Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3417/18 (Z. K.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3417/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3417/18, rješavajući apelaciju Zikrije Krkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zikrije Krkića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 16 0 K 000286 18 Kž od 11. aprila 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zikrija Krkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kraljevine Norveške, kojeg zastupaju Jasminka Jovišević i Jadranka Ivanović advokati iz Banjaluke, podnio je 20. juna 2018. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 16 0 K 000286 18 Kž od 11. aprila 2018. godine.
2. Osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 16 0 K 000286 18 Kž od 11. aprila 2018. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 16 0 K 000286 18 Kv od 28. februara 2018. godine kojim je prihvaćena zamolnica Kraljevine Norveške i radi daljeg gonjenja njenim sudskim organima ustupljen krivični predmet protiv apelanta kao optuženog, zbog krivičnog djela teškog ubistva iz člana 149. stav 1. tačka 5. Krivičnog zakona Republike Srpske. Iz prvostepenog rješenja proizilazi da je apelant državljanin Kraljevine Norveške, a da je krivično djelo koje mu se stavlja na teret izvršeno na teritoriji Republike Srpske, te da je Kraljevina Norveška saglasna da preuzme dalje krivično gonjenje apelanta. S tim u vezi, Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da su uslovi za ustupanje krivičnog gonjenja propisani su odredbama člana 406. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljem tekstu: ZKP RS) i člana 83. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima. Vrhovni sud je naveo da ovim odredbama nije propisano da se prije donošenja odluke o ustupanju saslušava ili izjašnjava optuženi, nego je samo odredbom člana 83. stav 5. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima propisano da ustupanje nije dozvoljeno prije nego što se sasluša oštećeni u vezi imovinskopravnog zahtjeva, pa okolnost da se apelant nije izjašnjavao o prijedlogu tužioca ne predstavlja povredu prava na odbranu, niti utiče na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, na koje žalba ukazuje.
Apelacioni navodi
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud treba da odgovori na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
6. Ustavni sud ukazuje da je u predmetnom slučaju apelant podnio apelaciju protiv odluke redovnog suda kojom je prihvaćena zamolnica i ustupljen apelantov krivični predmet drugoj državi. Dakle, u konkrentom slučaju ne radi se o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta, nego će se o krivičnoj optužbi protiv apelanta odlučivati u postupku pred sudom kojem je apelantov predmet ustupljen, pa proizlazi da član 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević