pri razlozima navedenim u obrazloženju osporenog rješenja, a kojim su prihvaćene činjenice utvrđene u prvostepenom postupku.
19. Kantonalni sud, u odgovoru na apelaciju broj AP 2863/16, navodi da ostaje pri razlozima datim u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
20. Općinski sud, u odgovoru na apelaciju broj AP 2862/16, navodi tok predmetnog postupka.
21. Općinski sud, u odgovoru na apelaciju broj AP 2863/16, navodi tok postupaka. Ističe da je izvršenje zatraženo na pokretnim stvarima, a shodno članu 10. stav 2. Zakona o konsolidaciji prinudno izvršenje je moguće na novčanim potraživanjima, osim na namjenskom računu koji je otvoren u toku trajanja konsolidacije, te da u ovom slučaju prijedlog za izvršenje nije podnijet na novčanim sredstvima izvršenika. Dalje navodi da je isto tako moguće izvršenje i na drugoj imovini izvršenika ukoliko izvršenik na kojeg se odnosi odluka o finansijskoj konsolidaciji ne počne izmirivati sve svoje tekuće finansijske obaveze u roku od 60 dana od dana donošenja odluke, ako nadležni organ ne stavi odluku o finansijskoj konsolidaciji van snage, a izvršenik ne započne izmirivati svoje tekuće finansijske obaveze, onda je moguće provesti postupak izvršenja. Općinski sud navodi da u konkretnom slučaju, apelant, kojeg zastupa punomoćnik advokat, nije u prijedlogu za izvršenje ili u bilo kojem drugom podnesku navodio činjenice, niti je dokazivao da izvršenik ne izmiruje svoje tekuće obaveze, pa da bi se u tom pravcu prijedlog za izvršenje mogao usvojiti i izvršni postupak nastaviti. Iz navedenih razloga Općinski sud smatra da su navodi iz apelacije neosnovani i da je ovaj sud, a zatim i Kantonalni sud koji je odlučivao o žalbi, pravilno postupio kada je potvrdio rješenje ovog suda kojim je usvojen prigovor izvršenika i izvršenje obustavljeno. Općinski sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
22. Vlada, u odgovoru na obje apelacije, navodi da odobreni postupak finansijske konsolidacije izvršenika „obuhvaća izmirenje dugovanja nastalih zaključno sa 30. 9. 2013. godine u ukupnom iznosu od 90.829.430,00 KM, a na osnovu doprinosa za zdravstveno osiguranje, doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti, poreza, isključujući porez na dodatu vrijednost, dugovanja za isporučenu vodu, struju, plin i ostale komunalne usluge, dugovanja prema dobavljačima za isporučene robe i usluge, dugovanja prema zaposlenicima u iznosu od 43.556.990,00 KM“. U pogledu tvrdnji apelanata da zakonodavac Zakonom o finansijskoj konsolidaciji uskraćuje građanima i pravnim licima pravo da ostvare svoja prava po pravomoćnim presudama, Vlada smatra da je potrebno istaći razloge za donošenje ovog zakona. U vezi s tim, navodi da se veći broj privrednih društava suočava s nizom problema, od kojih je najizraženiji održavanje likvidnosti u poslovanju. Dalje ističe da je cilj ovog zakona bio odvojiti tekuće poslovanje od tereta i dugovanja iz prošlosti. Primjera radi, Vlada navodi da veliki broj privrednih društava, prije svega onih društava s djelimičnim učešćem državnog kapitala ili sa 100% učešćem državnog kapitala, imaju šansu za obavljanje radova i usluga na BiH tržištu ili inostranom tržištu, ali im problem predstavljaju stara dugovanja. Prema mišljenju Vlade, Zakon o finansijskoj konsolidaciji tretira sanaciju najvećeg dijela gubitaka koje privreda ima, a odnosi se na doprinose za zdravstvo, poreze koji nisu u kategoriji PDV-a, obaveze prema komunalnim uslugama, a kod većinskih državnih privrednih društava odnosi se na obaveze prema dobavljačima i prema radnicima. Vlada ističe da namjera zakonodavca nije da uskrati prava građanima i pravnim licima, već da se finansijskom konsolidacijom privrednih društava stvore preduvjeti za učestvovanje u postupku javnog nadmetanja putem tendera za obavljanje radova i usluga na tržištu, realizaciju kreditnih sredstava, rješavanje problema dugovanja po osnovu neplaćenih doprinosa za veći broj radnika kojima nisu isplaćeni doprinosi. Osim toga, ističe i da je Zakon o finansijskoj konsolidaciji temporalnog karaktera, te da postupak finansijske konsolidacije ne može trajati duže od 10. jula 2019. godine. Imajući u vidu navedeno, smatra da u slučajevima apelanata nije došlo do povrede člana II/3.e), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 13. Evropske konvencije, te predlaže da se apelacije odbiju kao neosnovane.
23. Izvršenik, u odgovoru na obje apelacije, navodi da je tačno da je u postupku konsolidacije i da su zakonom propisane odredbe koje definiraju nemogućnost pokretanja postupka prinudne naplate nad imovinom društva koje se konsoliduje. Dalje ističe da to ne znači da su prava tražiocima izvršenja uskraćena, već privremeno onemogućena dok traje predmetni postupak. Izvršenik ističe da se postupci prinudne naplate pokrenuti prije donošenja predmetnog zakona normalno odvijaju. Smatra da zakonom i odlukom apelantu nisu uskraćena prava, te da zakon predviđa, nakon pisanog prijedloga povjerioca/apelanta, zaključenje sporazuma o poravnanju potraživanja s njim, kojim postupkom bi apelant na brži i efikasniji način ostvario svoja prava. V.Relevantni propisi
24. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:
Član 47. stav 1. tačka 9.
Razlozi za prigovor Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji spriječavaju izvršenje, a naročito ako:
9) je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja;
Član 49.
Rješenje o prigovoru donosi sudija.
Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
Ako usvoji prigovor sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cjelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje.
25. Zakon o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 52/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Finansijska konsolidacija društva sa većinskim učešćem državnog kapitala može obuhvatiti dugovanja nastala zaključno do 30.09.2013. godine na osnovu:
- doprinosa za zdravstveno osiguranje,
- doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti,
- poreza, isključujući porez na dodatnu vrijednost,
- isporučene vode, struje, plina, grijanja i ostalih komunalnih usluga,
- dugovanja prema dobavljačima za isporučene robe i usluge,
- dugovanja prema zaposlenicima.
Finansijska konsolidacija dugovanja društva sa većinskim učešćem državnog kapitala za doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje bit će predmet posebnog zakona.
Član 8. st. 1., 2. i 3.
Odluku o finansijskoj konsolidaciji društva sa većinskim učešćem državnog kapitala (u daljnjem tekstu: odluka) donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, vlada kantona, gradsko ili općinsko vijeće u roku 30 dana od dana dostavljanja zahtjeva iz člana 7. ovog zakona.
Za donošenje odluke iz stava 1. ovog člana u svakom pojedinom slučaju nadležan je nivo vlasti koji u privrednom društvu koje se konsoliduje vrši ovlaštenja na osnovu učešća državnog kapitala (u daljnjem tekstu: nadležni organ vlasti).
Odlukom iz stava 1. ovog člana bliže se uređuje postupak i vrijeme trajanja finansijske konsolidacije za svako pojedino društvo sa većinskim učešćem državnog kapitala, s tim da postupak finansijske konsolidacije ne može trajati duže od tri godine.
Član 9. stav 1.
U toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu se pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje.
26. Zakon o izmjeni Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 36/18 od 11. maja 2018. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
U Zakonu o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/14) u članu 8. stav 3.
riječi: "tri godine", zamjenjuju se riječima: "10.07.2019. godine".
27. Odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o finansijskog konsolidaciji privrednog društva „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša („Službene novine FBiH“ br. 101/14, 22/15, 58/15 i 84/17) u relevantnom dijelu glasi:
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine odobrava pokretanje postupka finansijske konsolidacije privrednog društva „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša.
VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
30. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama su rješenja Kantonalnog suda br. 23 0 Rs 025899 16 Gž od 12. aprila 2016. godine i 23 0 Rs 005023 16 Rsži od 12. aprila 2016. godine protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena rješenja zastupnik apelanata je primio 5. maja 2016. godine, a apelacije su podnesene 2. jula 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
32. Apelanti navode da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, član 17. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
35. Ustavni sud, prije svega, zapaža da su apelanti pokrenuli izvršne postupke radi izvršenja pravomoćnih presuda, koji su obustavljeni osporenim odlukama jer se izvršenik nalazi u postupku finansijske konsolidacije. U vezi s tim, Ustavni sud uočava da Vlada ističe kako namjera zakonodavca nije da uskrati prava građanima i pravnim licima, već da se finansijskom konsolidacijom privrednih društava stvore preduvjeti za učestvovanje u postupku javnog nadmetanja putem tendera za obavljanje radova i usluga na tržištu, realizaciju kreditnih sredstava, rješavanje problema dugovanja po osnovu neplaćenih doprinosa za veći broj radnika kojima nisu isplaćeni doprinosi, te da je Zakon o finansijskoj konsolidaciji temporalnog karaktera, odnosno da postupak finansijske konsolidacije ne može trajati duže od 10. jula 2019. godine.
36. Dakle, apelanti osporavaju odluke koje su donesene u izvršnim postupcima u kojim se neophodno ne određuju građanska prava i obaveze. Međutim, pravo na izvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, „Službeni glasnik BiH“ broj 8/05, tačka 27). S obzirom na navedeno, proizlazi da apelanti, kao tražioci izvršenja, u predmetnim postupcima uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5198/13 od 15. septembra 2016. godine, tačka 37, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
37. U vezi s prigovorima koji se odnose na proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
38. Ustavni sud zapaža da se u konkretnim predmetima radi o izvršnim postupcima protiv izvršenika na njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini koje su apelanti pokrenuli nakon stupanja na snagu Odluke Vlade. Navedeni postupci su obustavljeni osporenim odlukama zato što se izvršenik nalazi u postupku finansijske konsolidacije, koja činjenica sprečava provođenje izvršenja u smislu člana 49. stav 2. ZIP-a. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je navedenom odredbom ZIP-a propisano da se prigovor protiv rješenja o izvršenju može podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, između ostalog, ako je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja. Slijedom navedenog, Ustavni sud zapaža da je Vlada donijela odluku o finansijskoj konsolidaciji izvršenika nakon donošenja pravomoćnih presuda čije se izvršenje traži. Nadalje, prema izričitoj odredbi člana 9. Zakona o konsolidaciji, u toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu se pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva s većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje. Dakle, u situaciji kada je sud utvrdio da je izvršenik u postupku finansijske konsolidacije, nesporno je da se na potraživanja apelanata (koji su bivši ili sadašnji zaposlenici izvršenika) s ciljem namirenja njihovog potraživanja primjenjuju odredbe Zakona o konsolidacije. Slijedom navedenog, Ustavni sud konstatira da u postupanju redovnih sudova nije došlo do zloupotrebe ili proizvoljne primjene materijalnog prava, niti da su postojali drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Naprotiv, redovni sudovi su postupali u skladu s pozitivno-pravnim propisima, čija se primjena ne može smatrati proizvoljnom i ne predstavlja kršenje ustavnih prava apelanata.
39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su apelacije u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovane.
Pravo na djelotvoran pravni lijek i imovinu, te zabrana diskriminacije
40. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se navodi apelanata o kršenju ovih prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje su apelanti istakli u vezi s pravom na pravično suđenje, odnosno na navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju ovih prava neosnovani.
Zabrana zloupotrebe prava
41. U odnosu na član 17. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da je članom 17. Evropske konvencije propisano: „Ništa se u ovoj konvenciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osoba da se upuste u neko djelovanje ili izvrše neki akt koji je usmjeren na poništavanje bilo kojeg od navedenih prava i sloboda ili njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom.“ Iz navedenog proizlazi da ova odredba Evropske konvencije ne zasniva posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, stav 14. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 90/06 od 6. jula 2007. godine, stav 38, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, proizlazi da su i ovi navodi apelacija neosnovani.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi, u obrazloženjima svojih odluka, dali detaljne, jasne i potpune razloge u pogledu primjene odredaba materijalnog i procesnog prava na predmetne situacije, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
43. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelanti kršenje ovih prava vezuju za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
44. Ustavni sud, također, zaključuje da nema kršenja zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije kada ova odredba Evropske konvencije ne zasniva posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije.
45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević