Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3489/17 (H. Č.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3489/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3489/17, rješavajući apelacije Hajrudina Čampare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje je podnio Hajrudin Čampara zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima koji se vode pred Općinskim sudom u Sarajevu pod br. 65 0 Iv 00006437 09 Iv i 65 0 It 20053244 10 It.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Hajrudin Čampara protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu br.

65 0 I 020924 14 Gži od 2. juna 2017. godine i 65 0 I 020250 14 Gži od 2. juna 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 3489/17

1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 15. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Iv 00006437 09 Iv, te protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 020924 14 Gži od 2. juna 2017. godine.

AP 3490/17

2. Apelant je 15. avgusta 2017. godine podnio apelacije Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupaka koji se vode pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 It 20053244 10 It, te protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 I 020250 14 Gži od 2. juna 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 22. juna 2018. godine da dostave odgovore na apelacije.

4. Općinski sud i Kantonalni sud su u periodu od 27. juna do 13. jula 2018. godine dostavili odgovore na apelacije.

5. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 3489/17 i AP 3490/17, vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 3489/17.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

AP 3489/17

7. Dana 13. oktobra 2008. godine tražilac izvršenja KJKP „Vodovod i kanalizacija“ Sarajevo je protiv apelanta Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu pobliže navedenom u prijedlogu za izvršenje s pripadajućim kamatama. Postupak je zaveden pod brojem 65 0 Iv 00006437 09 Iv.

8. Općinski sud je 25. maja 2011. godine donio rješenje o izvršenju (nakon dvije godine i sedam mjeseci), protiv kojeg je apelant podnio prigovor 13. jula 2013. godine.

9. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Općinski sud je 11. septembra 2013. godine donio rješenje kojim je usvojio apelantov prigovor, pa je određeno da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, te da će se nakon pravosnažnosti tog rješenja spis dostaviti Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak (u skladu sa članom 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku, a s obzirom na to da je apelant prigovorom osporavao rješenje o izvršenju u cijelosti, a da je navedenim odredbama propisano da ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatrat će se tužbom i da će u tom slučaju sud postupati po odredbama parničnog postupka).

10. Protiv navedenog rješenja Općinskog suda apelant je 18. oktobra 2013. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji je, nakon što mu je dostavljen predmetni spis 29. maja 2014. godine (nakon sedam mjeseci), donio osporeno rješenje broj 65 0 I 020924 14 Gži od 2. juna 2017. godine (nakon tri godine), kojim je odbacio apelantovu žalbu kao nedopuštenu jer apelant nije imao pravni interes da pobija rješenje Općinskog suda (kojim je usvojen apelantov prigovor).

11. Protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda apelant je 17. jula 2017. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), pred kojim je, prema stanju spisa, predmetni postupak još u toku (predmetni postupak traje već devet godina i 11 mjeseci).

AP 3490/17

12. Dana 31. decembra 2009. godine tražilac izvršenja KJKP „Toplane – Sarajevo” je protiv apelanta Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanih potraživanja u iznosu pobliže navedenom u prijedlogu za izvršenje, s pripadajućim kamatama. Postupak je zaveden pod brojem 65 0 It 20053244 10 It.

13. Općinski sud je 28. maja 2010. godine donio rješenje o izvršenju (nakon pet mjeseci), protiv kojeg je apelant podnio prigovor 10. juna 2010. godine.

14. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Općinski sud je 23. avgusta 2010. godine donio rješenje kojim je usvojio apelantov prigovor, pa je određeno da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, te da će se nakon pravosnažnosti tog rješenja spis dostaviti Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak (u skladu sa članom 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku, a s obzirom na to da je apelant prigovorom osporavao rješenje o izvršenju u cijelosti).

15. Protiv navedenog rješenja Općinskog suda apelant je 18. septembra 2010. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji je, nakon što mu je dostavljen predmetni spis 17. marta 2014. godine (nakon tri godine i šest mjeseci), donio osporeno rješenje broj 65 0 I 020250 14 Gži od 2. juna 2017. godine (nakon tri godine i dva mjeseca), kojim je odbacio apelantovu žalbu kao nedopuštenu jer apelant nije imao pravni interes da pobija rješenje Općinskog suda (kojim je usvojen apelantov prigovor).

16. Protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda apelant je 15. jula 2017. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, pred kojim je, prema stanju spisa, predmetni postupak još u toku (predmetni postupak traje već osam godina i osam mjeseci).

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant je podnio apelaciju u kojoj je naveo da mu je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka, te osporenim rješenjima Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant je tražio da mu se isplate određeni novčani iznosi na ime kompenzacije zbog toga što predmetni izvršni postupci nisu završeni u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

18. Općinski sud je u odgovorima na apelaciju naveo hronologiju predmetnih postupaka, koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke. U vezi s dužinom trajanja postupaka, Općinski sud je naglasio da apelant nije imao pravni interes za podnošenje žalbi Kantonalnom sudu budući da je prvostepeni sud usvojio njegove prigovore, te da je, nakon što je Kantonalni sud donio odluke o apelantovim žalbama, čime je redovan postupak u konkretnim pravnim stvarima okončan, apelant izjavio revizije Vrhovnom sudu, iako je članom 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova. Općinski sud je istakao da iz navedenog slijedi da je apelant svjesno svojim postupanjem doprinio dužini trajanja predmetnih postupaka.

19. U odgovoru na apelacije Kantonalni sud je ukratko naveo kad je zaprimio predmetne spise i kada je donio odluke po apelantovoj žalbi.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 14.

Vanredni pravni lijekovi i povrat u prijašnje stanje (1)Protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova.

(2)Povrat u prijašnje stanje dozvoljen je samo zbog propuštanja roka za prigovor i žalbu na izvršno rješenje o izvršenju.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 50. st. (1) i (4) Postupak povodom prigovora protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave (1) Izvršenik će u prigovoru protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rješenje. Prigovor mora biti obrazložen. (4) Ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatrat će se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost apelacije u odnosu na osporena rješenja Kantonalnog suda

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija u odnosu na osporena rješenja Kantonalnog suda br. 65 0 I 020924 14 Gži od 2. juna 2017. godine i 65 0 I 020250 14 Gži od 2. juna 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

24. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

26. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja Kantonalnog suda kojima su odbačene kao nedopuštene apelantove žalbe podnesene protiv rješenja kojima je usvojen apelantov prigovor podnesen protiv rješenja o izvršenju. U vezi s tim, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama.

27. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47). Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluke donesene u postupku u kojem je Kantonalni sud odlučivao samo o procesnoj dopustivosti „pravnog lijeka“ koji je apelant koristio. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o „građanskim pravima i obavezama“ u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o apelantovom imovinskom pravu, slijedom čega su predmetne apelacije i u odnosu na navodne povrede tog prava ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

28. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja predmetnih izvršnih postupaka

29. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

30. Budući da navodi iz apelacija ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnih postupaka pokrenutih na osnovu vjerodostojnih isprava, a koji bi se nakon što su usvojeni apelantovi prigovori trebali naći u fazi parničnih postupaka, gdje bi apelant imao procesnu poziciju tuženog, Ustavni sud apelacije tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelacije, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Konačno, apelacije u ovom dijelu ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

VII.Meritum

32. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud zapaža da su predmetni izvršni postupci pokrenuti 13. oktobra 2008. godine i 31. decembra 2009. godine i da ti postupci, prema stanju spisa, još traju. Dakle, relevantni periodi koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnih postupka jeste period od devet godina i 11 mjeseci (AP 3489/17), odnosno period od osam godina i osam mjeseci (AP 3490/18). Analiza razumnosti trajanja postupka

37. U konkretnim slučajevima se radi o izvršnim postupcima pokrenutim protiv apelanta na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosima pobliže navedenim u prijedlozima za izvršenje. Prema stanju spisa, te odgovoru Kantonalnog i Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se u konkretnim slučajevima ne radi o naročito složenim predmetima, niti da su od naročitog značaja za apelanta jer nastoji ishoditi konačnu odluku suda o potraživanju tražioca izvršenja (KJKP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Sarajevo i KJKP „Toplane-Sarajevo“) prema njemu.

38. U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).

39. Analizirajući apelantovo ponašanje u konkretnim slučajevima, Ustavni sud zapaža da je apelant osporavajući osnovanost potraživanja protiv njega podnio prigovore, koji su usvojeni, te je apelant izdejstvovao mogućnost da u parničnom postupku meritorno osporava predmetna potraživanja. Međutim, apelant je podnio žalbe protiv rješenja Općinskog suda, kojima je usvojen njegov prigovor i kojim je određeno da se prijedlozi za izvršenje smatraju tužbama, te da će se nakon pravosnažnosti tih rješenja spisi dostaviti Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak (u skladu sa članom 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku, a s obzirom na to da je apelant prigovorima osporavao rješenja o izvršenju u cijelosti). Zatim, nakon što je Kantonalni sud donio odluke o apelantovim žalbama (i kada su prvostepene odluke postale pravosnažne) apelant je protiv njih izjavio revizije Vrhovnom sudu, iako, prema odredbama člana 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova. Naime, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnoseći navedene pravne lijekove doprinio dužini trajanja predmetnih postupaka, odnosno da je doprinio tome da predmetni spisi po rješenjima Općinskog suda kojima je usvojen njegov prigovor još nisu dostavljeni Parničnom odjeljenju Općinskog suda na rješavanje konkretne pravne stvari.

40. U pogledu ponašanja Općinskog suda i Kantonalnog suda, Ustavni sud konstatuje da je pred oba suda bilo dužih perioda neaktivnosti. Naime, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju nakon dvije godine i sedam mjeseci od podnošenja prijedloga za izvršenje (AP 3489/17), odnosno nakon pet mjeseci (AP 3490/17), te mu je trebalo sedam mjeseci da predmetni spis dostavi Kantonalnom sudu (AP 3489/17), odnosno tri godine i šest mjeseci (AP 3490/17) nakon što je apelant podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda (kojima je usvojio apelantov prigovor). Zatim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud donio odluke o apelantovim žalbama nakon tri godine (AP 3489/17), odnosno nakon tri godine i dva mjeseca (AP 3490/17). Međutim, nezavisno od toga, imajući u vidu da je apelant koristio pravne lijekove iako za to nije imao pravni interes (podnio žalbe protiv rješenja kojima je usvojen njegov prigovor), odnosno koristio vanredne pravne lijekove koji nisu dozvoljeni prema odredbama Zakona o izvršnom postupka (izjavio revizije protiv rješenja Kantonalnog suda), Ustavni sud konstatuje da je i apelant svojim postupcima značajnije doprinio dužini trajanja predmetnih izvršnih postupaka. Stoga, Ustavni sud u okolnostima konkretnih slučajeva ipak ne nalazi da dužina trajanja predmetnih postupaka prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

41. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnim slučajevima još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

42. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka tražio naknadu štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnim postupcima nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

Ostali navodi

43. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da apelant ove navode nije obrazložio pa da bi se Ustavni sud mogao upustiti u njihovo ispitivanje, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenog prava, te da ga suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava smatra neosnovanim.

VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da u konkretnim slučajevima još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnih slučajeva, uzimajući u obzir i apelantovo ponašanje, dužina trajanja predmetnih izvršnih postupaka ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.

45. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3489/17 (H. Č.) | Sudska praksa | Aktio