Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2979/17 (M. B.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
- Građanski postupak
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2979/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2979/17, rješavajući apelaciju Muharema Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Muharem Begić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 437872 17 Rs 2.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Muharem Begić protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 437872 17 Rs 2 od 23. marta 2018. godine zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio 14. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Rs 437872 17 Rs 2, a trenutno se po žalbi nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Apelant je u dopuni apelacije od 21. juna 2018. godine osporio i Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 437872 17 Rs 2 od 23. marta 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. septembra 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 10. oktobra 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 28. maja 2014. godine podnio tužbu Općinskom sudu radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, vraćanja na rad, kao i potraživanja iz osnove radnog odnosa. Uz tužbu podnesen je i prijedlog za određivanje privremene mjere uz prijedlog za određivanje mjere osiguranja.
6. Općinski sud je 29. maja 2014. godine donio rješenje kojim je odbio apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere.
7. Pred Općinskim sudom je održano više ročišta povodom apelantovog prijedloga za određivanje mjere osiguranja, i to 30. juna, 29. augusta, 15. septembra, 10. i 31. oktobra i 17. novembra 2014. godine (između ostalog i zato što je apelant imao zahtjev da vještak finansijske struke izvrši korekciju nalaza i mišljenje od 12. augusta 2014. godine u jednom dijelu, pa je vještak sačinio dopunu nalaza i mišljenja od 29. septembra 2014. godine, na koju je apelant imao veliki broj primjedbi, te je vještak sačinio i dopunu od 29. oktobra 2014. godine).
8. Općinski sud je 5. decembra 2014. godine donio rješenje kojim je odbio apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja (protiv kojeg je apelant podnio žalbu 18. decembra 2014. godine), te je Općinski sud 26. decembra 2014. godine donio rješenje o ispravci rješenja od 5. decembra 2014. godine. Apelant je sudu podnio podneske s prilozima 17, 18. i 22. decembra 2014. godine, dva različita 9. januara 2015. godine, ponovo žalbu i na rješenje o ispravci rješenja o mjeri osiguranja, zatim 20. januara 2015. godine, tri podneska od 24. januara 2015. godine, podneske od 29. i 30 januara 2015. i od 3. februara 2015. godine.
9. Općinski sud je 10. februara 2015. godine predmetni spis dostavio na rješavanje po žalbi Kantonalnom sudu. Apelant je podneske Općinskom sudu podnio 11. i 12. februara 2015. godine. Kantonalni sud je 17. marta 2015. godine donio rješenje kojim je odbio apelantovu žalbu podnesenu protiv prvostepenog rješenja od 5. decembra 2015. godine, protiv kojeg je apelant 23. marta 2015. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka, da bi zatim 15. aprila 2015. godine podnio i reviziju protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda (Kantonalni sud je 9. novembra 2015. godine donio rješenje kojim je odbio i apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja o ispravci rješenja od 26. decembra 2014. godine).
10. Općinski sud je 19. maja 2015. godine donio rješenje kojim je prekinuo postupak po apelantovoj reviziji sve do završetka postupka povodom izjavljenog prijedloga za ponavljanje postupka, te kojim je odbacio kao nedopušten apelantov prijedlog za ponavljanje postupka. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu 27. maja 2015. godine, pa je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu 3. jula 2015. godine (apelant ponovo dostavlja podneske - dopunu revizije od 5. augusta 2015. godine, ponovo prijedlog za ponavljanje postupka 2. septembra 2015. godine, dopunu revizije 19. novembra 2015. godine).
11. Predmetni spis je vraćen sa Kantonalnog suda 15. januara 2016. godine, te je predmet zbog izjavljene revizije dostavljen Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Rješenjem Vrhovnog suda od 19. aprila 2016. godine odbačena je apelantova revizija i dopune revizije, pa je predmetni spis dostavljen Općinskom sudu 10. maja 2016. godine.
12. Općinski sud je održao pripremno ročište 20. septembra 2016. godine, s obzirom na to da je apelant tužbu preinačio tako da je uz postojeće zahtjeve dodao još dva, te da se tuženi na njih nije mogao izjasniti, nastavak pripremnog ročišta je određen za 14. novembar 2016. godine, koje je odgođeno jer se tuženi nije mogao izjasniti na dokaze koje je apelant uručio na tom ročištu. Pripremno ročište je okončano 18. novembra 2016. godine, pa je glavna rasprava zakazana za 14. februar 2017. godine. Općinski sud je 12. januara 2017. godine donio rješenje kojim je odredio vještaka ekonomske struke, te s obzirom na to da se radi o jako obimnom predmetu, s velikim brojem materijalnih dokaza i vještak ima zadatak odgovoriti na veliki broj pitanja, pa je glavna rasprava zakazana za 14. februar 2017. godine odgođena za 21. mart 2017. godine. S obzirom na to da vještak nije sačinio nalaz do 20. marta 2017. godine odgođena je rasprava zakazana za 21. mart 2017. godine. Vještak je 5. jula 2017. godine obavijestio sud da još nije sačinio nalaz i mišljenje zato što je postojala potreba za dodatnim pojašnjenjima oko zadatka vještačenja, pa je odgođeno i ročište zakazano za 6. juli 2017. godine. Vještak je svoj nalaz dostavio 31. augusta 2017. godine, pa je glavna rasprava zakazana za 27. oktobar 2017. godine, a zaključena je 18. decembra 2017. godine.
13. Općinski sud je 23. marta 2018. godine donio osporenu Presudu broj 65 0 Rs 437872 17 Rs 2 kojom je djelimično usvojen apelantov tužbeni prijedlog, a protiv koje je apelant podnio žalbu i predmetni spis je dostavljen Kantonalnom sudu pred kojim je, prema stanju spisa, postupak još u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant je podnio apelaciju u kojoj je naveo da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka, kao i osporenom presudom Općinskog suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo lica da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je, između ostalog, istakao da je apelant svojim radnjama itekako prouzrokovao dužinu trajanja predmetnog postupka podnošenjem velikog broja obimnih podnesaka, da je izjavio žalbu na ispravku rješenja o odbijanju mjere osiguranja, kao i vanredne pravne lijekove koji nisu bili dozvoljeni na rješenje kojim je kao predlagač odbijen s prijedlogom, što je u najvećem dijelu utjecalo na dužinu trajanja postupka jer da tih radnji nije bilo konkretni postupak po tužbi bi se mnogo ranije okončao.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a)Dopustivost u odnosu na Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 437872 17 Rs 2 od 23. marta 2018. godine
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 437872 17 Rs 2 od 23. marta 2018. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
20. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
22. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
23. U konkretnom slučaju presudom Općinskog suda parnični postupak nije pravomoćno okončan jer se po žalbi vodi pred drugostepenim, odnosno Kantonalnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b)Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka
25. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
26. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 28. maja 2014. godine, te da je, prema stanju spisa, još u toku. Dakle, postupak koji traje više od četiri godine i tri mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
33. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, odnosno na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom predmetu imajući u vidu obimnost samog predmeta, veliki broj materijalnih dokaza i vještačenja koja su vršena u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitan i koji je od posebnog značaja za apelanta.
34. Analizirajući ponašanje Općinskog suda u konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je navedeni sud donosio odluke i preduzimao procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka u relativno razumnim rokovima. Naime, navedeni sud je nakon jednog dana donio rješenje kojim je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere, te je u periodu od sedam mjeseci održao više ročišta povodom apelantovog prijedloga za određivanje mjere osiguranja (30. juna, 29. augusta, 15. septembra, 10. i 31. oktobra i 17. novembra 2014. godine) i donio dva rješenja (5. decembra 2014. godine donio rješenje kojim je odbio apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja i 26. decembra 2014. godine donio rješenje o ispravci rješenja). Zatim, nakon što je Kantonalni sud odlučio o apelantovim žalbama i Vrhovni sud o apelantovoj reviziji i dopunama revizije (koji sudovi su također u relativno razumnim rokovima donosili odluke), odnosno nakon što mu je predmetni spis dostavljen 10. maja 2016. godine, zakazao je pripremno ročište za 20. septembar 2016. godine (nakon četiri mjeseca), te su održani nastavci pripremnog ročišta 14. i 18. novembra 2016. godine. Ustavni sud zapaža da je nakon toga više puta odgođena glavna rasprava u periodu od 14. februara 2017. godine, kada je bila zakazana glavna rasprava, pa do 18. decembra 2017. godine, kada je zaključena glavna rasprava, odnosno u periodu od 10 mjeseci. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je to bilo iz objektivno opravdanih razloga (vještaku ekonomske struke je, s obzirom na obimnost predmeta i zadatak vještačenja, trebalo više vremena da sačini nalaz i mišljenje u konkretnom slučaju). Ustavni sud, također, zapaža da su Općinskom sudu trebala tri mjeseca od zaključenja glavne rasprave da sačini prvostepenu presudu. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant uz tužbu u konkretnom slučaju podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere i mjere osiguranja, što je svakako utjecalo na dužinu trajanja postupka vezano za apelantovu tužbu jer je sud trebao da prvo odluči o apelantovim prijedlozima. Zatim, da je apelant na odluku Općinskog suda o mjeri osiguranja podnio žalbe (i na rješenje o mjeri osiguranja i na rješenje o ispravci tog rješenja), da je nakon što je Kantonalni sud donio odluku o apelantovoj žalbi, apelant podnio prijedlog za ponavljanje postupka i reviziju protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Ustavni sud, također, zapaža da je apelant dostavljao i dopune revizije, ponovo prijedlog za ponavljanje postupka, te da je tokom čitavog postupka dostavljao podneske s prilogom, koji su morali biti dostavljeni i suprotnoj strani, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje uspjeha u predmetnoj parnici, ali je imalo utjecaja i na dužinu trajanja postupka. Naime, svaka procesna radnja koju je apelant preduzeo u konkretnom slučaju je imala za posljedicu i produženje konkretnog postupka jer su redovni sudovi morali ili donositi odluke o apelantovim prijedlozima ili o redovnim i vanrednim pravnim lijekovima, koje je apelant, između ostalog, i dopunjavao, ili dostavljati suprotnoj strani kako bi se ona mogla upoznati i po potrebi izjasniti na apelantove razne podneske s prilozima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ipak ne nalazi da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
36. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su u okolnostima konkretnog slučaja redovni sudovi postupali u relativno razumnim rokovima.
38. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević