Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2972/18 (S. H.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2972/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-2972/18, rješavajući apelaciju S. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. H. podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 106898 18 Už od 9. marta 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 23. maja 2018. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 106898 18 Už od 9. marta 2018. godine.
2. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 U 106898 18 Už od 9. marta 2018. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 106898 17 U od 26. decembra 2017. godine kojim je odbačena apelantova tužba protiv tuženog (Odjeljenje za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine) podnesena radi poništenja obavijesti tuženog broj predmeta 35000033/17, broj akta 11-1152JND-007/17 od 8. septembra 2017. godine, a kojom je apelant obaviješten da ne može ostvariti pravo na isplatu novčanih sredstava za otklanjanje i ublažavanje posljedica nastalih elementarnim nepogodama u 2014. godini, jer ne postoje kriteriji i pravni osnov za isplatu tih novčanih sredstava. Apelacioni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je zakonita odluka prvostepenog suda da pobijanim rješenjem odbaci tužbu apelanta, jer obavještenje tuženog ne predstavlja upravni akt protiv kojeg se može voditi upravni spor, tj. tim aktom nije odlučeno o izvjesnom pravu ili obavezi apelanta. Naime, Apelacioni sud je ukazao da je odredbom člana 4. Zakona o otklanjanju i ublažavanju posljedica nastalih elementarnim nepogodama u periodu april-maj 2014. godine propisano da se mjere za otklanjanje posljedica nastalih elementarnim nepogodama utvrđuju Programom za otklanjanje i ublažavanje posljedica nastalih elementarnim nepogodama u periodu april-maj 2014. godine (u daljnjem tekstu: Program). Apelacioni su je, također, ukazao da je navedenim Programom određeno da će Vlada Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) izvršiti provjere kategorizacije korisnika novčanih sredstava i nakon toga će objaviti spisak korisnika, na koji se može izjaviti prigovor u roku od osam dana od dana objavljivanja, a da će po razmatranju prigovora Vlada usvojiti konačni spisak korisnika sa kojima će tuženi zaključiti pojedinačne ugovore sa korisnicima. Prema stavu Apelacionog suda, navedeni Program predstavlja poseban propis koji se primjenjuje za otklanjanje i ublažavanje posljedica nastalih od poplava i klizišta na području Brčko distrikta i istim nije propisana obaveza tuženog da donosi pojedinačna rješenja (kao upravne akte) licima koja su podnijela prijavu po javnom pozivu. Osim toga, Apelacioni sud je naveo da je Vlada 2017. godine donijela zaključak kojim je naložila tuženom da sve podnosioce zahtjeva sa prijedloga konačnog spiska korisnika Programa odbije uz obrazloženje nepostojanja kriterija i pravne osnove na isplatu novčanih sredstava, pa proizilazi da je pravilno postupio tuženi kada je u formi obavještenja, a ne rješenja (kao upravnog akta), informisao apelanta da ne može ostvariti pravo na isplatu traženih novčanih sredstava.
Apelacioni navodi
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim Ustavni sud, ukazuje da je osporenim rješenjem odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja kojim je odbačena apelantova tužba podnesena protiv obavijesti tuženog. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, tj. nije se odlučivalo o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su navodi apelanta o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom, kojom se, dakle, odlučivalo samo procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o ostalim pravima apelanta, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju tih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević