Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3617/18 (D. A.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3617/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3617/18, rješavajući apelaciju Davida Aleksića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Davida Aleksića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 K 050963 18 Kž od 1. juna 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. David Aleksić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Miodrag Deretić i Draško Zec iz Prijedora, podnio je 4. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 K 050963 18 Kž od 1. juna 2018. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 77 0 K 050963 18 Kž od 1. juna 2018. godine obijena je žalba branioca apelanta izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 K 050963 17 Kbs od 27. marta 2018. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za brisanje uslovne osude po presudi Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 K 050963 13 Kps od 19. jula 2013. godine, a kojom mu je, zbog krivičnog djela „oduzimanje motornog vozila“ iz člana 237. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske izrečena uslovna osuda i utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 KM, ali je istovremeno odlučeno da se ona neće izvršiti ukoliko apelant u roku od 1 (jedne) godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo. Okružni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da je u konkretnom slučaju u odnosu na predmetnu uslovnu osudu zbog krivičnog djela „oduzimanje motornog vozila“ protekao zakonski rok od 1 (jedne) godine od isteka vremena provjeravanja. Međutim, Okružni sud je istakao da iz stanja prvostepenog spisa proizilazi da se protiv apelanta trenutno vode dva krivična postupka pod brojem 77 0 K 078944 16 K za krivično djelo „teška tjelesna povreda“ iz člana 156 stav 1. KZ RS, za djelo koje je učinjeno 1. aprila 2016. godine i pod brojem 77 0 K 085709 17 K za krivično djelo „teška krađa“ iz člana 232. stav 1. tačka
1. KZ RS, a koje je učinjeno 6. maja 2017. godine. Zbog navedenog, Okružni sud je zaključio da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primljenu Instituta zakonske rehabilitacije iz člana 90. stav 2. tačka 2. i stav 3. Krivičnog zakonika RS pošto protiv apelanta teku dva krivična postupka za dva nova krivična djela.
Apelacioni navodi
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava rješenje redovnog suda kojim je odbijena njegova molba za brisanje uslovne osude. U vezi s tim, Ustavni sud treba da odgovori na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da je u predmetnom slučaju apelant podnio apelaciju protiv rješenja redovnog suda kojim je isključivo raspravljano pitanje ispunjenosti zakonskih pretpostavki za brisanje osude, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević