Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-549/18 (S. Č.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-549/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 549/18, rješavajući apelaciju Saliha Čokljata, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Saliha Čokljata podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Čapljini kao predmet broj 53 0 P 006887 14 I 2.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Salih Čokljat (u daljem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Faruk Ćupina iz Advokature „Ćupina & Co“ d.o.o. Mostar, podnio je 23. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 53 0 P 006887 14 I 2.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. februara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 14. marta 2018. godine. Općinski sud je podneskom od 8. jula 2018. godine na traženje Ustavnog suda dostavio dodatne informacije o stanju predmeta.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 9. septembra 2014. godine, na osnovu presude Općinskog suda od 6. septembra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru od 20. marta 2013. godine i presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 15. jula 2014. godine, podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu protiv Općine Stolac (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate.
6. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 53 0 P 006887 14 I 2 od 19. septembra 2014. godine određeno je predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode kod banaka navedenih u prijedlogu za izvršenje.
7. Izvršenik je 6. oktobra 2014. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju da bi Općinski sud rješenjem od 16. decembra 2014. godine odbio prigovor kao neosnovan.
8. Dalje, Općinski sud je dostavio pravosnažno rješenje o izvršenju izvršenikovom dužniku UniCredit Bank d.d. Mostar radi provođenja, nakon čega je navedena banka 29. decembra 2014. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika, da je utvrđeno da na računu izvršenika nema dostatnih sredstava za provođenje izvršenja, kao i da je rješenje o izvršenju proslijeđeno drugoj banci navedenoj u prijedlogu za izvršenje, tj. Hypo Alpe Adria Bank.
9. Dopisom od 10. marta 2016. godine Hypo Alpe Adria Bank obavijestila je Općinski sud da je prestala biti poslovna banka izvršenika o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta 16. marta 2016. godine.
10. Osim toga, apelant je podneskom od 29. marta 2016. godine zatražio da Općinski sud provede izvršenje na računima izvršenika koji se vode kod UniCredit Bank d.d. Mostar nakon čega je Općinski sud navedeni podnesak proslijedio 4. aprila 2016. godine UniCredit Bank d.d. Mostar, koja je ponovo obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju zbog nedostatka sredstava o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.
11. Na zahtjev Općinskog suda, UniCredit Bank d.d. Mostar je 9. decembra 2016. godine obavijestila taj sud da postoji zakonsko ograničenje zbog kojeg nije moguće provesti izvršenje, jer izvršenik nije osigurao sredstva za predmetno potraživanje, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.
12. Apelant je 29. decembra 2017. godine podnio prijedlog za dopunu rješenja o izvršenju tražeći pljenidbu novčanih sredstava na dva nova računa izvršenika, nakon čega je Općinski sud donio dopunsko rješenje o izvršenju od 5. marta 2018. godine.
13. Općinski sud je 19. marta 2018. godine uputio dopis UniCredit Bank d.d. Mostar da se u roku od osam dana izjasni da li je postupljeno po rješenju o izvršenju, nakon čega je UniCredit Bank d.d. Mostar podneskom od 26. marta 2018. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju, jer postoje zakonska ograničenja i da nisu od izvršenika zaprimili informaciju da su sredstva za predmetno potraživanje predviđena na određenoj poziciji proračuna izvršenika. Osim toga, u podnesku je navedeno da je rješenje o izvršenju svrstano u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je urgirao za postupanje u predmetu, te ističe da izvršni postupak traje više od tri godine. Apelant smatra da se radi o prekomjernom odugovlačenju sudskog postupka bez opravdanih razloga, te predlaže da se naloži Općinskom sudu donošenje odluka u razumnom roku. Apelant zahtijeva da mu se isplati naknada na ime nematerijalne štete proporcionalna dužini izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je ukazao da je kontinuirano pratio i inicirao provođenje rješenja o izvršenju.
V. Relevantni propisi
16. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 5.
(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi u kontinuitetu ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. sa daljim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
18. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4), Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
21. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant 9. septembra 2014. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika i da je postupak u toku. Dakle, relevantan period koji će Ustavni sud uzeti u obzir pri ocjeni dužine izvršnog postupka jeste od pokretanja izvršnog postupka do donošenja konkretne odluke, odnosno period od četiri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
24. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
25. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud bio ažuran u preduzimanju procesnih radnji, pa je tako Općinski sud nakon deset dana od podnošenja prijedloga za izvršenje donio rješenje o izvršenju, te je u kratkom periodu (nešto više od dva mjeseca) donio rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju dostavio UniCredit Bank d.d. Mostar na provođenje. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je rješenje o izvršenju dostavljeno banci na provođenje, i dalje bio aktivan u predmetnom postupku, te je blagovremeno obavještavao apelanta o dopisima banaka o provođenju rješenja o izvršenju, te je u više navrata tražio izjašnjenje UniCredit Bank d.d. Mostar o provođenju rješenja o izvršenju. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nedostatak novčanih sredstava na računu izvršenika predstavlja objektivnu okolnost, koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu i na koju Općinski sud ne može utjecati. Prema tome, Ustavni sud smatra da je Općinski sud bez odgađanja donio rješenje o izvršenju i dostavio ga banci na provođenje, te da je bez odgađanja na apelantov prijedlog donio i dopunsko rješenje o izvršenju na novim računima izvršenika i dostavio ga banci na provođenje, čime je proveo izvršnu radnju kojom se izvršni postupak dovršava u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, sve s ciljem da apelant namiri svoje potraživanje, te da nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje predmetnog postupka.
26. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud zapaža da u okolnostima konkretnog slučaja u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
28. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u konkretnom predmetu, također, došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da apelant i navode o povredi prava na imovinu zasniva na navodima o nerazumnoj dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka. Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji traje četiri godine, a Općinski sud je preduzimao procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovih potraživanja utvrđenih pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević