Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1299/18 (V. Đ.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1299/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-1299/18, rješavajući apelaciju Velemira Đurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Velemira Đurića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 011967 18 Krž 3 od 22. januara 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Velemir Đurić (u daljnjem tekstu: apelant), lice na izdržavanju kazne zatvora u KPZ Foča, kojeg zastupa Ranko Dakić advokat iz Prijedora, podnio je 1. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 011967 18 Krž 3 od 22. januara 2018. godine.
2. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 011967 18 Krž 3 od 22. januara 2018. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Suda BiH broj S1 1 K 011967 17 Kvl od 19. decembra 2017. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom Presudom Suda BiH broj S1 1 K 011967 12 od 27. marta 2014. godine. Sud BiH je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da se pravilno prvostepeno vijeće pozvalo na odredbu člana 327. stav 1. tačka c) ZKP BiH i ispitalo da li su ispunjeni svi zakonski uslovi za ponavljanje postupka u korist apelanta kao osuđenog lica, te je pravilno utvrdilo da je apelant propustio Sudu predstaviti, odnosno dokazati da se u njegovom slučaju radi o novim činjenicama ili dokazima, a zatim i da se radi o činjenicama ili dokazima koji zadovoljavaju ispunjenje dodatnih kumulativnih uslova, te je pravilno zaključilo da nisu ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. U pobijanom rješenju se također navodi da presuda ESLJP u predmetu Maktouf i Damjanović protiv Bosne i Hercegovine, neovisno od vremenskog konteksta njenog donošenja, nema status nove činjenice ili novog dokaza, koji bi bio od takvog značaja da bi ishodio osudom po blažem zakonu po apelanta.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava iz člana 7. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u apelaciji odnosi isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njegovom zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
6. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o apelantovom pravu iz člana 7. Evropske konvencije, te da su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević