Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3569/18 (B. M. iz Livna)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3569/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3569/18, rješavajući apelaciju Branka Milanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Milanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 P 013842 16 Rev od 19. aprila 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 013842 15 Gž 3 od 1. februara 2016. godine i presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 013842 14 P 3 od 18.
maja 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Milanović iz Livna (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 30. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 P 013842 16 Rev od 19. aprila 2018. godine , presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 013842 15 Gž 3 od 1. februara 2016. godine i presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 013842 14 P 3 od 18. maja 2015. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 013842 14 P 3 od 18. maja 2015. godine, odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se utvrdilo da je apelant zajedno sa ostalim tužiteljima naspram tuženih isključivi vlasnik nekretnina označenih kao k.č. 46/1, 46/2, 46/3, upisane u zk. uložak 1308, te k.č. 9/20 i 9/32 upisane u zk. ul. 14 i k.č. 9/18 i 9/19 upisane u zk. ul. 1396 sve k.o. Livno. Presudom Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 013842 15 Gž 3 od 1. februara 2016. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Odredbom iz člana 237. stav
2. Zakona o aprničnom postupku („Sl. Novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 –u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Pri tome se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav 2. ZPP). U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčani iznos, nego na utvrđenje da su tužitelji stekli pravo vlasništva na nekretninama. Zbog toga je u smislu odredbe člana 321. stav 2. ZPP-a, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju su tužitelji označili u tužbi, a to je 50,00 KM, pa proizlazi da imovinski cenzus, kao kriterijum uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a, nije ostvaren.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na život iz člana II73. a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu i sigurnost osobe iz člana II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 013842 15 Gž 3 od 1. februara 2016. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 68 0 P 013842 16 Rev od 19. aprila 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 013842 15 Gž 3 od 1. februara 2016. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 68 0 P 013842 16 Rev od 19. aprila 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 013842 15 Gž 3 od 1. februara 2016. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. juna 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 013842 15 Gž 3 od 1. februara 2016. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević