Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3606/18 (A. M.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3606/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3606/18, rješavajući apelaciju Almije Mustafić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Almije Mustafić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 K 055242 18 Kžk od 21. maja 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Almija Mustafić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banovića, koju zastupa Zurijeta Salkanović advokat iz Živinica, podnijela je 3. jula 2018. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 K 055242 18 Kžk od 21. maja 2018. godine.

2. Osporenom Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 K 055242 18 Kžk od 21. maja 2018. godine, koja je donesena u krivičnom predmetu protiv optuženog A.K., zbog krivičnog djela - teška tjelesna ozljeda - iz člana 172. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, po optužnici Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona broj T03 0 KT 0039090 14 od 7. jula 2014. godine, a koja je potvrđena 14. jula 2014. godine, optuženi A.K. je oslobođen od optužbe da je, na način bliže opisan u izreci presude, nanio teške tjelesne ozljede apelantici, čime bi počinio navedeno krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Osim toga, navedenom presudom, na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, apelantica, kao oštećena, upućena je na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva. Apelacioni navodi

3. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da je Kantonalni sud u konkrentom slučaju proizvoljno primijenio materijalno pravo kada je A.K. oslobodio od optužbe za krivično djelo teška tjelesna ozljeda, te da za svoje odlučenje nije dao valjano obrazloženje. Osim toga, apelantica navodi da predmetni postupak nije završen u razumnom rok, jer su od podizanja optužnice protiv A.K. do oslobađajuće presude prošle četiri godine, zbog čega traži da joj se dosudi naknada nematerijalne štete. Također, apelantica je tražila naknadu troškova sastavljanja apelacije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelantica osporava odluku kojom je optuženi A.K. oslobođen od optužbe za krivično djelo koje mu se stavlja na teret i kojom je apelantica, kao oštećena, upućena na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

6. Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećeg lica, u kojem se apelantica pojavljuju u ulozi oštećene. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretni slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, uključujući pravo na suđenje u razumnom roku, slijedi da su apelantičini navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje u cjelosti ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U odnosu na zahtjev apelantice za isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojima u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da apelantici u konkretnom slučaju ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

9. U odnosu na zahtjev apelantice za naknadu troškova za sastavljanje apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, iz čega proizlazi da troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivao na teret apelanata.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3606/18 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio