Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-291/18 (Islamski kulturni centar Mostar)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-291/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-291/18, rješavajući apelaciju Islamskog kulturnog centra Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Islamskog kulturnog centra Mostar podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Reg 014216 17 Pž od 20. decembra 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Islamski kulturni centar Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Irena Pehar advokat iz Mostara, podnio je 13. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Reg 014216 17 Pž od 20. decembra 2017. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 Reg 014216 17 Pž od 20. decembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Mostaru broj Tt-0-152/14 od 15. januara 2017. godine kojim je, odlučujući po prijedlogu Medžlisa islamske zajednice Mostar, odlučeno da se apelant kao ustanova briše iz Registra ustanova Općinskog suda u Mostara (u daljnjem tekstu: Registar ustanova). Pored toga, navedenim rješenjem dozvoljeno je Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini miješanje u ovom vanparničnom postupku na strani predlagača. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da više ne postoji potreba za obavljanje djelatnosti apelanta, te da to proizlazi iz samog smisla Odluke Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Mostar od 14. septembra 2012. godine, jer su određene djelatnosti apelanta, radi kojih je apelant, kao ustanova, i osnovan, prenesene na druge subjekte, tj. prestao je da postoji pravni osnov upisa apelanta u sudski registar.

Apelacioni navodi

3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

7. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 1455/12 od 17. juna 2015. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 3850/16 od 18. jula 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba) zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

8. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u vezi sa brisanjem apelanta iz Registra ustanova primjenjiva i na konkretni predmet. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku, u kojem su, dakle, brisani podaci o apelantu iz Registra ustanova, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-291/18 (Islamski kulturni centar Mostar) | Sudska praksa | Aktio