Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-902/18 (Vinarsko Vinogradarska Zadruga „Vino-Daorson“ d.o.o. Stolac)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-902/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. rujna 2018. godine, u predmetu broj AP 902/18, rješavajući apelaciju Vinarsko-vinogradarske zadruge „Vino-Daorson“ d.o.o. Stolac, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Vinarsko-vinogradarska zadruga „Vino-Daorson“ d.o.o. Stolac.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru broj 58 0 Mal 132575 16 Gž.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantici Vinarsko-vinogradarskoj zadruzi „Vino- Daorson“ d.o.o. Stolac isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 58 0 Mal 132575 16 Gž, u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vinarsko-vinogradarska zadruga „Vino-Daorson“ d.o.o. Stolac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Stoca, koju zastupa Zajednički odvjetnički ured „Raguž“ Stolac, podnijela je 15. veljače 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji je u tijeku pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 58 0 Mal 132575 16 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 6. ožujka i 25. svibnja 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 6. travnja 2018. godine, a Kantonalni sud 30. svibnja 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 14. veljače 2013. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženog (Z. R.) radi isplate.
6. Općinski sud je donio Presudu zbog propuštanja broj 58 0 Mal 123575 13 Mal od 10. listopada 2016. godine.
7. Protiv navedene presude tuženi je 5. prosinca 2016. godine podnio žalbu, a nakon što je dostavljen odgovor na žalbu, predmetni spis je 29. prosinca 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
8. Prema stanju u spisu, postupak je u tijeku pred Kantonalnim sudom i nije izvjesno kada će biti okončan (parnični postupak ukupno traje pet godina i skoro sedam mjeseci). IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelantica se poziva i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelantica traži da joj se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku isplati novčana naknada.
b) Odgovori na apelaciju
10. Općinski sud je naveo kronologiju postupka, te ukazao da nisu povrijeđena prava na koja se apelantica poziva.
11. Kantonalni sud je istaknuo da se, prema Planu rješavanja predmeta, sucima u rad dodjeljuju 54 predmeta kvartalno (18 predmeta mjesečno), te da konkretni predmet nije uvršten u kvartalne planove. Predsjednik Kantonalnog suda se pismenim podneskom od 11. srpnja 2018. godine obratio Ustavnom sudu, u kojem je, između ostaloga, naveo da se, i pored sačinjavanja Plana rješavanja predmeta za svaki kvartal, a koji se osniva prema starosti inicijalnog akta, uz rješavanje predmeta koji su po zakonu hitne prirode, ne može očekivati da neće doći do probijanja razumnog roka za rješavanje predmeta iz razloga što sucima nedostaje vremena da odjednom riješe veliki broj zaostalih predmeta. Dalje, navedeno je da je, i pored velikog zalaganja sudaca i predsjednika suda da se smanji duljina trajanja postupaka i da se pokuša svesti u okvire razumnog roka, to nemoguće postići imajući u vidu oko 8.000 Gž neriješenih predmeta i samo 10 sudaca koji rade na tom referatu. Osim toga, ukazano je da i dalje treba kadrovski jačati sud, te da će s tim ciljem pokušavati animirati Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), kao i druge nadležne institucije s područja Hercegovačko-neretvanskog kantona. V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
13. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
14. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetni postupci nisu okončani, odnosno da nisu donesene konačne odluke, to su predmetne apelacije dopustive prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.
17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.
18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
19. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije, odnosno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
Razdoblje koje se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak na čiju duljinu ukazuje apelantica započeo 14. veljače 2013. godine i da još nije okončan. Dakle, predmetni postupak traje pet godina i skoro sedam mjeseci i nije izvjesno kada će biti okončan.
22. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se duljinu apelantica žali radi o naročito složenim pitanjima, niti da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela ukupnoj duljini postupka u pitanju.
23. Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTVBiH, a za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine do 31. ožujka 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. ožujka 2016. godine, točka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16; dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. veljače 2017. godine, točka 9; dostupna na www.ustavnisud.ba). Upravo takvo opravdanje se vidi i u odgovoru Kantonalnog suda na predmetnu apelaciju, dok se Općinski sud nije izjasnio na navode o duljini trajanja postupka.
24. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u Odluci broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostaloga, Ustavni sud je naveo: „Usprkos mjerama koje se poduzimaju za rješavanje prekomjerne duljine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sustavno kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.“
25. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je duljina postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Općinski sud i Kantonalni sud nisu dali objektivno prihvatljive razloge.
26. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz dopisa predsjednika Kantonalnog suda proizlazi da je taj sud, i pored zalaganja predsjednika i sudaca tog suda da se smanji duljina trajanja postupaka i da se pokuša svesti u okvire razumnog roka, preopterećen velikim brojem predmeta, kao i nedostatkom broja sudaca, što ukazuje na to da i dalje postoji sustavni problem koji dovodi do zaostataka u radu, na što je, također, Ustavni sud već ukazivao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine.
27. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1680/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
29. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 750,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. c)Ostali navodi
31. Imajući u vidu utvrđenje u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li došlo i do povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka
14. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je u konkretnom slučaju duljina postupka pretjerano duga, za što Općinski sud i Kantonalni sud nisu dali razumno i logično objašnjenje.
33. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević