Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2978/18 (I.B.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2978/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-2978/18, rješavajući apelaciju I.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.B. podnesena protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 KTP 0003238 18 od 21. marta 2018. godine i Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTK 0003238 15 od 14.
decembra 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.B. podnesena protiv Obavijesti Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine Ureda disciplinskog tužioca broj UDT 16058/16 od 8. maja 2018.
godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. I.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Zikreta Ibrahimović, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T09 KTP 0003238 18 od 21. marta 2018. godine i Obavijesti Tužilaštva broj T09 0 KTK 0003238 15 od 14. decembra 2017. godine. Apelant je 28. juna 2018. godine dopunio apelaciju i osporio Obavijest Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine Ureda disciplinskog tužioca (u daljnjem tekstu: Ured disciplinskog tužioca) broj UDT 16058/16 od 8. maja 2018. godine.
2. Osporenom Obavijesti Tužilaštva broj T09 0 KTK 0003238 15 od 14. decembra 2017. godine apelant je obaviješten da je u smislu odredaba člana 239. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine donesena Naredba o obustavi istrage protiv A.O. zbog krivičnog djela iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon), jer je nastupila zastara krivičnog gonjenja, te protiv R.S., A.H. i A.H. zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 2. Krivičnog zakona u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona, jer nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo.
3. Osporenom Obavijesti Tužilaštva broj T09 KTP 0003238 18 od 21. marta 2018. godine apelant je obaviješten da je neosnovana njegova pritužba protiv naredbe o obustavi istrage od 14. decembra 2017. godine protiv A.O. zbog krivičnog djela iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakona, te protiv R.S., A.H. i A.H. zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 2. Krivičnog zakona u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona, s obzirom da u pritužbi nisu navedene nove okolnosti koje ranije nisu bile navedene, niti su ponuđeni novi dokazi koji bi mogli izazvati sumnju u pravilnost naredbe o obustavi istrage odbijena kao neosnovana.
4. Osporenom Obavijesti Ureda disciplinskog tužioca broj UDT 16058/16 od 8. maja 2018. godine apelant je obaviješten da je Ured disciplinskog tužioca ispitao njegovu pritužbu koja se odnosi na postupanje tužioca Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu u predmetu broj T09 0 KTPO 0016348 11 i zaključio da u postupanju tužioca nije prekršena službena dužnost. Apelacioni navodi
5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3). tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
h) apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegvoine Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Obavijest Tužilaštva broj T09 KTP 0003238 18 od 21. marta 2018. godine i Obavijest Tužilaštva broj T09 0 KTK 0003238 15 od 14. decembra 2017. godine)
7. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u pogledu navoda apelanta da mu je osporenim odlukama nadležnih organa povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
8. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelant ne žali na sudske odluke o njegovoj krivici, već se u istim pojavljuje u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Nenadležnost za odlučivanje (u odnosu na Obavijest Ureda disciplinskog tužioca broj UDT 16058/16 od 8. maja 2018. godine)
10. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnostu pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U pogledu osporene Obavijesti Ureda disciplinskog tužioca broj UDT 16058/16 od 8. maja 2018. godine, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji, jer osporeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ih je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hecegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević