Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1751/18 (E. M., H. Č. i H. Č.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Apelant nije pretrpio značajniju štetu
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1751/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-1751/18, rješavajući apelacije Emira Muratovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (5), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Emir Muratović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 310740 17 Pžp od 27. decembra 2017. godine;
Haris Čormehmedović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 593299 18 Pžp od 29. maja 2018. godine i Hajrudin Čampara protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 678168 18 Pžp od 16. aprila 2018. godine, zbog toga što apelanti nisu pretrpjeli značajniju štetu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1751/18
1. Emir Muratović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Morankić, advokat iz Tuzle, podnio je 19. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Pr 310740 17 Pžp od 27. decembra 2017. godine. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 310740 17 Pr od 8. septembra 2017. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 Pr 310740 17 Pžp od 27. decembra 2017. godine, apelant je proglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 32. stav 1. u vezi sa članom 19. Odluke o javnim parkiralištima na području Općine Tuzla i izrečena mu je novčana kazna u iznosu do 60,00 KM, te je obavezan da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 KM.
2. AP-3024/18
2. Haris Čormehmedović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Marsela Bajramović, advokat iz Ilidže, podnio je 25. maja 2018 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 593299 18 Pžp od 29. maja 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 593299 16 Pr od 26. januara 2018. godine. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 593299 16 Pr od 26. januara 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 593299 18 Pžp od 29. maja 2018. godine, apelant je proglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 105. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 50,00 KM, te je obavezan da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 KM.
3. AP-3373/18
3. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 18. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 678168 18 Pžp od 16. aprila 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 678168 17 Pr od 23. februara 2018. godine. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 678168 17 Pr od 23. februara 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 678168 18 Pžp od 16. aprila 2018. godine, odlučujući po apelantovom zahtjevu za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu broj JSBO 106.383.727.3 od 13. oktobra 2017. godine, obustavljen je prekršajni postupak protiv apelanta zbog prekršaja iz člana 74. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, jer je utvrđeno da je apelant 5. decembra 2017. godine platio novčanu kaznu u iznosu od 40,00 KM izrečenu prekršajnim nalogom od 13. oktobra 2017. godine i dodatnu taksu u iznosu od 20,00 KM.
Spajanje predmeta
4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1751/18. Apelacioni navodi
5. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na slobodu kretanja, kažnjavanje na osnovu zakona, itd.).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kada ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu osim ako poštivanje ljudskih prava, kako je to definirano u Ustavu, zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu.
7. Ustavni sud najprije mora ocijeniti da li su u konkretnim slučajevima apelanti „pretrpjeli značajniju štetu“. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se ova ocjena donosi za svaki slučaj pojedinačno, imajući u vidu specifične okolnosti svakog predmeta. Uvažavajući eventualni značaj predmeta za apelante, Ustavni sud ukazuje da povreda ustavnih prava mora podrazumijevati određeni nivo težine i ozbiljnosti da bi bila meritorno razmatrana pred ovim sudom. Procjena tog nivoa zavisi od okolnosti svakog slučaja, koje obuhvataju kako subjektivnu percepciju apelanta, tako i objektivni karakter predmeta. Dakle, subjektivni osjećaj apelanta o postojanju i važnosti navodne povrede ustavnih prava mora biti opravdan i sa objektivnog stanovišta, što u ovim predmetima nije slučaj. Po ocjeni Ustavnog suda, navodi i razlozi apelacija su takve prirode da ne ukazuju da su apelanti pretrpjeli značajniju štetu u smislu prvog kriterija člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Također, Ustavni sud mora ocijeniti dopustivost navedenih apelacija u svjetlu drugog kriterija sadržanog u ovom osnovu dopustivosti, odnosno da li poštivanje ljudskih prava kako je to definisano u Ustavu Bosne i Hercegovine zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu. Ovaj kriterij služi kao zaštitni mehanizam, na osnovu kojeg će Ustavni sud nastaviti ispitivanje apelacije u meritumu čak i ako ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu, ukoliko za to postoji odgovarajući interes poštivanja ljudskih prava. Ocjenjujući okolnosti ovih predmeta u smislu navedenog kriterija, Ustavni sud smatra da okolnosti ovih predmeta ne pokreću niti jedno pitanje poštivanja ljudskih prava koje bi zahtijevalo razmatranje apelacija u meritumu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Korolev protiv Rusije, Odluka o dopustivosti broj 25551/05 od 1. jula 2010. godine).
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije pretrpio značajniju štetu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević