Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3385/18 (M. I.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 5. Protokola 7 uz EK (Jednakost supružnika)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 272
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 18
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3385/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3385/18, rješavajući apelaciju Mirze Ibrišimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tač. m) i l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Mirza Ibrišimović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 676144 17 Mo, a koji je okončan u odnosu na prijedlog za donošenje privremene mjere sa mjerom osiguranja Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 676144 18 Mož od 8. juna 2018. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirze Ibrišimovića podnesena protiv Rješenja JU „Kantonalni centar za socijalni rad“ Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo broj 35/III- 03-544-69/18 od 16. maja 2018. godine i Rješenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike broj 05-35/9-1157/18 S. Č. od 18.
juna 2018. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirze Ibrišimovića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 676144 17 Mo od 20. decembra 2017. godine zato što je u vrijeme podnošenja apelacije bila preuranjena, a apelant nije osporio kasnije doneseno rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu koje je u konkretnom slučaju konačna odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mirza Ibrišimović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Ilidže, podnio je 20. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 P 676144 17 Mo, a koji je okončan u odnosu na prijedlog za donošenje privremene mjere sa mjerom osiguranja Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 676144 18 Mož od 8. juna 2018. godine (koje je apelantu dostavljeno nakon podnošenja apelacije, 4. jula 2018. godine), te protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 676144 17 Mo od 20. decembra 2017. godine i Rješenja JU „Kantonalni centar za socijalni rad“ Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo) broj 35/III-03-544-69/18 od 16. maja 2018. godine. Apelant je također zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „naložio Federaciji Bosne i Hercegovine i Kantonu Sarajevo da omogući jednak kontakt i brigu apelantu sa njegovim djetetom mldb. E. I. u njegovom domu na adresi Stupska 19c, II-27, općina Ilidža, koji kontakt sa istim djetetom ostvaruje njegova majka M. A. I.“ (u daljnjem tekstu: apelantova supruga). Apelant je u dopuni apelacije od 29. juna 2018. godine osporio i Rješenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj 05-35/9-1157/18 S. Č. od 18. juna 2018. godine (kojim je, između ostalog, odbijena apelantova žalba podnesena protiv osporenog rješenja Službe socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskom suda i Kantonalnog suda zatraženo je 4. jula 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 10. jula 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 12. jula 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Postupak pred upravnim organima
5. Apelantova supruga je 25. augusta 2017. godine podnijela Službi socijalne zaštite Općine Ilidža zahtjev za posredovanje prije razvoda braka (sa apelantom), koja je donijela rješenje 18. decembra 2017. godine kojim je, shodno članu 50. stav 2. Porodičnog zakona FBiH, po službenoj dužnosti pokrenula postupak donošenja privremene odluke o tome s kojim roditeljem će živjeti mldb. dijete E. I., o načinu održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata mldb. djeteta s roditeljem sa kojim neće živjeti i izdržavanju mldb. djeteta, s obzirom na to da roditelji (apelant i njegova supruga) u postupku posredovanja nisu postigli sporazum o bitnim sadržajima roditeljskog staranja. Navedeno rješenje Službe socijalne zaštite Općine Ilidža poništeno je rješenjem Federalnog ministarstva od 26. januara 2018. godine zbog mjesne nenadležnosti i predmet je dostavljen Službi socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo kao mjesno nadležnom organu.
6. Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo je donijela rješenje 14. februara 2018. godine kojim je odredila, između ostalog, da će mldb. E. I. nastaviti živjeti s majkom (apelantovom suprugom), te je određen način održavanja ličnih odnosa mldb. djeteta s apelantom (kao ocem). Rješenjem Federalnog ministarstva od 9. aprila 2018. godine poništeno je navedeno rješenje od 14. februara 2018. godine u dijelu koji se, između ostalog, odnosi na određivanje načina održavanja ličnih odnosa mldb. djeteta s apelantom. U ponovnom postupku Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo je donijela rješenje 16. maja 2018. godine kojim je, između ostalog, odredila da se održavanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata mldb. E. I. s apelantom odvija svakog utorka i četvrtka u terminu od 18.00 do19.30 sati i svake subote u terminu od 16.00 do19.00 sati, da će se održavanje navedenih ličnih odnosa i neposrednih kontakata odvijati u prisustvu apelantove supruge, da će biti na javnom mjestu i da će mjesto početka susreta biti Importanne Shopping Centar, te je apelantova supruga obavezana da mldb. djetetu osigura neometan kontakt s apelantom. Također je određeno da navedena odluka važi do pravomoćnosti sudske odluke o razvodu braka.
7. Osporenim rješenjem Federalnog ministarstva od 18. juna 2018. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo od 16. maja 2018. godine (kao i žalba apelantove supruge).
Postupak pred sudom
8. Apelant je 8. novembra 2017. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv svoje supruge radi razvoda braka, roditeljskog staranja i izdržavanja mldb. djeteta. Uz tužbu apelant je podnio prijedlog za donošenje privremene mjere s mjerom osiguranja kojom je predložio da sud uredi način održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata mldb. E. I. s apelantom sve do pravomoćne odluke suda o razvodu braka zaključenog između parničnih stranaka. Općinski sud je rješenjem od 20. decembra 2017. godine (nakon jednog mjeseca i 12 dana) odbacio apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere i mjere osiguranja kojom se uređuje način održavanja ličnih odnosa i neposrednog kontakta mldb. djeteta s apelantom kao ocem zbog nenadležnosti, uz obrazloženje da prema odredbama Porodičnog zakona do pravomoćnog okončanja sudskog postupka o razvodu braka o tome odlučuje nadležna Služba socijalne zaštite.
9. Apelant je 31. januara 2018. godine izjavio žalbu protiv navedenog rješenja.
10. Nakon što je predmetni spis 16. marta 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu, navedeni sud je donio Rješenje broj 65 0 P 676144 18 Mož od 8. juna 2018. godine (nakon dva mjeseca i 23 dana) kojim je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka pred sudovima, kao i osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), povrijeđeno pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, povrijeđen član 5. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju i član 5. i član 9. stav 3. Konvencije o pravima djeteta. Apelant ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava kako u upravnom postupku tako i u postupku pred sudom. Navodi da je Općinski sud odbio da odlučuje o njegovoj privremenoj mjeri, proglašavajući se nenadležnim za postupanje iako je Porodičnim zakonom FBiH, kao i Zakonom o parničnom postupku FBiH sudu dato ovlaštenje da postupa u konkretnom slučaju. Nadalje, da je dosadašnjim odlukama Službe socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo, kao i odlukama Federalnog ministarstva u velikoj mjeri ugroženo ostvarivanje roditeljskih prava apelanta, kao i prava njegovog mldb. djeteta da ostvaruje kontakt s ocem. Također je istakao da se postupci pred navedenim organima po žalbama, tužbama i prijedlogom za donošenje privremene mjere nisu pokazali kao efektivan pravni lijek, što sve za posljedicu može imati nenadoknadivu štetu u pravu na ostvarivanje roditeljskog prava i staranja po mldb. djetetu uz mogućnost nastupanja nesagledivih posljedica i štete i za dijete mldb. E. I. Apelant je naglasio da je od podnošenja žalbe na odluku Općinskog suda prošlo više od četiri mjeseca, te da, iako se radi o hitnom predmetu (s obzirom na to da se radi o pravnom pitanju kojim se rješavaju prava i interesi mldb. djeteta), Kantonalni sud još uvijek nije donio drugostepenu odluku, pa slijedom istog je i prvostepeni sud onemogućen da postupa u redovnom postupku po tužbi za razvod braka. Apelant je naveo da su njemu, zbog nepravilnog i usporenog rada institucija, uskraćena prava na normalan i redovan kontakt s mldb. djetetom E. I. koji se ne ostvaruje duže od 10 mjeseci, računajući od 25. augusta 2017. godine, kada je Službi socijalne zaštite predat zahtjev za posredovanje prije razvoda braka, a da su kontakti koji su određeni rješenjima Službe socijalne zaštite neprimjereni ljudskom rodu (kontakti u tržnom centru), uz odsustvo bilo kakvog nadzora Službe socijalne zaštite nad postupcima majke - apelantove supruge, zbog čega je protiv nje podnošeno više krivičnih prijava i dopuna krivičnih prijava.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud i Kantonalni sud su naveli hronologiju predmetnog postupka pred tim sudovima, te su, u suštini, istakli da su u konkretnom slučaju postupali kako u skladu s relevantnim zakonskim propisima tako i u skladu s Evropskom konvencijom i Konvencijom o pravima djeteta, pa da smatraju da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji. V.Relevantni propisi
13. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 35/05, 41/05 i 31/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 272.
(1) Bračni spor je spor o utvrđivanju postojanja ili nepostojanja braka, o poništenju i razvodu braka.
(2) Sporovi iz odnosa roditelja i djece su: sporovi o utvrđivanju ili osporavanju materinstva ili očinstva, te sporovi o tome sa kojim će roditeljem dijete živjeti, o načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem i o roditeljskom staranju i sporovi o izdržavanju djeteta, bez obzira na to da li se rješavaju samostalno ili zajedno sa bračnim sporovima i sporovima o utvrđivanju materinstva i očinstva.
Član 273. st.(1) i (3) (1) Radnje u postupcima iz člana 272. ovog Zakona poduzimaju se hitno.
(3) Prvostepeni sud dužan je donijeti presudu i izraditi pisani otpravak presude najkasnije u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave.
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a)Dopustivost u odnosu na osporene odluke donesene u upravnom postupku
17. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na osporeno Rješenje Službe socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo broj 35/III-03-544-69/18 od 16. maja 2018. godine i Rješenje Federalnog ministarstva broj 05-35/9-1157/18 S. Č. od 18. juna 2018. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. st. (1) i (3) tačka m):
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;
18. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek, bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
19. Dovodeći navedene stavove u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud primjećuje da je apelant, prema stanju spisa, propustio da, u skladu s odredbama člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenje Federalnog ministarstva broj 05-35/9-1157/18 S. Č. od 18. juna 2018. godine (kojim je potvrđeno osporeno rješenje Službe socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant propustom da podnese tužbu protiv rješenja Federalnog ministarstva nije efektivno iscrpio pravne lijekove i zbog toga nisu ispunjene procesne pretpostavke za razmatranje podnesene apelacije u odnosu na navedene osporene odluke upravnih organa.
20. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b)Dopustivost u odnosu na osporeno rješenje Općinskog suda
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na osporeno Rješenje Općinskog suda broj 65 0 P 676144 17 Mo od 20. decembra 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
22. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;
24. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
25. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 676144 17 Mo od 20. decembra 2017. godine. Međutim apelant je protiv navedenog rješenja Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji je povodom navedene žalbe donio Rješenje broj 65 0 P 676144 18 Mož od 8. juna 2018. godine kojim je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu. Dakle, u predmetnom sudskom postupku konačna odluka je rješenje Kantonalnog suda od 8. juna 2018. godine, koja je dostavljena apelantu (4. jula 2018. godine) nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu, ali koju apelant nije osporio.
26. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Ustavni sud, također, podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu doneseno rješenje Kantonalnog suda, niti je osporio to rješenje kao konačnu odluku u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama prava na koja se apelant pozvao u apelaciji (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2007/15 od 15. juna 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
27. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
c)Dopustivost u odnosu na apelantove navode kojima osporava dužinu trajanja predmetnog postupka pred redovnim sudovima
28. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
29. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije bio okončan u vrijeme podnošenja apelacije, odnosno da apelant nije bio primio konačno rješenje o njegovom prijedlogu za određivanje privremene mjere sa mjerom osiguranja u vrijeme podnošenja apelacije, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
32. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, povrijeđen član 5. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju i član 5. i član 9. stav 3. Konvencije o pravima djeteta.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
36. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da apelant u apelaciji osporava dužinu trajanja postupka odlučivanja o njegovom prijedlogu za određivanje privremene mjere i mjere osiguranja pred redovnim sudovima, pa će kao dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od kada je apelant pokrenuo predmetni postupak pred sudom, odnosno od 8. novembra 2017. godine kada je podnio tužbu (uz koju je podnio i navedeni prijedlog), pa do donošenja odluke Kantonalnog suda od 8. juna 2018. godine kojom je konačno odlučeno o apelantovom prijedlogu za donošenje privremene mjere i mjere osiguranja. Dakle, postupak koji je trajao sedam mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
37. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, odnosno na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim budući da su se redovni sudovi bavili samo pitanjem procesne dopustivosti apelantovog prijedloga. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o bračnom sporu i sporu iz odnosa roditelja i djece (odnosno kojim se regulira odnos roditelja i djeteta), koji je po zakonu hitan i koji je od posebnog značaja za apelanta.
38. U odnosu na apelantovo ponašanje, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio prvostepeno rješenje nakon jednog mjeseca i 12 dana, te da je predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu nakon jednog mjeseca i 16 dana računajući od 31. januara 2018. godine, kad je apelant podnio žalbu. Analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis 16. marta 2018. godine dostavljen tom sudu na odlučivanje o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, te da je nakon dva mjeseca i 23 dana doneseno drugostepeno rješenje. Međutim, nezavisno od toga, imajući u vidu trajanje predmetnog postupka (sedam mjeseci), kao i činjenicu da su u konkretnom slučaju donesene dvije odluke, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ipak ne nalazi da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
39. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
40. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, povredi člana 5. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju i člana 5. i člana 9. stav 3. Konvencije o pravima djeteta, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant, u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka, suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, pa Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog postupka od sedam mjeseci ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
42. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tač. m) i l), 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević