Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-286/18 (K. V.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-286/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-286/18, rješavajući apelaciju Krste Vasilića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Krsto Vasilić protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 079552 17 Gž od 5. decembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Krsto Vasilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Dragomir Živanović advokat iz Bijeljine, podnio je 11. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 079552 17 Gž od 5. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Okružnog suda djelimično je uvažena žalba apelanta i djelimično preinačeno Rješenje Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovi sud) broj 80 0 P 079552 16 P od 29. juna 2017. godine u stavu I dosuđujućeg dijela tako što se u nizu brojeva koji dolaze iza riječi „... pravcem koji označavaju tačke... brišu brojevi 21., 29 i 30“, a umjesto riječi „poljoprivrednim mašinama“ unose riječi „traktorom sa priključcima“. U preostalom dijelu žalba apelanta se odbija i rješenje Osnovnog suda potvrđuje. Navedenim rješenjem Osnovnog suda utvrđeno je da je apelant zasmetao tužioce C. V., Ž. V. i C. V. u posljednjem faktičkom i mirnom posjedu nepokretnosti označene kao dio k.č. broj 6869 i dio k.č. broj 6870. k.o. Crnjelovo Donje (na način detaljno naveden u izreci) pa je apelantu naloženo uklanjanje prepreke, drvene ograde sa kolčevima i da odmah uspostavi pređašnje posjedovno stanje na predmetnim nekretninama i da se ubuduće kloni ovakvog ili sličnog čina smetanja posjeda pod prijetnjom mjera predviđenih odredbama Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja, pod prijetnjom izvršenja.
2. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da su tužioci bili u faktičkom posjedu prava prolaza spornim pravcem sve dok u ovom pravu nisu ometeni radnjama apelanta (koji je 23. avgusta 2016. godine na dijelu pravca prolaza iskopao rupe, postavio drvene kolce i povezao ih ogradom) kojim radnjama je tužiocima onemogućio dotadašnji način korišćenja spornog pravca. Okružni sud je naveo da je neosnovan prigovor apelanta da je navedeno rješenje Osnovnog suda nezakonito i neprovodivo jer nije naveden tačan početak i kraj spornog pravca, te njegova dužina i širina. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju nije bilo nužno u metričkim jedinicama potpuno precizno odrediti put kojim su tužioci prolazili. Naveo je da je bilo nužno identifikovati pravac, zatim način korišćenja tog pravca i da li je postavljena prepreka taj način korišćenja onemogućila. Nadalje je naveo da je pravac identifikovan na licu mjesta i u skici vještaka geometra utvrđeno je da su tužioci predmetni pravac koristili po potrebi za prolazak traktorom sa svim priključcima, da je pomjerena stara ograda na pravac prolaza čime je sužen pravac kretanja tako da se njime više ne može proći na takav uobičajan način. Okružni sud je naveo da cilj uspostavljanja pređašnjeg stanja jeste uklanjanje prepreke koja ranije nije postojala i koja je to objektivno spriječila. Međutim, kako su tužioci svjedočili da je stara ograda (prije smetanja posjeda) postojala na kč. 6869, to znači da objektivne prepreke pravcu prolaza (prema skici vještaka) čine novopostavljeni kolci i drvena ograda. Okružni sud je ukazao da od novopostavljene ograde do granice oranja (označena crvenom linijom) ostalo je tako malo prostora da ovim pravcem (kojim su tužioci do tada po potrebi prolazili) ne može proći traktor sa uobičajnim priključcima za obradu zemlje. Naveo je zbog toga tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrde da su zasmetani time i što su iskopane rupe, betonirani kolci i povezana ograda i na pozicijama 21. do 22. te 28. do 29 i 30. prelazi okvire utvrđenja smetanja i zaštite posljednjeg mirnog posjeda (od stare ograde) u kom smislu je odluku trebalo preinačiti. Okružni sud je naveo da su djelimično osnovani žalbeni navodi apelanta vezani za jasnost i izvršnost odluke u dijelu koji se odnosi na termin „poljoprivrednim mašinama". Naveo je da je to širok termin jer podrazumijeva razne vrste poljoprivrednih vozila. Prema utvrđenim činjenicama u postupku tužioci su prolazili traktorom sa priključcima a ne i drugim većim mašinama, pa je to Osnovni sud (ako to tužioci nisu činili) morao konkretizovati svojom odlukom, čime ne prelazi okvir tužbenog zahtjeva. Okružni sud je naveo nisu prihvatljivi žalbeni navodi da punomoć tužioca C. V. nije valjana. Naime, naveo je da je tužilac C. V. jasno ovlasio punomoćnika da ga zastupa u sporu zbog smetanje posjeda protiv apelanta, te da neoznačavanje predmeta smetanja u konkretnom slučaju u punomoći ne čini ovlašćenje dato punomoćniku manjkavim, jer žalba ne ukazuje na mogućnost da se ovo ovlašćenje odnosi na neki drugi spor iste vrste, protiv istog tuženog ili na ozbiljnu sumnju da ovlašćenje nije dato. Okružni sud je ukazao da ranije usmeno protivljenje apelanta prolasku tužilaca nije dovoljno da se može smatrati da tužioci nisu bili u faktičkom posjedu prolaska spornim putem, jer je tokom postupka utvrđeno da su tužioci bili u faktičkom posjedu prelaska spornim putem, a posjed se štiti kao faktičko stanje bez obzira na pravo na državinu i savjesnost držaoca.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su redovni sudovi povrijedili načelo ravnopravnosti stranaka u postupku „svrstavši“ se na stranu tužilaca, te da su tokom postupka preduzimali radnje koje su trebali da preduzimaju tužioci. Apelant navodi da je na spornom dijelu predmetnih nekretnina postavio cijevi za navodnjavanje, da se na istom nalazi i bunar, te da su to „čvrste“ prepreke preko kojih se ne može preći poljoprivrednim mašinama. Navodi da je Okružni sud nestručno uredio tužbeni zahtjev na način da briše riječi „poljoprivrednim mašinama“ pa umjesto njih unosi riječi „traktorom sa priključcima“, te da neosnovano koriguje skicu snimanja na način da eliminiše tačke 21., 29 i 30. Apelant takođe navodi da nije „uredna“ punomoć tužioca C. V.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao u apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Naime, Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnoj apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević