Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5010/17 (Z. O., N. P., D. J., M. Č., S. G. i S. G.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5010/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-5010/17, rješavajući apelacije Zorana Opačića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Zoran Opačić zbog dužine trajanja postupka broj 71 0 Mal 197126 17 Mal 2 pred Osnovnim sudom u Banjaluci;
Zoran Opačić zbog dužine trajanja postupka broj 71 0 P 200864 14 P pred Osnovnim sudom u Banjaluci;
Nenad Požek protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041483 13 Gz 2 od 22. oktobra 2013. godine;
Dragiša Jojić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 Rs 028811 15 Rev od 22. decembra 2016. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 Rs 028811 15 Rsž od 26. juna 2015. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Rs 028811 11 Rs od 5. decembra 2014. godine;
Mehmedalija Čaušević protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 1 P 001908 17 Gž 2 od 9. februara 2018. godine, i Sanja Gligić i Slaviša Gligić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 114821 18 Gž od 23. aprila 2018. godine, zbog toga što se radi o pitanjima o kojima je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-5010/17
1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 15. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka broj 71 0 Mal 197126 17 Mal 2 pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, 14. marta 2017. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 20. decembra 2017. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-944/17 u okviru koje je usvojio apelaciju broj AP-944/17 od 14. marta 2017. godine podnesenu zbog dužine trajanja parničnog postupka broj 71 0 Mal 197126 17 Mal 2 pred Osnovnim sudom i naložio predsjedniku Osnovnog suda da, u skladu sa odlukom Ustavnog suda, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 71 0 Mal 197126 17 Mal 2 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
3. Osnovni sud je dopisom broj 071-0-Su-18-0001350 od 5. juna 2018. godine obavijestio Ustavni sud da je predsjednik Osnovnog suda, u cilju izvršenja Odluke Ustavnog suda broj AP- 944/17, naložio da se odmah poduzmu odgovarajuće mjere za hitno okončanje navedenog postupka. U cilju izvršenja naloga predsjednika Osnovnog suda, Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 Mal 197126 17 Mal od 27. aprila 2018. godine kojom je djelomično usvojen apelantov tužbeni zahtjev. Apelant je protiv navedene odluke 21. maja 2018. godine podnio žalbu i postupak po žalbi je trenutno u toku.
4. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
2. AP-1288/18
5. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 27. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka broj 71 0 P 200864 14 P pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
6. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, 19. juna 2017. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 20. decembra 2017. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP- 2492/17 kojom je apelaciju podnesenu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 P 200864 14 P odbio kao neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
3. AP-1718/18
7. Nenad Požek (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 19. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 041483 13 Gz 2 od 22. oktobra 2013. godine.
8. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, 10. decembra 2013. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je osporio istu presudu koju osporava i predmetnom apelacijom. Ustavni sud je na sjednici od 13. januara 2015. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-4890/13 u okviru koje je apelaciju broj AP-5054/13 od 10. decembra 2013. godine podnesenu protiv presude Kantonalnog suda od 22. oktobra 2013. godine odbacio zbog toga što apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
4. AP-3460/18
9. Dragiša Jojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 23. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud broj 77 0 Rs 028811 15 Rev od 22. decembra 2016. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 Rs 028811 15 Rsž od 26. juna 2015. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Rs 028811 11 Rs od 5. decembra 2014. godine.
10. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, 13. aprila 2017. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je osporio iste odluke koje osporava i predmetnom apelacijom. Ustavni sud je na sjednici od 18. jula 2017. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-558/15 u okviru koje je apelaciju broj AP-1493/17 od 13. aprila 2017. godine podnesenu protiv presuda koje su osporene i ovom apelacijom odbacio zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
5. AP-3483/18
11. Mehmedalija Čaušević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, podnio je 26. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 1 P 001908 17 Gž 2 od 9. februara 2018. godine.
12. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, 27. aprila 2018. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je osporio istu presudu koju osporava i predmetnom apelacijom. Ustavni sud je na sjednici od 6. juna 2018. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-2513/18 kojom je apelaciju od 27. aprila 2018. godine podnesenu protiv presude koja je osporena i ovom apelacijom odbacio zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
6. AP-3489/18
13. Sanja Gligić i Slaviša Gligić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 27. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 114821 18 Gž od 23. aprila 2018. godine.
14. Osporenim rješenjem odbijena je žalba apelanata protiv rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 114821 11 I od 6. decembra 2017. godine kojim je djelomično usvojen prigovor Republike Srpske kao izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutarnjem dugu Republike Srpske.
15. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije, 25. marta 2013. godine, podnijeli apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 114821 od 6. aprila 2011. godine donesenog na osnovu pravosnažne presude vezano za pitanje naknade materijalne štete i nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine (ratna šteta). Ustavni sud je na sjednici od 12. juna 2013. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1229/10, u okviru koje je usvojio apelaciju broj AP-1242/13, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te navedenu Odluku dostavio Vladi Republike Srpske, koju je obvezao da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Ustavni sud, na temelju navedenog, zapaža da apelanti osporavaju ista činjenična i pravna pitanja, odnosno neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud donio odluku, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Spajanje predmeta
16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-5010/17. Apelacioni navodi
17. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
19. Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnim apelacijama pokreću ista pitanja koja su bila predmet njihovih ranije podnesenih apelacija, odnosno osporavaju iste odluke kao i u ranije podnesenim apelacijama, o kojima je Ustavni sud već donio odluke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 21. 18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević