Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2106/18 (M. H.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2106/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-2106/18, rješavajući apelaciju Mersihe Hajro, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mersihe Hajro podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 193264 14 Rsž od 17. januara 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mersiha Hajro (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Anto Grgić advokat iz Kaknja, podnijela je 7. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 193264 14 Rsž od 17. januara 2018. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 193264 11 Rs od 26. septembra 2013. godine odbijen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je postupajući u ovoj pravnoj stvari 19. decembra 2012. godine donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom, s obzirom da punomoćnik apelantice (tužiteljice) nije pristupio na zakazano ročište (19. decembar 2012. godine), a svoj izostanak nije opravdao, pa je odlučeno u smislu člana 97. stav 3. Zakona o praničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje je navedeno da je Općinski sud na ročištu povodom prijedloga punomoćnika apelantice za povrat u prijašnje stanje, utvrdio da do propuštanja radnje punomoćnika nije došlo usljed opravdanih razloga, pa je Općinski sud primjenom odredaba člana 333. ZPP-a donio odluku kojom je odbio navedeni prijedlog.
3. Protiv navedenog rješenja apelant je 16. oktobra 2013. godine podnio žalbu, koju je Općinski sud Rješenjem broj 65 0 Rs 193264 11 Rs od 13. novembra 2013. godine odbacio kao nedopuštenu.
4. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 193264 11 Rs od 13. novembra 2013. godine. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je članom 333. stav 2. ZPP-a propisano da protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena posebna žalba osim ukoliko je prijedlog podnesen zbog donošenja presude zbog propuštanja. Stoga je Kantonalni sud zaključio da je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredaba ZPP-a odbacio žalbu kao nedopuštenu.
5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica pozvala odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom. (tačka 12. Odluke).
8. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević